Poslovno pravo
Poslovno pravo
Poslovno pravo
je skup pravnih normi o pravnom položaju privrednih subjekata i njihovom
pravnom poslovanju na tržištu.
Predmet poslovnog prava
su društveni odnosi uređeni pravom, kao i pravni odnosi u koje
stupaju subjekti privrednog poslovanja.
Izvori poslovnog prava
1. Materijalni
izvori
- interes i volja vladajuće klase koja se izražava u formalnim izvorima
prava
2. Formalni
izvori
- to su opšti pravni akti (norme, ustav, zakon...)
I Prema načinu nastajanja:
1. Heteronomni izvori
- stvaraju ih jedni subjekti a primenjuju se na druge (ustav, zakoni,
podzakonski propisi i sudska praksa)
To su:
1. Ustav
- najviši pravni akt jedne države. Sadrži određena načela koja moraju da se poštuju a
konkretizuju se
zakonima
.
2. Zakon -
posle Ustava akt najviše pravne snage koji donosi skupština ili parlament u
zakonodavnom postupku i mora biti u skladu sa Ustavom. Ukoliko celovito određuje pravnu
oblast, on se zove
zakonik
ili
kodeks
, a proces njegovog donošenja
kodifikacija
.
Sadrži 2 vrste pravila:
a.
Imperativna
pravila
(koja su obavezna za sve subjekte i koja se moraju poštovati)
b.
Dispozitivna
pravila
(koja se primenjuju ukoliko ih subjekti svojom voljom nisu isključili
ili izmenili)
3. Podzakonski propisi (akti)
su opšti pravni akti niži od zakona koje donose nadležni
državni organi. To su
uredbe, pravilnici, odluke, naredbe, rešenja i uputstva
. Moraju biti u
skladu sa zakonom i dele sudbinu zakona na osnovu kog su doneti tako da prestankom
važenja tog zakona prestaje da važi i podzakonski akt.
4. Sudska praksa
- čini je niz sudskih presuda. Kod nas sudska praksa formalno nije izvor
prava, dok je u anglosaksonskom pravnom sistemu ona najvažniji izvor prava. Međutim, kod
nas stavovi viših sudova imaju veliki autoritet tako da sudija nižeg suda često veruje da će
njegova odluka zadržati pravnu snagu ako postupa u skladu sa stavovima višeg suda.
2. Autonomni izvori
- stvaraju ih sami subjekti koji ih i primenjuju (poslovni običaji, uzanse,
akti privrednih društava, opšti uslovi poslovanja, trgovačke klauzule i termini)
To su:
1. Poslovni običaji
su izvori koje poslovni subjekti stvaraju sami, nezavisno od zakonodavca.
To su određena pravila koja nastaju dugotrajnim ponavljanjem nekog ponašanja u istoj
situaciji.
Postoje 2 teorije u primeni poslovnih običaja:
a. Subjektivna teorija
(običaji se primenjuju iskljičivo na osnovu izričite ili prećutne volje
stranaka)
b. Objektivna teorija
(običaji se primenjuju uvek osim ako njihova primena nije isključena
izričitom ili prećutnom voljom stranaka)
Vrste običaja su:
I Prema vertikalnom kriterijumu (privredna grana u kojoj se primenjuju):
1. opšti
običaji
(važe za celokupno privredno poslovanje)
2. posebni
običaji
(važe za određenu privrednu granu)
II Prema horizontalnom (prostornom) kriterijumu:
1. opšte
običaje
(važe na području određene zemlje)
2. regionalne
običaje
(važe na području jednog regiona)
3. lokalne
običaje
(važe samo u određenom mestu)
2. Uzanse
su prikupljeni, kodifikovani i od nadležnog državnog organa objavljeni trgovinski
običaji. Osnovno pravilo je da su uzanse
dispozitivnog karaktera
i da se primenjuju samo
ako su stranke izričito ili prećutno pristale na njihovu primenu
Postoje
opšte
i
posebne
uzanse.
Opšte
sadrže kodifikovane običaje za promet robom koje je donela Glavna državna arbitraža
1954. godine. Neke imaju imperativnu prirodu
Posebne
se pojavljuju i primenjuju u pojedinim privrednim granama ili u prometu određenih
proizvoda. Imaju prednost u odnosu na opšte, primenom pravila odnosa opšteg i posebnog.
3. Akti privrednih društava
- donose ih privredna društva da bi mogla mogli da obavljaju
svoje redovne poslove.
To su:
osnivački akt
(ima formu ugovora o osnivanju ako to privredno društvo osniva više
osnivača, ima formu odluke o osnivanju ako ga osniva jedan osnivač).
Ostala akta
: ugovor
članova društva, statut ugovor ortaka društva itd.
4. Opšti uslovi poslovanja
su unapred određena pravila o pravima i obavezama ugovornih
strana, pod kojima jedna ugovorna strana prihvata zaključenje ugovora sa drugo. Moraju biti
odštampani da bi bili nosioci prava i stranka svojim potpisom potvrđuje da je upoznata sa
uslovima. Najčešće se javljaju kod velikih trgovinskih organizacija, u oblasti osiguranja,
turizma...
5. Trgovačke klauzule i termini
- donosi ih i sistematizuje nadležni privredni organ.
Najpoznatije su međunarodna pravila za tumačenje trgovačkih termina (
INCOTERMS
),
Varšavsko-oksfordska pravila o prodaji (
CIF
) itd. Sadrže prava i obaveze ugovornih strana
kao što su vreme, mesto i način isporuke robe, troškovi transporta, osiguranje robe, prelaska
rizika u slučaju oštećenja robe... U našoj zemlji transportne klauzule i pravila za njihovo
tumačenje su utvrđeni Opštim uzansama za promet robom iz 1954. godine.
II Prema poreklu:
1.
Domaći
običaji
- nastaju u okviru jedne države
2. Međunarodni običaji
- nastaju uz učešće dve ili više država (međunarodni ugovori)
Hijerarhija izvora poslovnog prava
Značaj: pravilna primena pravnih pravila.
Izvori poslovnog prava imaju različitu pravnu snagu i svi su poređani u jednu hijerarhijsku
lestvicu, a to znači da izvori niže pravne snage moraju biti u skladu sa izvorima više pravne
snage.

Društvene norme (pravila)
Društvene norme su pravila ponašanja kojima je regulisan društveni život.
Postoje:
1.Običajne norme
- stvara ih neorganizovano društvo dugotrajnim ponavljanjem određenog
ponašanja ljudi pri čemu se stvara svest o obaveznosti određenog ponašanja. Imaju različite
sankcije: bojkot, prezir, osuda... Ako sankcije potpiše država, ta norma se pretvara u običajno
pravo.
2.Moralne norme
određuju ponašanja ljudi u skladu sa moralnim shvatanjima tako da se čini
ono što društvo smatra dobrim, a zabranjuje se ono što društvo smatra zlim. Imaju razne
sankcije za kršenje: osuda, prezir, bojkot, podsmeh, kao i specifična sankcija - griža savesti.
Moralne norme su podložne promenama.
3.Pravne norme
su pravila ponašanja ljudi čiju primenu obezbeđuje država aparatom
prinude. Osnovni element pravnog sistema. Više pravnih normi koje regulišu jedan društveni
odnos čini pravni institut (ustanovu). Više pravnih instituta koji regulišu slične društvene
odnose čine granu prava.
-Prime
r pravne norme:
Svako ko ima stan
dužan je da plati porez u protivnom, biće kažnjen.
hipoteza dispozicije
dispozicija
hipoteza sankcije
Elementi pravnih normi:
- Hipoteza (pravna pretpostavka)
sadrži jedan ili više uslova koje treba ispuniti da bi se
primenila pravna norma. Može biti u vidu hipoteze dispozicije i hipoteze sankcije. Hipoteza
dispozicije sadrži uslove za primenu dispozicije. Hipoteza sankcije predstavlja deo pravne
norme koji opisuje prekršaj dispozicije
.
- Dispozicija
je deo pravne norme koji sadrži pravilo ponašanja
- Sankcija
je deo pravne norme koji sadrži posledicu koja će nastupiti ako se prekrši
dispozicija.
Postoje dve vrste sankcija:
a. Retributivne sankcije
-
njima se ostvaruje isto stanje kao da je dispozicija obavljena
(prinudna naplata poreza)
b. Restitutivne sankcije
- njima se postiže odmazda prema prekršiocu, a ne povraćaj u
pređašnje stanje (npr. kazna koja se primenjuje za ubicu)
Vrste pravnih normi:
I Prema interesu vladajuće klase:
1. Dispozitivne norme
– utvrđuju dispozicijom kako će se dati subjekat u pravnom odnosu
ponašati, dajući mu istovremeno mogućnost da sam odredi drugo pravilo, ukoliko mu pravilo
iz dispozicije ne odgovara
2. Imperativne norme
– pravila ponašanja koja određuju dispoziciju na imperativan način.
Primena je neizostavna pod prinudom izvršenja
3. Alternativne norme
daju subjektu mogućnost da bira između dva ili više ponašanja.
Interes vladajuće klase je postignut ispunjenjem bilo kog pravila ponašanja
II Prema broju subjekata na koje se odnose:
1. opšte norme
- odnose se na neodređeni broj subjekata u istovetnim situacijama
2. posebne norme
- odnose se na posebne kategorije subjekata
3. pojedinačne norme
- odnose se na tačno jedan određen slučaj i on se po pravilu u normi
imenuje. Pojedinačne pravne norme nastaju na osnovu opštih pravnih normi
III Prema karakteru dispozicije:
1. naređujuće pravne norme
- takva pravila ponašanja koja određenom subjektu nalažu da
postupa na određeni način.
2. ovlašćujuće pravne norme
- datom subjektu daju ovlašćenje da se ponaša na određeni
način prema svom opredeljenju.
3. zabranjujuće pravne norme
- zabranjuju subjektima obavljanje određenih radnji.
Pravni akt
Pravni akt
je izjava volje koja sadrži pravnu normu.
Formu pravnog akta čine:
1. Nadležnost subjekata za njegovo donošenje
(ovlašćenje nadležnog državnog organa da
donosi određene akte)
2. Postupak donošenja pravnog akta
(procedura koju donosilac akta mora da izvrši tokom
donošenja pravnog akta)
3. Materijalizacija akta
(način izražavanja pravnog akta)
Vrste pravnih akata su:
1.Opšti pravni akti
- sadrže opšte pravne norme. To su formalni izvori prava, a po pravnoj
snazi poređani su u hijerarhijskoj lestvici, viši poništavaju one niže.
2.Pojedinačni pravni akti
-predstavljaju konkretizaciju opšteg pravnog akta kojim je
regulisan određeni pravni odnos; odnosi se na određeno lice ili situaciju.
Prema sadržini, pojedinačni pravni akti mogu biti:
a. Potpuni
- sadrže i dispoziciju i sankciju
b. Nepotpuni
- sadrže ili dispoziciju (upravni akt, ugovor) ili sankciju (sudski akti)
Prema subjektima koji ih stvaraju, pojedinačni pravni akti mogu biti:
a. koje stvaraju državni organi
(upravni i sudski akti)
b. koje stvaraju nedržavni subjekti
(pravni poslovi)
Primena prava
To je ponašanje ljudi (pravnih subjekata) po pravnim normama.
Dobrovoljna primena prava
je kada se subjekat ponaša u skladu sa dispozicijom. (primarni
interes vladajuće klase).
Prinudna primena prava
je kada se prekrši dispozicija i usledi ponašanje po sankciji.
Pravni odnosi
Pravni odnos
je društveni odnos koji je regulisan pravom, tj.pravnim normama. U društvene
odnose spadaju svi odnosi u koje ljudi međusobno stupaju. Mogu biti voljni i prinudni.
Društveni odnosi koji su regulisani pravnim normama jesu pravni odnosi.
Konstitutivni elementi (komponente) pravnog odnosa su:
1. Subjekti prava
- fizička i pravna lica kao učesnici i stvaraoci pravnog odnosa
2. Sadržina pravnog odnosa
je skup ovlašćenja i obaveza koje nastaju za subjekte prava u
pravnom odnosu. Sadržina podrazumeva da postoji korelacija između prava i obaveza tj. da
pravo ne može da postoji bez obaveza, ni obaveze bez prava.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti