Agregacija interesa i političke partije
Politički sistemi Agregacija interesa i političke partije
INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM
PAZARU
SMER: OPŠTE PRAVO
SEMINARSKI RAD
AGREGACIJA INTERESA I POLITIČKE
PARTIJE
Student: Profesor:
Emina Paučinac 2-2249/13 Prof. Dr Predrag Ilić
Ass. Jasmina Nikšić
Politički sistemi Agregacija interesa i političke partije
Decembar 2013, Novi Pazar
SADRŽAJ
2

Politički sistemi Agregacija interesa i političke partije
1. Agregacija interesa
Agregacija interesa podrazumeva aktivnost u kojoj se politčki zahtevi pojedinca i grupa
kombinuju u različite političke programe. Recimo, prilikom izrade programa privredne politike,
političari često moraju da usklađuju želje poljoprivrednika da se poveća cena useva, želje
potrošača da plaćaju niske cene i male poreze i zabrinutost ekologa zbog zagađenja vode i
upotrebe pesticide. Ko će prevagnuti u tom odmeravanju, delimično zavisi i od političkih
institucija. Agregacija interesa, zavisi od političkih veština i resursa, kao što su glasovi birača,
sredstva za kampanje, političke funkcije, pristup medijima, pa čak i oružane snage.
Način agregacije interesa jedna je od ključnih karakteristika političkog procesa. Postupak
agregacije određuje koji će se interesi uvažiti i kojim je pojedincima i grupama dozvoljeno da
učestvuju. Agregacija interesa može pomoći i da se od konkurentnih ciljeva politike sačini
uravnotežen program vlade. Takođe, koliko će neka vlada biti stabilna i efikasna zavisi i od
modela agregacije interesa koji primenjuje.
Agregacija interesa može se vršiti na mnogo načina. Na primer, istaknuti partijski lider ili
vojni diktator mogu u ovom procesu imati značajan lični uticaj. Ipak, velike države obično
formiraju specijalizovanije organizacije za agregaciju interesa. Političke partije upravo su takve
organizacije i imaju značajnu ulogu u agregaciji interesa i u demokratskim i u mnogim ne
demekroatskim sistemima. Svaka partija (ili njen kandidat) zastupa određeni niz politika i nastoji
da stvori širu koaliciju za podršku svom programu. U demokratskom sistemu nameću se
međusobno dve ili više partija kako bi pridobile podršku za svoj politički program. U
autoritarnom sistemu jedna jedina partija, ili institucija, može nastojati da zadobije podršku
građana za svoje politike. U obe vrste sistema političke partije mogu da imaju veliku ulogu. U
autoritarnim sistemima, ovaj je proces često prikriven i kontrolisan i odvija se odozgo na dole a
ne odozgo na gore. Drugim rečima, partije mobilišu interese za podršku vladi umesto da reaguju
na zahteve običnih građana ili društvene interese.
Političke partije mogu obavljati mnogo različitih funkcija, a agregaciju interesa mogu obavljati
različite strukture. Na primer, pored toga što vrše agregaciju interesa, partije često oblikuju
4
Politički sistemi Agregacija interesa i političke partije
političku kulturu kroz nastojanja da izgrade podršku za svoje ideologije, stavove o pojedinim
pitanjima i kandidate. Partije regrutuju birače i biraju buduće funkcionere. One artikulišu
sopstvene interese i prenose zahteve drugih. Vladajuće partije isto su tako uključene u donošenje
javnih politika, pa čak i u nadgledanje njihovog sprovođenja i presuđivanjem o njima. Pa ipak,
specifičan i karakterističan cilj političke partije – mobilizacija podrške za svoje politike i
kandidate – pre svega se vezuju za agregaciju interesa
.
2. Vrste agregacije interesa
2.1. Personalizovana agregacija interesa
Jedan od načina za objedinjavanje političkih interesa u kreiranju politike jeste korišćenje ličnih
veza. Praktično sva društva imaju mreže patrona i klijenata –struktura u kojima glavni
funkcioner, autoritativna ličnost ili grupa, svojim pristalicama daju beneficije u zamenu za
njihovu odanost. To je bio određujući princip feudalizma. Kralj i njegova vlastela, vlastelin i
njegovi vitezovi, vitez i njegovi kmetovi i zakupci – sve njih međusobno je vezivala lična
zavisnost i odanost. Lične mreže ne ograničavaju se tek na odnose zasnovane na patronatu.
Taj odnos patrona i klijenta toliko je uobičajen u politici da, slično ćeliji u biologiji ili atomu u
fizici predstavlja primitivan sklop od kojeg se sastoje veće o komplikovanije političke strukture.
Ljudi koji se bave proučavanjem politike kažu da takve mreže postoje u svim zemljama. Kada se
agregacija interesa ostvaruje uglavnom u okviru mreže patrona i klijenta, teško je mobilisati
političke resurse za zajedničke politike koje vode društvenim promenama ili za reagovanje na
krize. To je iz toga što političke odluke zavise od nestalnih dogovora između lidera brojnih
frakcija (patrona). Prema tome, politika zasnovana na odnosu patron-klijent tipično označava
statičan politički sistem.
Savremena istraživanja u odnostu patrona i klijenata započeta su studijama o azijskoj policiji,
gde ovakva struktura karakteriše politički proces zemalja kao što su: Filipini, Japan i Indija.
Međutim, odgovarajuće paralele postoje i u Evropi, Srednjem Istoku, Latinskoj Americi i gotovo
svim delovima sveta. Odnosi patron-klijent utiču na regrutovanje za političke funkcije, za
agregaciju interesa donošenje i sprovođenje politika.
Almond, G., Pauel, B., Dalton, R., Strom, K. (2009) Komparativna politika danas - svjetski pregled, 107. str
Almond, G., Pauel, B., Dalton, R., Strom, K. (2009) Komparativna politika danas - svjetski pregled, 108. str
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti