14 

4. 

Projektovanje procesno orjentisane organizacione 

strukture

 

Polaze

ć

i od naprijed opisanog stanja nedovoljne konzistentnosti i 

odre

đ

enosti teorije i prakse organizacije i menadžmenta ovdje se želi 

afirmisati projektantski pristup u dizajniranju i implementaciji 
organizacionih sistema i njihove organizacione strukture. 

Me

đ

utim, teorija dizajna, sli

č

no kao i teorija organizacije i 

menadžmenta tako

đ

e ne daje jasnu i opšte prihvatljivu definiciju dizajna i 

koncept procesa dizajniranja. Pregled ranije i savremene literature 
dizajniranja može dati nekoliko sugestija u pokušajima definisanja pojma – 
dizajn (design) [56]: 

-

 

dizajn je težnja prema jednostavnosti i ure

đ

enom stanju; 

-

 

objašnjenje pojma dizajn je u konceptima ure

đ

enog stanja i 

organizacije; 

-

 

dizajn je pronalaženje 

č

injenica koje predstavljaju novi fizikalni 

poredak, organizaciju i formu koje odgovaraju postavljenoj funkciji; 

-

 

dizajn je promišljen i intuitivan napor usmjeren prema ure

đ

ivanju 

funkcionalnih, materijalnih i vizuelnih zahtjeva za rješavanje 
problema; 

-

 

dizajn je iskaz reda i organizacije. Njegov cilj je jedinstvo. On mora 
održati zajedništvo. On je izraz opšteprisutne ljudske težnje za 
redom; 

-

 

dizajn podrazumijeva namjere, zna

č

aj i svrhu; 

-

 

planiranje i oblikovanje bilo kojeg 

č

ina u pravcu željenog i 

predvidivog kraja predstavlja proces dizajniranja; 

-

 

dizajn je kreativno rješavanje problema (problem solving). 

Analizom ovih definicija pojma DIZAJN, uo

č

ljiva je snažna korelacija sa 

naprijed datim definicijama pojma ORGANIZACIJA, a posebno sa 
definicijom koju je dao D. Mali

ć

, profesor termodinamike i prvi rektor 

banjolu

č

kog Univerziteta:  

«Organizacija je misaonim procesom realizovana neodre

đ

enost» 

Iz ovih razloga je sasvim razumljiva tendencija da savremena literatura 
organizacije i menadžmenta sve više naglašava ulogu postupka 
dizajniranja organizacionih sistema, kao što je  uobi

č

ajeno za tehni

č

ke 

sisteme. Smatra se da je najbolji na

č

in da se nau

č

i nešto o sistemu taj da se 

dizajnira, jer time dizajneri [29]:  

a)

 

nau

č

e kako da iskoriste ono što ve

ć

 znaju; 

b)

 

nau

č

e kako da riješe ono što ne znaju i  

c)

 

nau

č

e kako da nau

č

e ono što im je potrebno.  

Iz prednjeg proizlazi da provo

đ

enje procesa dizajniranja zahtijeva 

primjenu nau

č

nih principa u kreiranju organizacionih sistema. Pri tome je 

u uspostavljanju odnosa sistema sa njegovim dijelovima bitno upoznavanje 
na

č

ina me

đ

usobnog uticaja aktivnosti elemenata sistema, odnosno 

identifikovanje relacija u sistemu. U okviru procesa dizajniranja, kona

č

no, 

mogu

ć

e je identifikovati parametre kao što su: elementi okoline sistema, 

vektore ulaza i izlaza, funkciju ciljeva, operator transformacije sistema 
(procesni model), karakteristike sistema i vektor stanja. Definisanje ovih 
parametara odgovaraju

ć

im dizajnerskim procesom obezbje

đ

uje dovoljnu 

koli

č

inu podataka o sistemu za njegovu fizi

č

ku realizaciju i funkcionisanje 

tokom životnog vijeka. 

Prema Accoff-u [29], 

č

ija se istraživanja smatraju suštinskim za integrisane 

menadžment sisteme, prepoznatljiva su tri aspekta posmatranja društvenog, 
odnosno sociokulturnog sistema koji predstavljaju polazišnu osnovu 
projektantskog postupka. 

I. Tri tipa entiteta definišu bilo koji sistem: 

-

 

Funkcija sistema

 u nekom ve

ć

em sistemu, odnosno njegova uloga 

koju sistem ima u široj okolini, 

-

 

Struktura sistema

 – njegovi elementi i na

č

in na koji su integrisani u 

cjelinu, 

background image

 

 

 

struktura elemenata, njihovih veza i procesa koji ostvaruju 

svrhu postojanja sistema 

Na bazi sistemskog pristupa, bez obzira na vrstu, tip i veli

č

inu sistema, 

u fokusu njihovih dizajnera treba da budu dva glavna principa: 

1.

 

Najbitniji faktori uspjeha sistema nisu u tome da svaki element 
ispravno funkcioniše (izvršava svoju ulogu), nego leže u njihovoj 
dobroj interakciji. 

2.

 

Svako pojedina

č

no mjerenje uspjeha može dovesti do pogrešnog 

utiska. Ispravno razumijevanje i vo

đ

enje ka uspjehu sistema mogu

ć

je jedino pra

ć

enjem pažljivo odabranog skupa mjerenja i njihovih 

korelativnih odnosa [55]. 

Ovi principi proizilaze iz osnovnih karakteristika svih sistema. Naime, kao 
što je naprijed ve

ć

 pomenuto, sistemi mogu imati karakteristike koje ne 

posjeduje nijedan od elemenata, a upravo one mogu imati kapitalan uticaj 
na ukupne efekte

1

. Osnovni problem u kreiranju efektivnog i efikasnog 

sistema su nepredvidljivi trendovi proistekli iz me

đ

usobnog djelovanja 

elemenata sistema. Interakcije mogu biti kontraproduktivne i usmjerene u 
neprihvatljivim pravcima.  

To zna

č

i da je osnovni zadatak dizajnera sistema menadžmenta i njihovih 

menadžera da projektuju i vode interakcije elemenata sistema.  

Suština Acoff-ove teorije društvenog modela menadžmenta je, dakle, u 
naglašavanju i upravljanju interakcijama me

đ

u ljudima i elementima 

organizacione strukture u poslovnim sistemima. Iz ovog proizilazi da je 
centralni zadatak dizajnera organizacionih sistema prepoznavanje 
poslovnih procesa, te identifikacija i  projektovanje njihovih me

đ

usobnih 

relacija. 

 
 
 
 

                                                 

1

 Jedna od karakteristika restorana može da bude “

izvrsna usluga

”. To je integralna karakteristika 

po kojoj se raspoznaje sistem. Iako me

đ

u zaposlenima postoje oni koji brinu i predano rade na 

kvalitetu usluge, ova karakteristika se postiže samo njihovim zajedni

č

kim djelovnjem i 

interakcijom.  

 
 

 Procesna 

organizacija 

 

4.1.      Procesi rada u industrijsim sistemima 

U teoriji industrijskih sistema osnovnu strukturu 

č

ine proizvodni sistemi 

koji se definišu kao sistemi za ostvarivanje ciljeva proizvodnje odnosno 
dobijanje proizvoda neophodnih za zadovoljenje potreba u društvu /16/. U 
identifikaciji ovih potreba polazi se od pojedinih interesnih grupa u 
društvenoj zajednici i njihovih specifi

č

nih interesa vezanih za proces 

proizvodnje: 

¾

 

Kupci:  

Kvalitet proizvoda, 

¾

 

Zaposleni: Zadovoljstvo 

karijerom/poslom 

¾

 

Vlasnici: Efekti 

ulaganja 

¾

 

Isporu

č

ioci: Stalna 

mogu

ć

nost poslovanja 

¾

 

Društvo: Odgovorno 

poslovanje 

Ovi interesi ostvaruju se proizvodnjom kao svrsishodnom djelatnosti 
usmjerenom na dobijanje upotrebnih vrijednosti i prisvajanje prirodnih 
resursa za ljudske potrebe, što zna

č

i da ona predstavlja opšti uslov za 

razmjenu materije izme

đ

č

ovjeka i prirode odnosno vje

č

iti prirodni uslov 

za život ljudi pa stoga i jeste jednako svojstvena svim oblicima ljudskog 
društva. Osnovni model transformacije raspoloživih prirodnih resursa u 
proizvode kroz proizvodne sisteme može se prikazati kao na sl. 4.1. [96]. 

resursi

tr`i{te

proizvoda

PROIZVODNI
    SISTEM
(procesi rada)

materijal

informacije

energija

utro{ena 
energija

informacije
o stanju
procesa rada

otpad

proizvod

materijal

uslovi
okoline

Slika br. 4.1.: Model transformacije raspoloživih resursa u proizvode

 

Pomenuta transformacija se u savremenim uslovima obavlja industrijskom 
proizvodnjom, u INDUSTRIJSKIM SISTEMIMA organizovanim na na

č

in 

koji obezbje

đ

uje odvijanje procesa rada kako proizvodnih sistema, tako i 

ostalih podsistema struktuiranih u okviru industrijskih sistema.  

background image

 
 

 Procesna 

organizacija 

 

 

01 INDUSTRIJA I RUDARSTVO 

0101 Elektroprivreda 

0121 

Proizvodnja 

gra

đ

evinskog materijala 

0102  Elektroprivreda 

0122  Proizvodnja rezane gra

đ

e i plo

č

0103 Proizvodnja 

uglja 

0123 

Proizvodnja finalnih proizvoda od 
drveta 

0104  Prerada uglja 

0124  Proizvodnja i prerada papira 

0105  Proizvodnja nafte i zemnog gasa 

0125  Proizvodnja  tekstilnih  prediva  i 

tkanina 

0106  Proizvodnja derivata nafte 

0126 

Proizvodnja gotovih tekstilnih 
proizvoda 

0107  Proizvodnja rude gvož

đ

0127  Proizvodnja kože i krzna 

0108  Crna metalurgija 

0128  Proizvodnja kožne obu

ć

e i galanterije 

0109  Proizvodnja ruda obojenih metala 

0129  Prerada kau

č

uka 

0110  Proizvodnja obojenih metala 

0130  Proizvodnja prehrambenih proizvoda 

0111 

Prerada obojenih metala 

0131  Proizvodnja pi

ć

0112 Proizvodnja 

nemetalnih 

minerala 0132 

Proizvodnja 

sto

č

ne hrane 

0113  Prerada nemetalnih minerala 

0133  Proizvodnja i prerada duvana 

0114 

Metaloprera

đ

iva

č

ka delatnost 

0134 Grafi

č

ka delatnost 

0115 

Mašinogradnja 

0135 . 

0116 

Prizvodnja saobra

ć

ajnih sredstava 

0136 . 

0117 

Brodogradnja 

0137 . 

0118 

Proizvodnja elektri

č

nih ma{ina i aparata 

0138 . 

0119  Proizvodnja baznih hemijskih proizvoda 

0139  Proizvodnja ostalih raznih proizvoda 

0120  Prerada hemijskih proizvoda 

 

 

 

Proizvodnja kamena, {ljunka i peska 

 

 

Slika br. 4.3.:  Struktura djelatnosti ”industrija i rudarstvo”

 

U okviru ove klasifikacije od posebnog interesa za prou

č

avanje (0113 - 

0117), obzirom da su u ovim oblastima industrijski sistemi najve

ć

složenosti, pa se rezultati istraživanja uz manje ili ve

ć

e modifikacije 

jednostavno mogu primijeniti i na ostale industrijske sisteme.  
Razlike u projektovanju strukture i organizacije industrijskih sistema 
proizilaze iz stepena njihove složenosti kao posljedice strukture 

Želiš da pročitaš svih 39 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti