Pojam i vrste bilansa
.
Univerzitet u Prištini
Ekonomski fakultet
Kosovska Mitrovica
SEMINARSKI RAD
Tema: Amortizacija kao oblik trošenja osnovnih
sredstava
.
SADRŽAJ:
Uvod...............................................................................................2
1. Pojam i sadržina amortizacije....................................................3
2. Osnove obračuna amortizacije...................................................4
3. Amortizacija osnovnih sredstava...............................................5
4. Metode obračuna amortizacije...................................................7
4.1 Metoda linearnog otpisa......................................................7
4.2 Proporcionalni metod........................................................10
4.3 Degresivni metod..............................................................11
4.3.1 Metoda aritmetičke degresije...................................11
4.3.2 Metoda geometrijske degresije................................13
4.4 Funkcionalna metoda amortizacije...................................13
Zaključak......................................................................................15
Literatura......................................................................................16

.
1. Pojam i sadržina amortizacije
Amortizacija je vrednosni izraz reriodukcionih utrošaka osnovnih sredstava u
poslovnom procesu u preduzeću. Troškove amortizacije veoma često nazivamo i
troskovima redovnih otpisa osnovnih sredstava. Za potpunije razumevanje karaktera i
obračuna amortizacije potreban je mali osvrt na nekoliko bitnih stvari koje predhodna
definicija podrazumeva.
Prvo
, amortizacija odnosno troskovi redovnog otpisa, nastaju postepenim trošenjem
osnovnih sredstava u dužem roku, dakle korišćenjem stalnih sredstava a ne
jednokratnim fizičkim trošenjem kao što je slucaj sa obrtnim sredstvima kao što su
materijal, gorivo, elektricna energija itd. Pod dužim rokom podrazumeva se svaki vek
trajanja odnosno vezivanja sredstava od jednogodišnjeg perioda.
Drugo
, utrošci usluga osnovnih sredstava samo su za neka od njih neposredno merljivi
u fizičkim jedinicama mere izrazivi (funkcionalna amortizacija), dok su ti utrošci za
većinu otpisivih stalnih sredstava obračunavaju srazmerno protekom vremena u odnosu
na ukupni predpostavljeni period upotrebe sredstava (vremenska amortizacija).
Treće
, predmet amortizovanja odnosno redovnog otpisivanja su samo ona stalna
sredstva čiji je rezervoar usluga količinski ili vremenski ograničen kao što su
građevinski objekti, mašine, transportna sredstva, krupni alat, poslovni inventar i slično,
zatim patenti, licence koncesije i druga prava, dugoročno razgraničeni troškovi i slično,
ali ne i zemljište, dugoročna finansiska ulaganja i slična stalna sredstva koja su
neutrošiva.
Četvrto
, amortizacijom, odnosno redovnim otpisom stalnih sredstava obuhvataju se
smanjenja vrednosti uslovljena:
Upotrebom (korišćenjem) materijalnih sredstava,
Vremenskim uticajem na materijalna sredstva (zub vremena),
Moralnim rabaćenjem, odnosno tehničkim napredkom,
Ekstremnim ekonomskim činiocima kao što su, na primer, trajno smanjenje ili
predstanak tražnje za učincima čijoj su proizvodnji mašine ili druga sredstva
namenjena i slični činioci i,
Isticanjem roka utvrđenog zakonom, ugovorom, računovodstvenim standardima
i na sličan način što je najčešći slučaj sa stalnim ulaganjem u prava (patenti,
licence, koncesije i sl.) i drugim materijalnim ulaganjima (osnivački troškovi,
dugoročni razgraničeni troškovi i sl.)
.
Vanredna smanjenja vrednosti stalnih sredstava, koja mogu da budu uslovljena
fizičkom katastrofom sredstava, iznenadnim ekonomskim zaokretima, neočekivanim
zakonskim merama, nepredvidivim političkim događajima i sl.,predstavljaju
neregularne gubitke uslužnih potencijala stalnih sredstava i ne mogu biti uključena u
amortizaciju , odnosno troškove redovnih otpisa, već se pokrivaju eksternim
osiguranjem ili samoosiguranjem, tj. ukalkulisanjem normalne svote na teret troškova
posebnih rizika, kao posebne vrste troškova u okviru ostalih troškova preduzeća. Na isti
način se postupa is sa rizicima koji mogu izazvati smanjenje vrednosti obrtnih
dr N. Stevanović, Sistem obračuna troškova:“Ekonomski fakultet“,Beograd, 1997,str. 134.
.
sredstava, ukoliko oni nisu predmet eksternog osiguranja ili nisu regulisana procenom
pojedinih vrsta obrtnih sredstava za potrebe bilansiranja.
Peto
, obračun amortizacije ima, prevashodno za cilj da obezbedi što tačniju periodičnu
alokaciju početnih vrednosti otpisivanih stalnih sredstava za potrebe bilansiranja
rashoda i rezultata preduzeća od strane finanasijskog računovodstva i da obezbedi
podatke o toj vrsti troškova za potrebe narednih faza pogonskog obračuna , tj. obračuna
mesta troškova , nosilaca troškova i kratkoročnog analitičkog obračuna rezultata. U
prvom slučaju reč je o knjigovodstveno-bilansnom konceptu amortizacije koji je
određen standardima finansijskog računovodstva ili zakonom, dok se u drugom slučaju
radi o kalkulativnom (pogonsko-obračunskom) konceptu amortizacije, koji je pod
uticajem upravljačkih (internih) informacionih potrba u vezi sa donošenjem odluka,
planiranjem i kontrolom troškova, prihoda i rezultata.
Troškovi redovnih otpisa (amortizacija) otpisivih stalnih sredstava predstavljaju, po
pravilu, homogenu vrstu troškova i obično nema potrebe za njihovim dubljim
razčlanjivanjem. Zbog analitičkih razloga i potreba pripreme podataka za naredne faze
pogonskog obračuna, moglo bi se eventualno razmišljati o podeli na funkcionalnu
amortizaciju, što je proporcionalni (varijabilni) trošak i vremensku amortizaciju što je
fiksni trošak. Ako se i za finansijsko knjigovodstvo dopušta korekcija amortizacije za
efekte promena cena (inflacije), onda, zbog potreba eksternog finansiskog izveštavanja,
trba objaviti ravalorizaciju od njenog nominalnog iznosa. Razčlanjavanje troškova
redovnih otpisa (amortizacije) po grupama ili vrstama stalnih sredstava u fazi obračuna
vrsta troškova nije potrebno ni finansijskom racunovodstvu ni pogonskom obračunu
.
Druga je stvar što knigovodstvo osnovnih sredstava, pripremajući podatke za
obuhvatanje amortizacije u finansiskom knjigovodstvu i pogonskom obračunu. Druga je
stvar sto knjigovodstvo osnovnih sredstava, pripremajući podatke za obuhvatanje
amortizacije u finanasijskom knjigovodstvu i pogonskom obračunu, mora pripremu
podatka izvršiti analitički (po pojedinim sredstvima ili užim homogenim grupama
sredstava) za potreba analitičkog obuhvatanja ispravke vrednosti kod sebe, kao i po
sintetičkim kontima za potrebe knjiženja ispravke vrednosti otpisive fiksne imovine u
finansijskom (sintetičkom) knjigovodstvu. Razčlanjavanje amortizacije po
funkcionalnim područjima, pogonima i mestima troškova, što u pripremnoj fazi takođe
obezbeđuje knjigovodstvo osnovnih sredstava, nije od interesa za obračun i obuhvatanje
troškova po vrstama, već za obračun mesta troškova.
2. Osnove obračuna amortizacije
Obračun (utvrđivanje) amortizacije u nadležnosti je analitičkog knjigovodstva
osnovnih sredstava. Instrumenti koji se u tu svrhu koriste zovu se proračun amortizacije.
Taj obračun treba da bude strogo zasnovan na predhodno utvrđenoj politici otpisivanja
osnovnih sredstava koja podležu amortizovanju. Politika amortizovanja tiče se osnovice
amortizacije (inicijalne vrednosti za otpis), otpisanog veka i metode otpisivanja. Pitanje
osnovice otpisivanja je, zapravo pitanje osnovne komponente amortizacije, dok se
pitanja otpisnog veka i metode otpisivanja tiču količinske komponente amortizacije. U
dr Š. Šabović, Finansijsko računovodstvo:“Ekonomski fakultet“, Kosovska Mitrovica, 2009, str. 150.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti