Inflacija i deflacija
1
U V O D
Inflacija predstavlja porast opšteg nivoa cena. Stopa inflacije je stopa promene opšteg nivoa
cena. Ekonomska teorija i praksa definisala je razne vrste inflacije. Podaci o inflaciji obično se
obavljaju na godišnjem nivou, čak i kada se ona meri češće, svakog kvartala ili svakog meseca.
Deflacija je pojava suprotna inflaciji. Održava se kao opšti pad nivoa cena. Deflacija je retka
pojava povezana sa krizama kao što je bio slučaj 1930-ih i 1989. godine.
2
Pojam i nastanak inflacije
Inflacija se prvi put pojavila u Sjedinjenim Američkim državama i to u periodu od 1861-1865.
god. To je period kada su SAD bile suočene sa gradjanskim ratom čije finansiranje je iziskivalo
više novca nego što je bilo zlatnog novca. Suočena sa tim problemom, tj. sa sa finansiranjem
velikih vojnih izdataka, a znatno manjom količinom zlatnog novca, država je počela sa
stampanjem papirnog novca sa ciljem da finansira ogromne vojne izdatke. Štampanje papirnog
novca više nego što bi bilo potrebno zlatnog novca, znači gubljenje njegove vrednosti, i to
upravo za onoliko koliko ga ima više od zlatnog novca u prometu. Ako država odluči da štampa
20% više papirnog novca, nego što bi trebalo zlatnog novca, prometna vrednost papirnog novca
će se smanjiti za 20%. NPR: Ako je za kupovinu neke robe trebalo 100 novčanih jedinica, sada
će se za istu količinu i vrstu robe biti potrebno 120. Kada dolazi do pada prometne vrednosti
papirnog novca i opšteg rasta cena nastaje inflacija. Svako povećanje ili smanjenje cena dovodi
do neravnoteže izmedju ponude i tražnje određenih roba, a koji se može dvostrano posmatrati:
1. Kao odnos ponude i tražnje roba i usluga na tržištu, i
2. Kao odnos izmedju količine roba i usluga, na jednoj strani, i količine novca, na drugoj
strani.
Ako je ponuda jednaka tražnji pri određenom nivou cena, tada se privreda nalazi u ravnoteži.
Privreda će se naći u ravnoteži i kada se izjednače odnosi između količine roba i usluga i
količine novca. U oba slučaja, cene formirane na taj način će biti stabilne kao i kupovna snaga
novca. Međutim, kada dođe do većeg porasta cena sa dužim vremenskim trajanjem tada nastupa
inflacija. Inflacija predstavlja povećanje cena i novčanih dohodaka, troškova proizvodnje i
drugih novčanih iznosa, što znači manju kupovnu moć novca, smanjenje plata, slabljenje
ekonomske aktivnosti i izvoza.
Svako povećanje papirnog novca u opticaju ne mora da znači i inflaciju. To će se desiti onda ako
je povećanje količine novca u opticaju nastalo zbog raznih faktora, kao na primer usled
povećanja proizvedene robe. Samim tim mora rasti i količina novca u opticaju kako bi se roba
prodala, odnosno kupila. Međutim, povećanje količine novca u opticaju mora biti usaglašeno sa
porastom obima proizvodnje robe.
Merenje inflacije obavlja se stopom rasta – godišnjom ili mesečnom, odnosno povećanjem
indeksa cena na malo. Sa makro aspekta, stopa inflacije od 3-4% godišnje može imati pozitivan
uticaj na privredna kretanja, jer stimuliše investiciona ulaganja, podstiče ekonomsku aktivnost, a
može da utiče i na povećanje zaposlenosti. Na mikro nivou, inflacija negativno utiče na
poverioce, a pozitivno na dužnike. Negativno utiče na standard ljudi koji imaju fiksne plate, tj.
one ljude za koje se obezbeeđuje novac na ime plate iz budžeta.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti