Odlomak

1. Uvod

U ovom radu pod naslovom „Carinjenje i carinski postupak“ pokušali smo objasniti osnovne pojmove vezane za carinsku terimnologiju kao i carinski postupak koji se obavlja prilikom svakog carinjenja robe, određene vrijednosti. Tema je izuzetno opširna i zahtjevna i iziskuje mnogo truda i napora u isčitavnju literature koju smo koristili. Mi smo pokušali uzeti najznačajnije dijelove i objasniti ih,kako bi uspjeli prezentirati njabitnije pojmove vezane za carinjenje i carinski postupak.
Carinjenje predstavlja svojevrstan porez na uvezenu robu koji je nametnut od strane države. Postupak carinjenja i sama carina je u potpunoj nadležnosti države, odnosno državen carinske službe. Carinska deklaracija je osnovni dokument kojim se vrši prijava carinjenja neke robe. Carinjenje se vrši na posebnim mjestima tzv. carinarnicama , osim ako zakonom ili pravilnokom nije drugačije regulisano. Svaka roba kj se nađe na graničnom prelazu podložna je carinjenju, a pojedine robe se ne carine, ali je Jedinstvena Carinska Isprava (JCI) obavezna. Carinjenje se vrši po tačno određenim carinskim tarifama i tačno se zna koja roba pripada kojoj tarifi. Carinski sistem naše zemlje,Bosne i Hercegovine regulisan je autonomnim i međunarodnim propisima.
Također će u ovom seminarskom radu biti riječi o carinskom postupku koji se odvija prilikom carinjenja roba. Carinski postupak obuhvata : tranzit ili provoz, carinska skladišta, unutarnja obrada, obrada pod carinskom kontrolom, privremeni uvoz, vanjska obrada, izvoz te stavljanje robe u slobodan promet. Njihova zajednička karakteristika je da su to carinski dozvoljeni postupci, a ne vrste carinjenja ili faze carinskog nadzora. Posebno treba imati u vidu, kao zajednički uslov za ove postupke da se oni mogu voditi samo na osnovu odobrenja carinskog organa , koje mora da sadrži uslove propisane za njegovu primjenu. Važno je napomenuti da novi carinski dozvoljeni postupak može započeti samo ako se okonča prethodno dozvoljeni carinski postupak. Postupak se smatra okončanim kad se odobri novi carinski dozvoljeni postupak za robu koja je bila predmet prethodnog postupka ili koja je dobijena preradom, odnosno oplemenjivanjem, i kada se podnošenjem nove isprave razduži deklaracija, podnijeta za prethodni postupak.
Svakom od ovih navedenih pjmova u uvodnom dijelu, u daljem razmatranju i izlaganju će biti data posebna pažnja i objašnjenje, a sve u cilju boljeg shvaćanja carinjenja, carinskog sistema i carinskog postupka.
2. Carinjenje robe

Carinjenje robe je jedan veoma složen proces koji se obavlja prilikom svakog uvoza ili izvoza neke robe koja ima neku određenu vrijednost. Carinjenje obavljaju carinske službe u carinskom sistemu. Obavljanje carinskih poslova zahtijeva stručnost i pouzdanost carinskih službenika, kako bi se carinski poslovi obavili brzo i efikasno. Carinjenje se obavlja na osnovu CARINSKE DEKLARACIJE (radnja ili isprava kojom osoba u propisanu obliku i na propisan način zahtijeva da se roba stavi u neki od carinskih postupaka) koja se popunjava na propisanom formularu. Carina predstavlja svojevrstan porez države na neku uvezenu robu i veoma je važna u vanjskotrgovinskoj razmjeni.
Carine i carinski sistem svake države, pa i Bosne i Hercegovine, imaju veliki značaj pri otvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni, koja se sa pravom očekuje za našu zemlju, nakon pristupanja CEFTi i približavanja zemlje EU. Iz tih razloga, a posebno iz razloga bržeg uključivanja naše privrede u međunarodne robne tokove, bitno je da carina i carinski sistem naše zemlje, budu savremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenja koje imaju razvijene države. Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u Carinskoj tarifi svake zemlje je vrlo osjetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku moraju biti posebno obazrivi pri konkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim tarifama. Ta obazrivost bi se ogledala, prije svega. u tome da zacrtana carinska politika u carinskim tarifama ne smije da bude ni suviše visoka – da sprečava uvoz roba, putem zacrtanih visokih carinskih stopa, kao ni obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da se suviše liberalizuje uvoz, ne vodeći računa pri tome o razvoju domaće proizvodnje. Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da carine budu u pogledu svoga nivoa realno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni pretjerano niske, tj. da budu tako postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i razuman uvoz inostranih roba.
Carine naše zemlje, ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa inostranstvom, niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može ostvariti bez neophodnog uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će omogućiti proizvodnju roba za izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih robnih razmjena. S druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer autarhična i zatvorena privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije poželjna i ekonomski opravdana. Stoga carina, u svakom carinskom sistemu, pogotovu kod mladih privreda u razvoju, mora da omogući i razuman uvoz, ali da i instrumenti carina i instituti carinskog sistema omoguće i pospješe izvozne tokove privreda u tranziciji i razvoju. To se, uostalom, sa pravom, očekuje i od naših carina i carinskog sistema Bosne i Hercegovine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Saobraćaj

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari