ZNA

Č

AJ EKOLOŠKIH NAKNADA ZA POLITIKU 

ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE U SRBIJI I REPUBLICI 

Č

EŠKOJ

1

 

Elena Baranenko

2

 

Ivana Stankovi

ć

3

 

 
 

Apstrakt 

 

Ekološki  porezi  i  naknade,  kao  izvori  javnih  prihoda,  postaju  sve  prisutniji  u 
nau

č

noj,  politi

č

koj  i  u  široj  javnosti.  Upotrebom  ekonomskih  instrumenata  za 

zaštitu  životne  sredine,  kroz  cene  kao  mehanizam  stimulacija  za  promene 
ponašanja,  može  se  uticati  na  preduze

ć

a  da  smanje  nivo  štetnih  emisija  pri 

proizvodnim procesima, kao i na doma

ć

instva da smanje upotrebu proizvoda koji 

nisu ekološki prihvatljivi. U radu se analiziraju ekološke naknade i porezi koji se 
primenjuju  u  Srbiji  i 

Č

R.  Procenjuje  se  njihova  efikasnost  kao  i  mogu

ć

nost 

budu

ć

eg razvoja. 

 
Klju

č

ne re

č

i: ekološke naknade, ekološki porezi, zaga

đ

ivanje, životna sredina 

 
 

Abstract 

 

Environmental  taxes  and  charges  as  sources  of  public  revenues  are  becoming 
increasingly  common  in  scientific,  political  and  general  public.  By  using 
economic instruments for environmental protection, through the price mechanism 
as an incentive for changing behavior, can be influenced on companies to reduce 
levels  of  harmful  emissions  during  production  processes,  as  well  as  on 
households  to  reduce  the  use  of  products  that  are  not  environmentally  friendly. 
This paper analyzes the environmental fees and taxes that are applied in Serbia 

                                                      

1

  Ovaj  rad  je  deo  istraživa

č

kog  projekta  pod  šifrom  47009  (Evropske  integracije  i 

društveno-ekonomske  promene  privrede  Srbije  na  putu  ka  EU),  finansiranog  od  strane 
Ministarstva  prosvete,  nauke  i  tehnološkog  razvoja  Republike  Srbije.  Ovaj  rad  je  deo 
istraživa

č

kog  projekta  pod  šifrom  179015  (Izazovi  i  perspektive  strukturnih  promena  u 

Srbiji: Strateški pravci ekonomskog razvoja i uskla

đ

ivanje sa zahtevima EU), finansiranog 

od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RepublikeSrbije 

2

 Ma Elena ‘Baranenko, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 

[email protected]  

3

 Ivana Stankovi

ć

,  Institut ekonomskih nauka,  Beograd, [email protected]  

Drugo poglavlje. Pravna regulativa 

 

224

and  Czech  Republic.  It  estimates  their  effectiveness  and  possibility  of  future 
development.  
 
Key words: Environmental charges, environmental taxes, pollution, environment 

UVOD 

Nacionalno zakonodavstvo Srbije i posebno oblast zaštite životne sredine, koja se 
smatra veoma obimnom i zahtevnom,  mora se u potpunosti uskladiti sa pravnim 
tekovinama  Evropske  unije.  Pre  svega,  u  Srbiji  je  svest  o  toj  oblasti  na  veoma 
niskom nivou, te se prvenstveno mora doprineti tome da samo stanovništvo po

č

ne 

više  da  vodi  ra

č

una  o  zaštiti  svoje  okoline  i  manjem  zaga

đ

ivanju.  Svakako  da 

veliki zna

č

aj imaju i brojne preventivne mere koje doprinose tome da se izbegnu 

štete koje se nanose životnoj sredini, a koje uglavnom ne mogu biti nadokna

đ

ene.  

Danas  dolazi  do  širenja  sve  ve

ć

ih  ekoloških  problema  kao  što  su:  zaga

đ

ivanje 

vazduha,  vode i zemljišta, ispuštanje sve ve

ć

ih koli

č

ina radioaktivnog i opasnog 

otpada, razni neefikasni sistemi grejanja, kao i drugi problemi. 

Č

ovekovi zahtevi 

u  svakodnevnom  životu  neprestano  rastu,  ali  na  ra

č

un  potencijala  koje  nudi 

priroda,  dok  zdrava  i  kvalitetna  životna  sredina  neophodna  za  egzistenciju  ljudi, 
flore i  faune,  sve  više trpi.  Nau

č

nici  naglašavaju  da  ukoliko  se  rast  stanovništva 

ne  uspori,  a  stopa  koriš

ć

enja  neobnovljivih  dobara  ne  smanji, 

č

ove

č

astvu  preti 

velika  opasnost  od  narušavanja  ekološke  ravnoteže.  Stoga  je  neophodno  posti

ć

održivi razvoj. Prirodna dobra kao što su reke, jezera, mora, šume, rude, zemljište 
i  dr.  nemaju  svog  vlasnika  ni  cenu,  stoga  ih  pojedinci 

č

esto  upotrebljavaju 

neracionalno  i  samoživo.  Na  taj  na

č

in  oni  vode  ra

č

una  samo  o  sopstvenom 

interesu, ne razmišljaju

ć

i o opštem interesu zajednice. Upravo u cilju spre

č

avanja 

„negativne  potrošnje“  prirodnih  dobara  država  ima  pravo  da  upravlja  njima  i  da 
obezbedi njihovo ekonomi

č

no koriš

ć

enje. [2, str. 27] 

Prekomerno trošenje oskudnih prirodnih resursa upu

ć

uje na to da mnogi korisnici 

u  svoje  odluke  ne  uklju

č

uju  troškove  upotrebe  životne  sredine.  To  dovodi  do 

eksternalizacije internih troškova odnosno do prevaljivanja troškova pojedinca na 
celokupnu  društvenu  zajednicu.  Negativni  eksterni  efekti  ozna

č

avaju  troškove 

koje pravno ili fizi

č

ko lice uzrokuje tj. name

ć

e drugim 

č

lanovima društva, a koji 

nisu  uklju

č

eni  u  cenu.[2,  str.29]  Svuda  oko  nas  se  javljaju  negativni  eksterni 

efekti – fabrike koje ispuštaju otpadne vode u reke, bacanje otpdaka na zemljište, 
zaga

đ

ivanje vazduha motornim vozilima, štete koje se nanose se

č

enjem šuma ili 

štete  koje  se  odnose  na  životinjske  vrste.  Odgovaraju

ć

om  intervencijom  države 

kao što je uvo

đ

enje poreza ili naknada može se rešiti problem eksternalija. Na taj 

na

č

in se mogu iskazati stvarni ekološki troškovi. [6] Tako

đ

e, moglo bi se uticati 

na  preduze

ć

a  da  smanje  nivo  štetnih  emisija  u  toku  proizvodnje,  ali  i  na 

doma

ć

instva  da  smanje  upotrebu  onih  proizvoda  koji  su  ekološki  štetni.  Upravo 

background image

Drugo poglavlje. Pravna regulativa 

 

226

Zakonodavstvo Republike Srbije u oblasti zaštite životne sredine 

Zakonom o zaštiti životne sredine (Službeni glasnik br. 135/04 i 36/09) ure

đ

uje se 

integralni sistem zaštite životne sredine. Na taj na

č

in se obezbe

đ

uje ostvarivanje 

prava 

č

oveka na život i razvoj u zdravoj životnoj sredini, kao i uravnotežen odnos 

privrednog  razvoja  i  životne  sredine  u  Republici  Srbiji.  Republika,  autonomne 
pokrajine, opštine odnosno gradovi, kao i preduze

ć

a i druga pravna lica, nau

č

ne i 

stru

č

ne ogranizacije i gra

đ

ani su dužni da 

č

uvaju i unapre

đ

uju životnu sredinu i na 

taj na

č

in obezbe

đ

uju sistem zaštite životne sredine. Ovi subjekti su odgovorni za 

aktivnosti  koje  menjaju  ili  mogu  promeniti  stanje  i  uslove  u  životnoj  sredini, 
tako

đ

e  i  za  nepreduzimanje  mera  za  zaštitu  životne  sredine.  Ja

č

anje  svesti  o 

zna

č

aju  životne  sredine  je  od  presudnog  zna

č

aja,  tako  da  se  to  može  posti

ć

usmeravanjem i podsticanjem od strane državnih organa, nau

č

nih ustanova, kao i 

ostalih ustanova u okviru obrazovanja, zdravstva, informisanja i kulture u okviru 
njihovih delatnosti. Jedno od osnovnih na

č

ela zaštite životne sredine jeste na

č

elo 

održivog  razvoja.  Održivi  razvoj  jeste  uskla

đ

eni  sistem  tehni

č

ko-tehnoloških, 

ekonomskih i društvenih aktivnosti u ukupnom razvoju u kojem se na principima 
ekonomi

č

nosti i razumnosti koriste prirodne i stvorene vrednosti sa ciljem da se 

sa

č

uva i unapredi kvalitet životne sredine za sadašnje i budu

ć

e generacije. Tako

đ

bitno  na

č

elo  jeste  na

č

elo  „zaga

đ

iva

č

  pla

ć

a“.  Zaga

đ

iva

č

  pla

ć

a  naknadu  za 

zaga

đ

ivanje  životne  sredine  ako  proizvodi,  koristi  ili  stavlja  u  promet  sirovinu, 

poluproizvod  ili  proizvod  koji  sadrži  štetne  materije  po  životnu  sredinu.  Na

č

elo 

„korisnik  pla

ć

a“  nalaže  da  je  svako  ko  koristi  prirodne  vrednosti  dužan  da  plati 

realnu  cenu  za  njihovo  koriš

ć

enje  i  rekultivaciju  prostora.  Održivo  koriš

ć

enje  i 

zaštita  prirodnih  vrednosti  obezbe

đ

uju  se  u  okviru  Strategije  prostornog  razvoja 

Republike i Nacionalne strategije održivog koriš

ć

enja prirodnih resursa i dobara. 

Nacionalnu  strategiju  održivog  koriš

ć

enja  prirodnih  resursa  i  dobara  za  period 

najmanje  deset  godina  donosi  Vlada  Republike  Srbije.  Nacionalna  strategija  se 
realizuje putem planova, programa i osnova za svaki  pojedina

č

ni prirodni resurs 

ili dobro koje donosi Vlada Republike Srbije. 

Ekološke naknade i Fond za zašititu životne sredine u Republici Srbiji 

Sredstva  za  zaštitu  životne  sredine  mogu  se  obezbediti  iz  donacija,  kredita, 
sredstava  me

đ

unarodne  pomo

ć

i,  kao  i  iz  drugih  instrumenata,  programa  i 

fondova.  Sve  zastupljeniji  postaju  ekonomski  instrumenti  tj.  razne  naknade  za 
zaštitu  životne  sredine.  U  Srbiji  naknade  se  mogu  rasporediti  u  2  kategorije: 
naknade za koriš

ć

enje prirodnih resursa i naknade za zaga

đ

ivanje životne sredine. 

Jedinice  lokalne  samouprave  imaju  mogu

ć

nost  da  propišu  i  naknade  za  zaštitu  i 

unapre

đ

enje životne sredine. 

Fond za zaštitu životne sredine Republike Srbije je državna institucija, osnovana 
Zakonom  o  zaštiti  životne  sredine  iz  2004.  godine,  u  cilju  obezbe

đ

ivanja 

Zna

č

aj ekoloških naknada za politiku zaštite životne sredine 

 

227

finansijskih  sredstava  za  podsticanje  i  unapre

đ

ivanje  životne  sredine  u  Srbiji, 

njihovo namensko i sistemsko ulaganje u projekte zaštite životne sredine u skladu 
sa  usvojenim  nacionalnim  i  me

đ

unarodnim  strategijama.  Pored  toga,  Fond  za 

zaštitu životne sredine upravlja projektima i finansijski je posrednik za o

č

uvanje, 

održivo  koriš

ć

enje,  zaštitu  i  unapre

đ

enje  životne  sredine,  kao  i  pri  energetskoj 

efikasnosti  i  koriš

ć

enju  obnovljivih  izvora  energije.  Fond  za  zaštitu  životne 

sredine  ostvaruje  prihode  od  naknada  za  zaštitu  životne  sredine.  Prihodi  se 
namenski koriste za zaštitu životne sredine preko projekata koje finansira Fond iz 
svojih sredstava. Fond trenutno ostvaruje prihode po osnovu: naknade za promet 
divlje flore i faune, naknada za zaga

đ

ivanje životne sredine (obuhvataju naknadu 

za vozila na motorni pogon, naknadu za supstance koje ošte

ć

uju ozonski omota

č

naknadu  za  emisije  sumpora,  oksida  azota,  praškaste  materije  i  prozvedeni  i 
odloženi  otpad),  naknade  za  posebne  tokove  otpada,  naknade  za  koriš

ć

enje 

ribarskog  podru

č

ja,  naknade  za  zaga

đ

ivanje  životne  sredine  u  podru

č

jima  od 

posebnog  državnog  interesa  u  oblasti  zaštite  životne  sredine,  naknada  za 
stavljanje ambalaže u promet, ali i naknade za pružanje stru

č

nih usluga Fonda za 

zaštitu  životne  sredine.  Prihodi  koje  Fond  ostvaruje  putem  naknada  za  promet 
divlje  flore  i  faune,  naknada  za  posebne  tokove  otpada  i  naknada  za  koriš

ć

enje 

ribarskog  podru

č

ja  u  potpunosti  pripadaju  Fondu,  dok  prihodi  koji  se  ostvaruju 

putem naknada za zaga

đ

ivanje životne sredine ne pripadaju u potpunosti Fondu. 

Po osnovu ovih naknada Fondu za zaštitu životne sredine pripada 60% prihoda, a 
ostalih  40%  prihoda  pripada  jedinici  lokalne  samouprave  na 

č

ijoj  teritoriji  se 

nalazi zaga

đ

iva

č

.  

Vrste zaga

đ

ivanja i obra

č

un i visina naknada 

Vlada Republike Srbije je donela Uredbu o vrstama zaga

đ

ivanja, kriterijumima za 

obra

č

un  naknade  za  zaga

đ

ivanje  životne  sredine  i  obveznicima,  visini  i  na

č

inu 

obra

č

unavanja  i  pla

ć

anja  naknade  („Sl.  glasnik  RS“,  br.  113/05,  6/07,  8/10, 

102/10)  kojom  se  bliže  odre

đ

uju  vrste  zaga

đ

ivanja,  kriterijumi  za  obra

č

un 

naknade za zaga

đ

ivanje životne sredine i obveznici, visina i na

č

in obra

č

unavanja i 

pla

ć

anja naknade.  

Uredba definiše vrste zaga

đ

ivanja kao sva zaga

đ

ivanja životne sredine koja poti

č

od  slede

ć

ih  izvora  zaga

đ

ivanja:  emisije  pojedina

č

nih  izvora  zaga

đ

ivanja, 

proizvedeni ili odloženi otpad, supstance koje ošte

ć

uju ozonski omota

č

, vozila na 

motorni pogon i plasti

č

ne polietilenske kese. 

Naknada za emisije iz pojedina

č

nih izvora zaga

đ

ivanja obra

č

unava se prema vrsti, 

koli

č

ini  ili  osobinama  emisija  oksida  sumpora  izraženih  kao  sumpor-dioksid 

(SO

2

),  oksida  azota  izraženih  kao  azot-dioksid  (  NO

2

)  i  praškastih  materija. 

Pojedina

č

ni izvori emisije SO

2

, NO

2

 i praškastih materija, jesu tehnološki procesi, 

industrijski pogoni, ure

đ

aji i objekti iz kojih se ispuštaju u vazduh više od 100 kg 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti