Odlomak

Aerozagađenje i rešavanje aerozagađenja

1. UVOD
Vazduh je jedan od uslova života živog svijeta na našoj planeti. On ima dvije osnovne funkcije a to su biološka (primarna) i proizvodna (sekundarna). Biološka funkcija znači da vazduh na Zemlji obezbjeđuje život, jer sadrži oksigen bez kojeg ne možemo disati ali i ugljendioksid neophodan za fotosintezu i azot neophodan za sintezu biljnih bjelančevina. Kada je u pitanju proizvodna (sekundarna) funkcija vazduha, pomoću kiseonika iz vazduha moguć je proces sagorjevanja, u cilju proizvodnje energije (električne i toplotne).
Vazduh se sastoji od 78,084% azota, 20,946% kiseonika, 0,934% argona, 0,035% ugljen (IV) oksida, dok ostatak čine primjese koje mogu biti u čvrstom, tečnom i gasovitom stanju. Najvažniji sastojak vazduha je kiseonik. Najveći dio kiseonika u prirodi je biološkog porijekla, odnosno potiče od fotosinteze. “Godišnje se fotosintetičkom aktivnošću oslobodi oko 500 milijardi tona kiseonika, tako da se svakih dvije hiljade godina potpuno obnovi sav kiseonik u atmosferi” . Svim organizmima na Zemlji, uključujući i zeleno rastinje je neophodan kiseonik, koga najviše ima u atmosferi (oko 1/5 od ukupne količine), dok ga dosta manje ima u vodi jer se u njoj teško rastvara. To znači, čist vazduh je osnov za zdravlje i život ljudi čitavog ekosistema. Problemi nastaju kada se poremeti procenat sastava vazduha, koje smo gore naveli. Vazduh može biti zagađen materijama koje mogu biti u obliku čestica, aerosola, gasova, para, isparenja, čađi, letećeg pepela i drugih oblika. Zagađenje vazduha podrazumjeva prisustvo hemikalija, čestica ili bioloških materijala koji nanose štetu ili uzrokuju nelagodnost kod čovjeka i drugih živih bića, odnosno koji ugrožavaju prirodnu sredinu u atmosferi. Razvojem industrije i urbanizma nastale su bitne promjene u sastavu vazduha. Ove promjene moraju biti predmet pažnje cijelog čovječanstva u smislu što organiziranije akcije očuvanja prirodnog svojstva vazduha kako bi se izbjegle štetne i opasne posljedice.
Danas ogromne količine vazduha troše se u industrijskim procesima, u saobraćaju i sagorijevanju čvrstih, tečnih i gasovitih goriva. Trošenjem, odnosno sagorijevanjem, kiseonika nastaje ugljik-dioksid koji nije otrovan ali svojim prisustvom djeluje na klimatske promjene.
Razvoj proizvodnje u svijetu raste takvom brzinom da je već polovinom prošlog vijeka postalo jasno da prirodne sile nisu u mogućnosti da neutraliziraju ogromne količine proizvodnih otpadaka, što je dovelo do narušavanja ravnoteže u prirodi.
Zagađivanjem vazduha ugrožava se zdravlje ljudi, životinjskog i biljnog svijeta u cjelini. Trovanja industrijskim otrovima se javljaju na svim mjestima gdje postoje štetna isparenja ili prašina toksičnih materija. Zagađenja vazduha se ne javljaju samo na području ekumene, nego i na drugim mjestima na našoj planeti.

2. AEROZAGAĐIVAČI I NJIHOVA KLASIFIKACIJA
U supstance koje zagađuju vazduh svrstavaju se najprije one koje se ne nalaze u nezagađenom vazduhu. Vazduh se smatra zagađenim ako sadrži materije iznad maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK), koje su štetne za zdravlje ljudi, životnu sredinu i materijalna dobra. Aerozagađenje je nastalo još sa pojavom vatre i to od dima i zagušljivih gasova, a dalji uticaj na zagađenje vazduha imalo je topljenje i obrada metala.
U zagađujuće supstance svrstavaju se i sva ona hemijska jedinjenja koja prirodno postoje u vazduhu ako je njihova koncentracija veća od one koja odgovara nezagađenom vazduhu. Veoma je malo hemijskih jedinjenja ili elemenata koji nisu zagađivači. U vazduhu su to N2, O2, inertni gasovi i H2O. Već smo spomenuli da aerozagađenjem smatra se ispuštanje tvari i gasova koji imaju štetni uticaj po zdravlje i okolinu u atmosferu. Zagađivači se mogu klasifikovati kao primarni i sekundarni. Primarni su posljedica direktnog ispuštanja štetnih tvari u atmosferu poput pepela iz vulkanske erupcije ili ispušnih gasova vozila dok su sekundarni produkti reakcija i interakcija primarnih zagađivača u vazduhu. Primjer sekundarnog zagađivača je fotohemijski smog.
2.1. Primarni zagađivači vazduha
Primarni zagađivači dospjevaju u atmosferu direktnim emitovanjem iz različitih ali poznatih izvora. Primarni sastojci otpadnih emisija oslobađaju se iz poznatih izvora. Primarne zagađujuće supstane su one koje nastaju kao proizvod nekog hemijskog ili drugog procesa u izvoru zagađenja (automobilski motor, ložište, visoka peć itd.). Kada se čist vazduh kreće nad zemljinom površinom, on sakuplja primarne zagađivače kao što su prašina (izazvana olujama i vuklanskim erupcijama) i emisije koje su rezultat ljudske aktivnosti (saobraćaj, industrijska proizvodnja, proizvodnja energije, itd.). U industrijalizovanim državama zagađenje spoljašnjeg vazduha potiče uglavnom od tri grupe primarnih zagađivača: oksidi ugljenika, sumporni oksidi i azotni oksidi.
Primarni zagađivači vazduha dalje od izvora emisije raznose se vjetrom i konvekcijama. Sa udaljavanjem od izvora emisije, koncentracija polutanata, u osnovi, proporcionalno opada.
2.1.1. Primarni polutanti
Najčešće se kao primarni polutanti vazduha javljaju:
• Jedinjenja sumpora,
• Jedinjenja azota,
• Jedinjenja ugljenika,
• Halogena jedinjenja,
• Čestice (čvrste i kondenzovane) i
• Radioaktivne supstance.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari