Odlomak

Analiza efekata procesa privatizacije u Srbiji

 

UVOD
Osnovno pitanje promena u zemljama koje se nalaze u procesu tranzicije, gde spada i Srbija, bez sumnje je pitanje svojinskih odnosa. Koncept bilo kog oblika društvenog – samoupravnog modela svojine, gde je svojina Svačija ja ničija, potpuno je istrošen i prevaziđen. Iz tih razloga proces ukupnih društvenih i privrednih promena, odnosno tranzicije nema alternativu. On, u suštini, predstavlja snažan politički i ekonomski pokret za korenitim promenama u svim sferama društvenog (zdravstvo, obrazovanje, sudstvo, bezbednost …) i privrednog života. Osnovni cilj privrednih promena, odnosno poslovne transformacije, je uspostavljanje vladavine tržišta, reforme svojinskih odnosa, liberalizacije uslova privređivanja i stvaranje efikasnijeg privrednog sistema. Proces privatizacije zapravo predstavlja aktuelan problem koji postoji već dve decenije u zemljama Evrope tokom procesa tranzicije, predstavlja oblik vlasničkog prestrukturiranja. Tranzicija je pojam kojim se označavaju takozvane zemlje u tranziciji, zemlje koje prelaze iz komandnog sistema u tržišni sistem, tj. iz socijalizma u kapitalizam. Ali bez obzira na savremenost pojma, privatizacija nije nov pojam u ekonomiji. Privatizacija se može definisati kao prodaja (ili besplatno davanje) imovine kojom ona prelazi iz državnog ili društvenog u privatni sektor, tj. privatizacija je postupak prodaje društvenog, odnosno državnog kapitala u društvenim preduzećima, javnim preduzećima i drugim pravnim licima, pod uslovima utvrđenim zakonom. Privatizacijom se menja vlasnik društvenog, odnosno državnog kapitala, taj kapital gubi svojstva administrativno kolektivne svojine, tako da je privatizacija sastavni deo ekonomske tranzicije pod kojom se podrazumeva proces prevođenja centralnoplanske privrede u tržišnu ekonomiju, što je aktuelni proces u svim postsocijalističkim zemljama. Osnovni cilj privatizacije je povećanje efikasnosti preduzeća proistekle iz zdravijih motiva poslovanja, kroz smanjenje troškova, finansijsku rekapitalizaciju, bolju radnu disciplinu, bolju organizaciju, nove investicije i slično. Proces privatizacije dovodi do poboljšanja finansijske pozicije države i to na nekoliko načina: od prihoda od privatizacije, od subvencija državnim preduzećima i društvenim, od povećanja poreskih prihoda iz veće ekonomske aktivnosti. Postojeći model privatizacije u Srbiji je jako loš, niti obezbeđuje privatizaciju, niti privatizovana preduzeća dobijaju na efikasnosti, niti je pravedan. U našoj zemlji se privodi kraj privatizacije, ali su i dalje vidljiva dva problema kada je u pitanju privatizacija i finansijsko tržište. Prvi je taj da je tržište kapitala još nedovoljno razvijeno u odnosu na meru koju bi trebalo, a drugi je taj da privatizacija svih javnih preduzeća nije sprovedena, ne postoji ni jasan koncept njenog sprovođenja.
I METODOLOGIJA ISTRAŽIVAČKOG RADA
1.1. Predmet istraživanja
Pred nama je istraživanje koje pokušava da izvuče pitanja vezana za privatizaciju i posledice koje je ona imala na, pre svega, zaposlene i građane u Srbiji. Ovim problemom i njegovim posledicama se sve ređe bave istraživači iz akademskih krugova. Političari i teoretičari, ovu temu smatraju zastarelom, predmetom koji ne zavređuje njihovu pažnju.
Predmet istraživanja je analiza uloge procesa privatizacije u tranzicionim uslovima sa njenim efektima u Srbiji. Problem istraživanja predstavlja na koji način država može sprovesti proces privatizacije koji bi bio efikasan prema preduzećima koja se nalaze u tranziciji. U radu je definisan pojam privatizacije sa svim svojim elementima, navedeni su podeli procesa privatizacije, objašnjen je razvoj privatizacije kroz dve faze (pre političkih promena 2000. godine i novi koncept privatizacije posle političkih promena), a nakon toga je objašnjen proces privatizacije realnog sektora, bankarskog sektora i javnog sektora kroz modele i rezultati privatizacije u navedenim oblastima.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari