Odlomak

Pojam i vrste bankarskih poslova
BP su osnovni pravni oblici regulisanja cirkulacije novca i HOV u sistemu jedinstvene kreditno-monetarne politike jedne države, te, s tim u vezi, banke obavljaju čitav niz različitih poslova. Kao jedna ugovorna strana uvek se pojavljuje banka. Osim banaka, mogu se pojavljivati i drugi privredni subjekti. ZOO sadrži imperativnu normu po kojoj se njegove odredbe o BP shodno primenjuju i na druga pravna lica, ukoliko su ovlašćena za obavljanje BP. BP se smatraju i svi poslovi između samih bankarskih organizacija, odnosno poslovi kod kojih su oba subjekta banke kao specijalizovane finasijske organizacije. Naspram banke, kao redovan učesnih u BP javljaju se i bančani poslovni partneri, tzv. bančani klijenti. Po pravilu, bančani klijenti mogu biti sva domaća i strana, fizička i pravna lica. Kod pojedinih vrsta BP kao klijenti se ne mogu pojaviti fizička lica. Bančani klijneti, mogu biti stalni i povremeni, mogu predstavljati bančine poverioce ali i bančine dužnike. U BP poseban značaj ima finasijska sposobnost bančinog klijenta. Prema području na kome se obavljaju razlikuju se domaći i međunarodni BP. Prema vrsti, odnosno svojstvu klijenta, poslovi sa pravnim licima i poslovi sa fizičkim licima. Zatim, prema dužini trajnja, mogu biti kratkoročni, i dugoročni. Prema vrsti novčanih sredstava BP mogu biti devizni i dinarski. U stručnoj literaturi se najčešće polazi od kriterijuma položaja banke. Aktivni BP bili bi takvi poslovi kod kojih se banka javlja kao poverilac svog klijenta, dok se kao pasivni smatraju poslovi kod kojih se banka pojavljuje kao dužnik svog klijenta. Kao neutralni BP smatraju se oni poslovi gde se banka ne pojavljuje ni kao dućnik ni kao poverilac svog klijenta, već obavlja samo izvesne poslove kao zastupnik, komisionar ili posrednik. Kao svrsishodna i pravno racionalna, podela BP vrši se na: depozitne, kreditne i uslužne BP. Depozitni BP su takvi poslovi kod kojih klijent deponuje kod banke novčana sredstva, HOV ili neke druge stvari radi čuvanja i upravljanja njima. Kreditni BP su takvi poslovi koji se tiču plasmana novca u privredne ili druge svrhe. Uslužni BP su takvi poslovi putem kojih banka izvršava određene usluge trećim licima po nalogu svog klijenta. BP su poslovi koji su formalnog, adhezionog karaktera, intuitu personae. U čitavom nizu država za sporove u vezi sa BP nadležni su specijalizovani trgovinski sudovi.

 

 

 

 

 

Ugovor o kreditu
UOK je BP kojim se banka obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vreme, za neku namenu ili bez utvrđene namene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vreme i na način kako je to utvrđeno ugovorom. KP su najčešći i najznačajniji BP u ekonomiji svake države. UOK je formalan, adhezioni, dvostrano-obavezan i intuitu personae. UOK konstituišu se međusobna prava i obaveze ugovarača. Kreditor je obavezan da korisniku kredita stavi na raspolaganje ugovoreni iznos novca, na način i pod uslovima utvrđenim ugovorom. Korisnik kredita stiče pravo da raspolaže tim novcem. Korisnik kredita, dužan je da dobijena sredstva koristi namenski, ukoliko je to predviđeno UOK. Davalac kredita ima pravo da kontroliše namensko korišćenje kredita. Korisnik kredita je obavezan da kreditoru plaća kamatu. Visina kamate izražava se kamatnom stopom, a ona može biti fiksna ili klizna. Plijavajuća kamata ima za funkciju zaštitu vrednosti novca od promena koje se dešavaju na finansijskom tržištu. U Evropi figuriarju dve vrste ugovorenih klauzula o zaštiti vrednosti novca putem kamtne stope: EURIBOR i LIBOR. Na kraju, korisnik kredita je dužan da vrati iznos novca kreditoru. Osnovni način prestanka ovog ugovora je njegovim izvršenjem. Banka ili drugi kreditor može da otkaže ugovor o kreditu i pre isteka vremena ugovorenog roka, ukoliko se kredit koristi nenamenski. Otkaz ugovora može uslediti i u slučaju insolventnosti korisnika kredita, pri čemu se zahteva da ova insolventnost traje duže vreme. UOK prestaje i u slučaju prestanka pravnog lica kao korisnika kredita, odnosno u slučaju smrti fizičkog lica kao korisnika. Korisnik može da odustane od kredita pre nego što je i počeo da ga koristi, uz obavezu naknade prouzrokovane štete. Takođe, korisnik može kredit da vrati i pre isteka ugovorenog roka, uz obavezu da o tome obavesti kreditora, kao i da mu nadoknadi štetu.
U poslovnoj praksi postoji veliki broj različitih UOK. Podela na domaće i međunarodne izvršena je prema domicilu kreditora. S tim u vezi, predmet domaćeg je domaća valuta, pa čak i u situaciji kad je kreditor stranac. Podela na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne izvršena je prema kriterijumu trajanja kreditnog odnosa. Podela na kredite koje daju javno-pravni i privatno-pravni subjekti odnosi se na karakter kreditora. S tim u vezi, kao kreditori u domaćaju, kao i u međunarodnoj poslovnoj praksi, mogu se pojaviti subjekti javnog prava (draže, državni organi…), ali i subjekti privatnog prava (poslovne banke…). Podela na novčane i robne vrši se prema obliku u kojem se krediti odobravaju. Novčani se dodeljuju u novcu, a robni u robi, izvršenjem nekih usluga, izvođenjem investicionih radova na kredit… Robne kredite ne dodeljuju banke, već proizvođači ili prodavci roba… Tipizacija na potrošačke i proizvođačke kredite izvršena je na osnovu ekonosmke namene, odnosno svrhe kredita. Korisnici potrošačkih kredita su isključivo fizička lica, a njihova svrha je podizanje kupovne moći korisnika kredita. Kod proizvođačkih cilj je podizanje proizvodne moći korisnika. Podela na namenske i nenamenske izvršena je prema režimu njihovog korišćenja. Podela na jednokratne, obročne i amortizacione izvršena je prema načinu njihovog vraćanja, jednokratni odjednom u celom iznosu, obročni periodično, prema ugovorenim rokovima, a amortizacioni u ravnomernim vremenskim periodima u obliku anuiteta. Kategorizacija na personalne i realne izvršena je prema načinu, odnosno vrsti obezbeđenja vraćanja kredita. Personalni su oni koji su obezbeđeni ličnim sredstvima obezbeđenja, a realni su obezbeđeni ili pokriveni realnim sredstvima obezbeđenja. Podela na kredite preko tekućeg računa, akceptne i rambrusne kredite izvršena je prema kriterijumu puštanj kredita u tečaj. Krediti preko tekućeg računa se odobravaju imaocu tekućeg računa kod banke. Akceptni su posebna vrsta kratkoročnih kredita, gde banka akceptira menicu svom klijentu koju je on vukao na banku, bez odobravanja novčnaih sredstva. Akceptirana menica se od strane klijenta može koristiti u razne svrhe, a akceptiranjem menice banka postaje glavni menični dužnik. Ramburcni kredit je poseban kratkoročni kredit koji se vrlo često praktikuje u spoljnotrgovinskom poslovanju. Rambrusni kredit je, u stvari, specifična vrsta akceptnog kredita, putme koga uvoznik robe plaća izvozniku kupljenu robu. Banka, naime, otvra kredit uvozniku robe, uz njegovu obavezu da prezentira robna dokumenta iz takvog uvozno-izvoznog posla. Samo tada, uz prezentaciju ovih dokumenata, rambursni kredit se može naplatiti. U poslovnoj praksi, postoji više vrsta ovih kreita: opozivi nepotrvđeni ramburs, neopzivi nepotvrđeni i neopozivi potvrđeni ramburs

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari