Sadržaj

1. Uvod …………………………………………………………………………… 2

2. Životni ciklus projekata ………………………………………………………… 3

3. Tehnike u savremenom upravljanju građevinskim projektima. ………………… 5

4. Općenito o tehnici mrežnog planiranja ………………………………………… 6

4.1.

Analiza strukture ……………………………………………………..

10

4.2.

Analiza vremena ……..………………………………………………… 12

4.3.

Analiza troškova ………..……………………………………………… 12

4.4.

Analiza PERT/COST ……………...…………………………………… 14

4.5.

CPM (Critical Path Method – Metoda kritičnog puta) ………………….. 15

4.6.

PERT (

Metoda ocjene i revizije programa

….................................................

17

5. Zadatak …………………………………………………………………………. 18

6. Zaključak ………………………………………………………………...……... 24

7. Literatura …………….………………………………………………………….. 25

1. Uvod

Ne planirati, znači, planirati neuspjeh.

B. Franklin

Upravljanje   projektima   u   građevinarstvu   je   definirano   kao   naučna   disciplina,   koja 

svojim   metodama   i   tehnikama,   upravlja   alatima   za   procesuiranje.   Prilikom   planiranja 

metodologije upravljanja projektom, moraju se uzeti u obzir sve specifičnosti i osobine samog 

projekta. Ovdje se kreće od analize svih činilaca: zahtjevanih rezultata, raspoloživih fondova i 

budžeta, planiranih resursa, itd. Sve ovo je uokvireno metodologijom i naučnim pristupom na 

polju upravljanja projektima, a to znači da su definisane i opšte prihvaćene tehnike, alati i 

sredstva koji se planiraju i sistemski koriste.

 

Mrežno planiranje izgradnje građevinskih objekata je temeljna i zahtjevna aktivnost u 

upravljanju   i   izvođenju   građevinskih   radova.   To   uključuje   izbor   tehnologije,   određivanje 

radnih   zadataka,   procjenu   potrebnih   resursa   i   vremena   trajanja   pojedinih   zadataka,   te   za 

identifikaciju svih interakcija između različitih radnih zadataka.

 

Metoda mrežnog planiranja se prvi put pojavila u SAD-u. Naime, 1956. godine u toku 

razvoja raketnog sistema ‘’Polaris’’ za vođenje balističkih raketa i podmornica na atomski 

pogon, došlo se do zaključka da su postojeći modeli planiranja neefikasni. Tada je donijeta 

odluka, koja je i sprovedena, da se formira 

Biro za specijalne projekte američke mornarice 

koji će razviti model planiranja koji će moći da savlada velike i složene projekte sa puno 

neizvjesnosti. Tako je nastala jedna od najpoznatijih tehnika mrežnog planiranja : Pert tehnika 

(

Program Evalution and Review Technique

 – Metoda ocjene i revizije programa).

 

Godine 1957. Jedna američka firma je razradila metod planiranja izgradnje hemijske 

industrije.   Na   taj   način   nastala   je   druga   najpoznatija   metoda   mrežnog   planiranja   :   CPM 

metoda (

Critical Path Method

 – Metoda kritičnog puta).

 

Od 1958. godine počinje praktična primjena metoda mrežnog planiranja u svijetu. 

Prvo su se ove dvije metode primjenjivale u industrijski razvijenim zemljama, a zatim i u 

skoro svim zemljama u svijetu. U nekim zemljama je primjena ove metode obavezna.

 

Kako je sve veći broj firmi počeo da razvija svoje metode mrežnog planiranja što je 

vodilo   ka   haotičnom   stanju,   1962.   godine   u   SAD-u   je   donijeto   jedinstveno   uputstvo   za 

jednoobrazan postupak planiranja pomoću metoda mrežnog planiranja

2

background image

Koji će biti krajnji rezultati?

Koje standarde želite postići?

Šta želite pružiti svojim korisnicima i klijentima?

Obično se odredi jedan sveobuhvatni cilj, ali se definišu i ciljevi koji takođe definišu i 

uslovljavanju ostvarenje projekta. Pri tome je važno je da se odrede prioriti i postave ti 

dodatni   ciljevi   u   hijerarhiju   različitih   delovanja   koja   će   biti   potrebna   kako   bi   se 

postigao   krajnji   cilj   projekta.   Postavljanje   ciljeva   pomaže   u   pojašnjavanju   i 

postavljanju kriterijuma za uspeh.

2. Djelokrug - Djelokrug projekta određuje granice unutar koga se posao treba uraditi. 

Na primjer troškovi projekta, uključenost tima, odgovornosti unutar tima, itd. Čim 

projekat krene, vjerovatno je da će se djelokrug promjeniti. To mogu inicirati klijenti 

ili rukovodioci projekta.

3.i 4. Krajnji korisnici i klijenti - U sljedećim fazama trebalo bi odrediti ko će biti klijenti i 

korisnici. Važno je da se napravi razlika između korisnika i klijenata. Klijenti su oni 

koji će finansirati projekat, a korisnici su oni koji će imati koristi od njega. „Klijenti“ i 

„korisnici“ mogu biti iz iste grupe, potpuno različitih grupa ili bi grupa „klijenti“ 

mogla biti pod-grupa grupe „korisnici“. Možda se potrebe i želje klijenata i korisnika 

neće   podudarati.   Potrebno   je   da   se   bude   obazriv   da   na   rad   ne   utiču   samo   želje 

klijenata. 

5 Poznate  informacije  -   Kada   je   riječ  o   ovoj   fazi   projekta,   važno   je  da   se   što   više 

vremena posveti brainstormingu. Planiranje projekata obično vodi tim, a suma cjeline 

je   bolja   nego   suma   dijelova.   Ako   svi   podjele   informacije,   onda   će   svi   biti   bolje 

informisani jer je manje vjerovatno da jedna osoba ima sve potrebne informacije. 

Protok informacija može uštedjeti puno vremena. Rezultat ove faze bi trebalo biti 

kreiranje liste svih poznatih informacija. Ako imate što više informacija, onda ste bliži 

da znate ono što ne znate.

6 Nepoznate informacije - Kao i u prethodnoj fazi, potrebno je također što više vremena 

posvetiti   brainstormingu   kako   bi   se   kreirala   sveobuhvatna   lista   stvari   koje   se   još 

moraju saznati.

7 Šta   se   mora   uraditi   -   U   ovoj   fazi   planiranja   potrebno   je   odrediti   koje   zadatke   i 

aktivnosti   je   potrebno   sprovesti.   Potrebno   je   da   se   koriste   poznate   i   nepoznate 

informacije (koje proizilaze iz prethodne dvije faze) kao osnove za listu zadataka. 

4

Zadaci bi trebalo da budu rangirani prema prioritetu i raspoređeni po onom redoslijedu 

po   kom   se   završavaju.   Prvi   zadaci   su   da   sve   informacije   iz   liste   „nepoznatih 

informacija“   prebace   u   „poznate   informacije“.   Ako   se   kasnije   shvati   da   je   nešto 

izostavljeno s liste, potrebno je vratiti se nazad i onda ih dodati. Zapamtite, planiranje 

projekta je proces ponavljanja a lista zadataka/aktivnosti je osnovni plan projekta.

8 Plan - Ova faza uključuje nekoliko koraka (Jovanović, 1999):

Procjena vremena i potrebnih resursa.

Identifikacija odnosa i zavisnosti.

Identifikacija ograničenja.

Prekretnice.

Određivanje rasporeda.

9 Sprovođenje plana u djelo - Ovaj dio projekta se odnosi na stvarno izvršenje plana. Pri 

tome je potrebno neprestano pratiti i ponovo planirati ukoliko prethodno definiran plan 

nije moguće do detalja sprovesti kako je planirano.

10 Kontrola/revizija - Važno je da se vrijeme i resursi redovno prate u odnosu na ciljeve, 

tako da se može „pratiti“ izvršenje projekta. Uvijek će biti ograničenja u vremenu i 

resursima   jer   projekat   zahjteva   uključenost   drugih   ljudi   i   kompanija   od   kojih   će 

zavisiti samo izvršenje projekta. Njihovo vrijeme i resursi se ne moraju poklapati s 

vašim ili oni ne moraju biti onoliko efikasni koliko ste mislili. Svi faktori utiču na 

proces planiranja. Oni mogu promjeniti ciljeve, djelokrug projekta ili odluke o tome 

šta se treba uraditi. Koliko god vremena se potrošilo na planiranje projekta, uvijek će 

biti stvari koje će komplikovati ispunjenje ciljeva i izvršenje plana (Phillips, 2004).

3. Tehnike u savremenom upravljanju građevinskim projektima

 

U okviru standardizovanih tehnika, možemo napraviti podjelu na (Jelisavčić, 2010):

1) Strukturne dijagrame (PBS dijagram, OBS dijagram, WBS dijagram, RBS dijagram i 

RACI matrica),

2) Mrežno   planiranje   (CPM   metoda,   PERT   metoda,   PDM   metoda,   analiza   strukture, 

analiza vremena i analiza troškova),

3) Ostale metode (Milestone metoda, Gantogram i Ishikawa dijagram).

5

background image

realizacijama. Zasniva se na cjelovitom predstavljanju detaljno planiranih diskretnih zadataka 

jedinstvenog projekta pomoću mrežnog dijagrama. Naziv je dobila po posebnom postupku 

koji se provodi u planiranju i rukovođenju (tehnika) i grafičkom predstavljanju u vidu mreže 

(mrežno planiranje). Kao teoretska osnova u TMP se koristi moderna algebra, teorija grafova i 

matematička statistika sa teorijom vjerojatnosti. (Petrić, 2007)

 

Neki autori ove metode i tehnike nazivaju „dinamičkim planovima“ praveći tako dvije 

vrste metoda planiranja, vođenja i kontrole projekata: statičke i dinamičke. Dinamički planovi 

sadrže   brojčane   pokazatelje   o   trajanju   radova   i   vremenskom   usklađenju   izvršenja   svih 

aktivnosti   na   izradi   objekta,   kao   i   pregled   korištenja   pojedinih   resursa   tokom   izvođenja 

radova. Najznačajniji dinamički planovi su tehnike mrežnog planiranja i svi alati koji se 

koriste (mrežni dijagram, mrežni plan, gantogram, ortogonalni plan, ciklogram, itd.).

 

Osnovne tehnike mrežnog planiranja su (Jelisavčić, 2010):

projekat,

aktivnost,

događaj i

mrežni dijagram.

 

Projekat je skup mjera (ekonomskih, organizacionih i tehničkih) koje imaju zadatak da

realizuju definisan cilj. Projekat zahtjeva angažovanje, organizaciju i upravljanje resursima a 

suština upravljanja projektima obuhvata organizaciju, planiranje, projektovanje, izvođenje i 

kontrolu zadatih procesa.

 

Aktivnost je sastavni dio projekta koji je složena cjelina. Aktivnosti su pojedinačni, 

tehnološki zaokruženi zadaci ili poslovi čija logička povezanost čini cjelinu posmatranog 

projekta i čije izvršenje zahtjeva određena sredstva i određeno vrijeme. Pored aktivnosti koje 

zahtjevaju vrijeme i sredstva, postoje i tzv. fiktivne ili prividne aktivnosti, koje ne zahtjevaju 

ni sredstva ni vrijeme i koje omogućavaju realan prikaz povezanosti pojedinih aktivnosti u 

cjelini projekta. Aktivnosti se grafički predstavljaju orijentisanom strelicom, čija dužina nije 

povezana sa vremenom izvođenja aktivnosti. Fiktivne aktivnosti se prikazuju isprekidanim 

strelicama.

 

Događaj je posmatrani vremenski interval u kome započinje ili se završava određena 

aktivnost.   Milestone   metoda   zajedno   sa   WBS-om   je   ključna   za   određivanje   i   definisanje 

događaja   u   jednom   projektu.   Događaj   u   tehnici   mrežnog   planiranja   predstavlja   određeno 

stanje, koje označava početak ili završetak aktivnosti i nema vremensku dimenziju. Događaji 

se grafički predstavljaju krugom u koji se upisuju potrebni podaci.

7

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti