Akcize

UVOD
Javne finansije su polje ekonomije koje se bave sredstvima za kolektivne i vladine aktivnosti, te upravljanjem i organiziranjem tih aktivnosti. Polje djelovanja javnih finansija se često dijeli o pitanjima šta vlada i javne organizacije i institucije rade i šta bi trebale da rade te o pitanjima o tome kako finansirati te aktivnosti. Širi pojam, javna ekonomija te uži pojam, finansije vlade, se također često koristi.
Smatra se da se djelokrug javnih finansija sastoji iz tri dijela: uticaj vlade na efikasnu alokaciju resursa, distribucija prihoda i makroekonomska stabilizacija.
Sistem oporezivanja se razlikuje od jedne do druge države zbog primjene različitih poreskih instrumenata. Posebni porezi, akcize ili trošarine jedan su od najstarijih poreznih oblika.Sam naziv akciza (excise tax) potječe iz 16. stoljeća kada su u Nizozemskoj posebnim porezom koji se nazivao excijsen oporezivani pivo, šećer, sol i alkoholna pića, a pretpostavlja se da riječ potječe od starofrancuske riječi assise (sjednica, odluka, ugovor, namirenje računa ili duga, oporezivanje) (Merriam-Webster, 2002). Primjer Nizozemske ubrzo slijede Njemačka i Engleska (uključujući i engleske kolonije) te ostale europske zemlje. U 19. stoljeću trošarine su bile dio sustava općeg poreza na dobra i usluge koji se od početka 20.stoljeća transformira u opći porez na potrošnju, odnosno od 1960-ih u porez na dodanu vrijednost. Danas su u gotovo svim suvremenim poreznim sustavima uvedeni posebni porezi ili trošarine.
Proizvode koji se oporezuju akcizama možemo svrstati u tri osnovne skupine: alkoholne proizvode, energente i duhanske proizvode, a one se proširuju nizom drugih proizvoda i znatno se razlikuju od države do države. Broj uvedenih akciza kreće se od samo nekoliko proizvoda pa sve do podugačke liste s više od dvadeset različitih proizvoda: kafe, sladoleda, televizora i videoaparata, kućanskih aparata, šibica, upaljača, lososa, šećera, čaja, kozmetičkih proizvoda, električnih sijalica, insekticida, herbicida pa do igraćih karata, banana, kakaoa i maslinova ulja. Porez se obračunava u apsolutnom iznosu po jedinici mjere proizvoda (kilogramu, litri, komadu i sl.), ili u određenom postotku prodajne cijene. Razlozi uvođenja trošarina brojni su (fiskalni, socijalni, zdravstveni, ekološki). Prednost tih poreza u odnosu prema drugima jest jednostavnost ubiranja, mali broj poreznih obveznika, a jedan su od najznačajnijih fiskalnih prihoda.
2. AKCIZE

2.1. Pojam akciza
Akcize su specijalni porezi kojima se oporezuje potrošnja uglavnom monopolskih proizvoda, tj. proizvoda masovne potrošnje odnosno akcize su indirektni porezi (ne ubiru se izravno od pojedinaca, već preko proizvođača, prodavača i drugih posrednika) na domaća dobra i usluge.
Razlog uvođenja akciza je prije svega fiskalni odnosno osigurava veliki prihod državnog proračuna. Diferencijalni poreski tretman specifičnih proizvoda rezultat je potrebe odvraćanja od potrošnje određenih proizvoda (duhan i alkohol) i pojedinih usluga (kockanje i igranje na sreću) te eliminisanja štetnih posljedica na potrošače, domaćinstva i društvo. Akcize imaju zadatak da doprinose zaštiti domaće proizvodnje, ekonomisanju tražnje za energijom (naftna industrija) te redukciji plaćanja javnoh troškova (zdravstveni troškovi u vezi sa pušenjem i alkoholizmom) i dodatnih taksa (upotreba puteva za vožnju automobila).

Po svojim karakteristikama akcize (trošarine) su specijalni potrošni porezi. Njima se oporezuje potrošnja ili upotreba određenih proizvoda. Istorijski posmatrano, akcize se javljaju kao najstariji porez na proizvode i sa njihovim uvođenjem je po prvi put primijenjena ideja oporezivanja potrošnje.
Osnovni cilj uvođenja akciza u poreske sisteme bio je fiskalnog karaktera i tu karakteristiku, kao osnovnu, akcize su zadržale do danas. I pored rastućeg oslanjanja na opšte poreze na potrošnju, savremene države zadržavaju ove selektivne potrošne poreze zbog izdašnih i lako naplativih prihoda, uz niske troškove obračunavanja i naplate. U mnogim zemljama u razvoju, zbog navedenih osobina, akcize zauzimaju dominantno mjesto, ne samo među porezima na potrošnju, nego i u ukupnoj poreskoj strukturi. Jedna od karakteristika savremenih poreskih sistema je da se tzv. akcizni proizvodi dvostruko oporezuju, jednom akcizama a drugi put porezom na promet. Međutim, za razliku od poreza na promet koji je opšteg karaktera i, načelno, opterećuje potrošnju svih prozvoda (osim posebno izuzetih), akcize opterećuju potrošnju samo tačno određenih, relativno malobrojnih proizvoda. Taj krug oporezovanih proizvoda obuhvata duvanske prerađevine, alkoholna pića i naftne derivate. Akcize se ponegdje uvode i na motorna vozila, luksuzne prozvode, kafu, čaj, šećer, kuhinjsku so i dr.

Akcize su, kao i porez na promet, posredan porez. I kod njih poresko – tehnički posmatrano, dolazi do razdvajanja obveznika poreza (prozvođača odnosno uvoznika) od krajnjeg potrošača (poreskog destinatara). I one izazivaju regresivno djejstvo posebno kod proizvoda koji su nužni predmeti masovne potrošnje (so, šećer i sl).
Mada pokazuju izvjesne sličnosti sa porezom na promet, akcize ipak ne predstavljaju posebnu vrstu ovog poreza. Dok se kod poreza na promet oporezuje promet proizvoda, akcizama se opterećuje sam proizvod odnosno njegova potrošnja.
Akcizama se zamjera da svojom selektivnošću remete ekonomske izbore proizvođača i potrošača no takav prigovor očito slabi pred očiglednom finansijskom izdašnošću ovih pojedinačnih potrošnih poreza.