Izborni modeli i lokalna demokratija

FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI

DOKTORSKI STUDIJ «HRVATSKI POLITIČKI SUSTAV I UPRAVLJANJE»

mr.sc. Zoran Radman

IZBORNI MODELI I LOKALNA DEMOKRACIJA

SEMINARSKI RAD

Split, ožujak 2006

FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI

DOKTORSKI STUDIJ «HRVATSKI POLITIČKI SUSTAV I UPRAVLJANJE»

KOLEGIJ: LOKALNA DEMOKRACIJA

PROFESOR: Prof.dr.sc. Ivan Grdešić

mr.sc. Zoran Radman

IZBORNI MODELI I LOKALNA DEMOKRACIJA

SEMINARSKI RAD

Split, ožujak 2006.

Uvod

Lokalni izbori su važna institucija i važan su čin putem kojeg građani realiziraju svoju

slobodu u biranju tijela vlasti, prenose suverenitet na svoje predstavnike i na tako izabrana

tijela. Tip, vrsta izbora je važno i apriori demokratsko pitanje. Izborima se otvara pitanje

inkluzivnosti političkih tijela i potencijalne mogućnosti prosječnog građanina da postane član

predstavničkog tijela

. U tradiciji europskih zemalja lokalni izbori su duboko ukorijenjeni.

Način izbora je predmet stalnih reformi. U tranzicijskim zemljama prisutno je traženje

optimalnog izbornog modela, pa su česte promjene izbornih modela.

Danas se mogu prepoznati većinski, razmjerni i mješoviti izborni modeli za predstavnička

tijela.

Za izgradnju demokratskog poretka izborni modeli i izborni procesi, odnosno način

kolektivnog odlučivanja i ograničavanja promjene vlasti prvi su i nezaobilazni činioci

. Izbori

pružaju građanima mogućnost izražavanja preferencija u pravcu društvenog izbora.

Izbori i izborni sustavi područja su proučavanja političke znanosti. Izbore proučavamo radi

sagledavanja političkih učinaka izbornih modela na politički život. Maurice Duvregever

polazi od postavke da je utjecaj izbornih sustava na politički život «očita činjenica»

U ovom radu daje se prikaz strukture izbornog sustava te njegova primjena na lokalnoj

razini. U radu se uspoređuju izborni modeli u Europskim demokracijama i mjesto Hrvatske.

Political Parties and Coalitions in Eurepean Local Goverment, Ed. By Colin Mellors& Bet Pjenenburg, Rutledge, London, New York,

1989.

Grdešić,I., Kasapović, M., Šiber, I. i Zakošek, N: Hrvatska u izborima, Naprijed, Zagreb, 1991.

Kasapović,M: Izbori i stranački sustav Republike Hrvatske, Alineja, Zagreb,1993.

OPĆENITO O IZBORIMA

U svijetu modernih država gotovo ne postoji pojava koja je toliko proširena kao izbori.

Osnovna karakteristika demokracije je činjenica da svaka vlast proizlazi iz naroda. Narod

odlučuje. Na primjer Ustav RH na samom početku kaže «U Republici Hrvatskoj vlast

proizlazi iz naroda i pripada narodu..»

. Međutim to nije tako jednostavno u praksi stoga je u

svim demokratskim društvima uređeno da narod svoju vlast ostvaruje izborom svojih

predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Izbori su temelj predstavničke demokracije. Izborima narod kao suveren prenosi svoju

suverenost na predstavnička tijela i druge izborne institucije i ovlašćuje ih da u ustavno

utvrđenom razdoblju vodi javne poslove u političkoj zajednici.

1.1

Teorijske koncepcije o izborima

Prije razmatranja strukturalnih sastavnica izbora kao nezaobilaznog instituta demokratskih

poredaka kratko ćemo se osvrnuti na teorijske koncepcije o izborim.

Politolozi M. Podunavac i M. Matić navode tri teorijske koncepcije o izborima

. Po prvoj,

temeljni smisao i suština izbora je u tome što se na taj način uspostavlja i oblikuje politička

vlast. Korijeni ove koncepcije su u etatističkom i elitističkom shvaćanju politike. Po tim

shvaćanjima, država i nosioci vlasti stoje iznad onih koji učestvuju u stvaranju vlasti. Vlast je

za opstanak društva toliko bitna, a zaštitu koju ona pruža njegovim pripadnicima toliko

neophodna i nezamjenljiva, da se pitanje vanjske opravdanosti te vlasti uopće ne postavlja.

Izbori su potrebni samo kao način da se unaprijed postojeća potreba za vlašću potvrdi i objavi,

više kao dužnost, nego kao pravo građana.

Shvaćanje o prevazi vlasti nad društvom i na tome utemeljene legitimnosti, izborima se još

jednom potvrđuje konkretnim opredjeljivanjem građana za određene nosioce političke vlasti i

za postojeće uvjete političke vladavine

Druga i suvremenija koncepcija izbora je funkcionalistička. Osnovi te koncepcije mogu se

prepoznati već na izvorima novovjekovne političke misli u takozvanim ugovornim teorijama

u kojima se izborni čin shvaća kao izjavljivanje volje, da bi se postigao sporazum (konsenzus,

democracy by consent ili konsenzualna demokracija). U okviru te teorije smisao izbora se

traži u uspostavljanju ravnoteže između države i društva. Izbori su neka vrsta mehanizma za

poboljšanje i stabilizaciju poretka, najširi stvoreni kanal za protok i usklađivanje interesa. Taj

kanal mora biti otvoren za «različite aspiracije», tako da omogućuje izražavanje različitih

potisnutih interesa i težnji društvenih grupa, kako ove ne bi ugušile društveni sustav i njegov

razvoj. Izborni sustav se oblikuje i prilagođava takvim zahtjevima, pri čemu se on koristi u

pragmatične političke svrhe,

Treća i u demokratskom smislu radikalna koncepcija izbora zasniva se na premisi o prevazi

Ustav Republike Hrvatske – Pročišćen tekst, («Narodne novine», br. 41/2001 i 55/2001).

Podunavac, M. i Matić, M: Politički sistemi, Fakultet političkih nauka u Beogradu, Beograd, 1997.

Zastupnici ove, instrumentalne teorije po kojoj su izbori samo sredstvo stvaranja vlasti bez supstancijalnog demokratskog sadržaja, mogu

se naći u različitim razdobljima političke filozofije i same političke historije, od Platona i Hobbesa, do Hegela, Labanda, Hauriou i do
suvremenih zagovornika prevage države nad društvom.

Izbori su u širem tehničkom smislu, različiti institucionalni postupci i sredstva uspostave

predstavničkih političkih tijela i postavljanje pojedinca na javne položaje.

Slika 1. Izbori kao instrument pretvaranja kandidature u stranačke mandate.

Političko vodstvo neke zemlje ili niže teritorijalne političke zajednice potječe iz izbora.

Izbori u zapadnoj demokraciji čine temelj liberalnog razumijevanja demokracije. Bez izbora,

bez otvorenog nadmetanja društvenih snaga i političkih skupina za političku vlast nema

demokracije.

Izbori legitimiraju političko vodstvo. Vlada koja je potekla iz općih i slobodnih izbora
priznaje se pravom i demokratskom. Politička vladavina u demokraciji nije ukinuta, već se
ona kontrolira kroz podjelu vlasti, pravom na opoziciju i njene šanse za preuzimanje političke
vlasti.

1.3

Razlikovanje izbora

Izbori u zemljama liberalne demokracije su izbori u kojima je mogućnost biranja između

različitih političkih opcija slobodno, te je slobodno i ravnopravno nadmetanje različitih

političkih opcija.

U odnosu na slobodu biranja i nadmetanja razlikujemo:

kompetitivne izbore –izbori u zapadnoj demokraciji

- ovi izbori sadrže slobodu biranja i nadmetanja društvenih snaga i političkih skupina

za političku vlast i legitimiraju političko vodstvo;

- politička vlast se nalazi na dispoziciji

semikompetitivne izbore – izbori u autoritativnim sustavima

- ovi izbori se održavaju kako bi se potvrdili odnosi političke vlasti;