Odlomak

PRINCIPI I MODELI PRIVATIZACIJE BANAKA

Principi privatizacije banaka – strateški cilj prestruktuiranja bankarskog sistema jeste stvaranje privatnog, nezavisnog, komercijalnog i konkurentnog bankarskog sistema sposobnog da privuče ulagače. Takav cilj se može ostvariti uz poštovanje principa likvidnosti, profitabilnosti i sigurnosti poslovanja banke.

U suštini, ciljevi prestruktuiranja i privatizacije banaka odnose se na:

  1. ukidanje tradicionalnog bankarstva i neracionalnog upravljanja resursima
  2. uspostavaljanje novog vlasništva i menadžerskog upravljanja u bankarstvu
  3. uspostavljanje novih standarda uz preuzimanje rizika menadžera i vlasnika
  4. razvoj bankarstva koje stvara uslove za privredni rast i razvoj
  5. rešavanje problema rizičnih plasmana i kontaminirane aktive
  6. prenošenje obaveza države sa banaka na državne institucije
  7. vraćanje poverenja u banke i aktiviranje novih oblika štednje
  8. stvaranje savremene kontrole i načina poslovanja

Poenta je da bankom ne upravljaju država i ,,loši“ dužnici, već da to čine akcionari, i menadžeri koji upravljaju bankom dok god ostvaruju pozitivne rezultate. Problem stare devizne štednje u postupku privatizcije se rešava preuzimanjem štednje od strane državne Agencije. Država može da izda kupone za kupovinu akcija kod privatizacije preduzeća. Ostali delovi aktive i nenaplativa potraživanja mogu se otpisati na teret državnog kapitala koji se nalazi u bankama.

U postupku privcatizacije banaka nezaobilazni su sledeći principi:

  1. transaprentnosti – privatizacija je dostupna javnosti, podložna oceni, kontroli i reviziji
  2. nediskriminacije – tj ravnopravnosti svih učesnika u privatizaciji
  3. centralizovanosti – prestruktuiranje i privatizacija se obavlja jedinstvenim propisima
  4. obaveznosti – gde se solventne banke obavezno prestruktuiraju i privatizuju
  5. solventnosti – privatizuju se samo banke koje su solventne
  6. likvidacije – vrši se likvidacija banaka koje nisu solventne
  7. nefiskalnih instrumenata – neupotrebljavanje fiskalnih instrumenata (dokapitalizacije)
  8. keša – u kom se akcije mogu plaćati samo novcem, a ne i na kredit
  9. potpune obuhvatnosti – u kom državni kapital podleže prestruktuiranju i privatizaciji

U cilju sprovođenja propisa privatizacije, pri Ministarstvu za finasije formira se Agenca za privatizaciju koja kreira početni bilans banke uz predhodno izvršenu reviziju predhodnih bilansa.

 
*MODELI PRIVATIZACIJE BANAKA* – modeli indirektne i direktne privatizacije.

1) model indirektne privatizacije banaka – polazi od činjenice, da je u bankama uglavnom državni kapital i delom akcionarski kapital koji pripada preduzećima akcionarima u banci. Model polazi od međuzavisnosti privatizacije državnog kapitala u preduzećima i privatizacije kapitala u bankama. Procec privatizacije se odvija autonomno kroz privatizaciju preduzeća, a samim tim i praivatizaciju banaka, te je ovaj model ekonomski logičan. Međutim, model ostavlja otvorena pitanja oko stare devizne štednje, rizičnih plasmana, zaduženja u inostranstvu, garantovanih deviznih obaveza, starih potraživanja i obaveza, kao i pitanje imovine sa kojom banke raspolažu. Primenom indirektnog modela, banke bi bile očišćene od „zagađene“ aktive, povećale bi kreditni potencijal, likvidnost i profitabilnost, a privatizovana preduzeća bi ostala vlasnici svog akcionarskog kapitala u bankama.

2) model direktne privatizacije banaka – podrazumeva preuzimanje državnog kapitala iz preduzeća, koji je uložen u banke kao dugoročno ulaganje (akcijski kapital), te direktnu prodaju dotičnog kapitala drugim bankama od strane države. Da bi se izbegla dvostruka privatizacija istog kapitala umanjuje se vrednost kapitala u preduzeću za vrednost kupljenih akcija (državni kapital) u bankama. Oduzeti akcionarski kapital od preduzeća (koji se nalazi u bankama) prodavao bi se putem javne licitacije, tendera ili neposredne pogodbe. Prihod od prodaje državnog kapitala dotičnog preduzeća tj akcjskog kapitala preduzeća bankama, predstavljao bi novčani prihod države. Kod primene direktnog modela privatizacije banaka važno je pitanje internih akcija koje su privatni kapital mešovitih preduzeća. Pitanje je da li ih treba tretirati isto kao i ekterne akcije, a rešenje se vidi u utvrđivanju strukture kapitala u preduzeću, a potom vrednost kapitala umanjiti za iznos akcija kupljenih u banci. Na ovaj način bankama bi pripao samo državni kapital mešovitih preduzeće koji je podložan prodaji putem licitacije, tendera ili pogodbe.

 
PROGRAM PRIVATIZACIJE BANAKA
Program privatizacije banke treba da kupcima akcija banke da uvid u rezultate banke u proteklom periodu, uvid u sadašnje resurse i agregate banke, te uvid u strategiju banke u budućnosti.

Program privatizacije sadrži sledeće elemente:

  1. opšte podatke o banci
  2. analizu predhodnog stanja u banci
  3. ciljeve banke nakon privatizacije
  4. strategiju razvoja banke nakon privatizacije
  5. predlog sprovođenja programa privatizacije i promene u poslovnoj politici

Početni deo privatizacije banke odnosi se na na opšte podatke o: osnivanju, statusu, aktivnostima banke, vlsništvu, poslovnom okruženju itd. Analizu finansijske snage sačinjava menadžment banke koristeći SWOT analizu koja daje odgovore na pitanja šta su:

  1. snage i potencijali banke
  2. slabosti i nedostaci
  3. šanse na finansijskom
  4. opasnosti i pretnje na finansijskom tržištu

Na osnovu SWOT matrice mogu se sagledati prednosti i nedostaci banke u odnosu na konkurenciju, te je na menadžmentu banke da donosi odluke koje će zaobići sve opasnosti pred kojima se nalazi.

Primenom finans. analize moguće je definisati informacije za postojeće i buduće vlasnike kako bi mogli doneti odluke kod koje će banke kupovati akcije, tj kojoj će banci prodavati akcije.
Finasnijka analiza se odnosi na analizu: 1)finansijskog stanja banke, 2)funkcionalnog podbilansa banke, 3)strukture aktive i pasive banke, 4)adekvatnosti kapitala banke, 5)likvidnosti banke, 6)upravljanja rizicima banke, 7)prihoda i rashoda banke, 8)neto dobiti, dividende i rezervisanjima banke.

Procena tržišne imovine banke odnosi se na stalna sredstva evidentirana u bilansu stanja banke. Procena se vrši zbog inflatornih kretanja. Na osnovu knjigovodstvene i tržišne vrednosti imovine donosi se zaključak o stvarnoj vrednosti imovine banke koja pak može biti veća ili manja od knjigovodstvene imovine koja se vodi u poslovnim knjigama.
Analiza kadrovskih potencijala banke odnosi se na analizu zaposlenosti u poslednjih 15 godina i to prema: strukturi, kvalifikacijama, polu, radnom iskustvu i godinama starosti. Daljom analizom u svakoj banci moguće je proceniti stvarni broj radnika koji je van funkcije tekućeg bankarskog poslovanja.

Ciljevi banke nakon privatizacije mogu biti :

  1. poslovni ciljevi – koji predstavljaju viziju banke u budućnosti, kao i misiju top menadžmenta u ostvarenju poslovne politike.
  2. tržišni ciljevi – koji se odnose na uspešnost banke u nuđenju svojih proizvoda i usluga što ostvaruje kroz što bolje upoznavanje tržišta, kroz saznanje koje bankarske proizvode traže korisnici usluga, kroz razvoj novih bankarskih proizvoda i usluga, kroz poboljšanje prodaje problematičnih usluga, uz stalno traganje za novim korisnicima i predstavljanje banke kao institucije u kojoj zaposleni imaju želju da rade.
  3. finansijski ciljevi – odnose se na uvećanje bilansne sume, kapitala i profita. Menadžment banke treba da se zalaže za: povećanje neto kamatnih prihoda, povećanje učešća nekamatnih prihoda u ukupnim prihodima, i povećanje neto razlike ostalih prihoda.

Profit, dividenda i rezerve banke – predstavljaju ključne ciljeve poslovanja banke. Ostvarivanje profita zahteva utvrđivanje standarda profitabilnosti, i zaheva da menadžment obezbedi adekvatnu stopu i masu profita iz koje će bitii zadovoljeni zahtevi akcionara za dividendom banke. Rezerve su pokazatelj nekvalitetnog kreditnog portfolia. One trebaju da imaju trend smanjenja, srazmerno porastu kvaliteta portfolia banke.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari