Odlomak

U našim školama posebnu grupu učenika čine slabovide učenici. Njihova posebnost uslovljena je smanjenim vizuelnim mogućnostima šta im otežava upoznavanje spoljašnjeg sveta. Poznato je da se preko čula vida prima 9/10 utisaka iz stvarnosti koja nas okružuje. Kod oštećenog vida redukuje se sposobnost vizuelnog opažanja srazmerno vrsti i stepenu te oštećenosti. Kod smanjene oštrine vida otežano je opažanje jasne slike predmeta koji se posmatraju – njihove konture i detalji, a kod suženog vidnog polja sporije i teže se sagledava predmet kao celina, otežana je orijentacija u prostoru kao i samo čitanje i učenje uopšte.

U našim školama posebnu grupu učenika čine slabovide učenici. Njihova posebnost uslovljena je smanjenim vizuelnim mogućnostima šta im otežava upoznavanje spoljašnjeg sveta. Poznato je da se preko čula vida prima 9/10 utisaka iz stvarnosti koja nas okružuje. Kod oštećenog vida redukuje se sposobnost vizuelnog opažanja srazmerno vrsti i stepenu te oštećenosti. Kod smanjene oštrine vida otežano je opažanje jasne slike predmeta koji se posmatraju – njihove konture i detalji, a kod suženog vidnog polja sporije i teže se sagledava predmet kao celina, otežana je orijentacija u prostoru kao i samo čitanje i učenje uopšte.
U neposrednom radu sa slabovidom decompotrebno je organizovati različite puteve saznanja i oblike diferencijalne nastave i iuvođenje korektivno – vaspitnog rada. Pri tome treba imati u vidu kognitivne sposobnosti slabovide dece i uslove kompenzacije i korekcije oštećenih i nerazvijenih funkcija. Zato je potrebno što pre pristupiti tehnićkoj i tiflodidaktičkoj adaptaciji udžbenika za učenike oštećenog vida, u skladu sa koncepcijom koja određuje specifične odlike udžbenika za učenike oštećenog vida i razrađuje didktičko – metodske i likovne – grafičke zahteve.

Slabovidost je kompleksan problem pa u literaturi susrećemo različite njene definicije koje se međusobno razlikuju u pojedinim zemljama sveta. Pre svega, slabovidost se definiše kvantitativnom vrednošću oštrine vida na boljem oku sa korekcijom. Oftamolozi ističu velike teškoće numeričkog određivanja i naglasavaju vaznost drugih karakteristika vida kao na pr.: kvalitet vida na blizinu i na daljinu, obim vidnog polja, akomodaciju, stereoskkopski vid, razvoj ocnih oboljenja, sposobnosti razlikovanja boja, stanje elektroretinograma…

Neki autori imaju različite stavove o granici između praktične slepoće i slabovidosti. Z. Pavišić deli slabovidost na tri stepena: prvi – slabovidost visokog stepena sa oštrinom vida od 0.05 do 0.10 ali sa dobrom širinom vidnog polja; drugi – srednjeg stepena sa oštrinom vida od 0.20 do 0.4; i treći – slabovidost niskog stepena sa oštrinom vida od 0.5 do 0.8. oprema ovom autoru vid praktično slepe osobe ne treba da prelazi više od 5% vida. Kod autora iz SSSRpostoje sledeće grupe slabovidosti: slabovida deca sa oštrinom vida u rasponu od 0.05 do 0.09 sa korekcijom na boljem oku – ova deca imaju složena oštećenja vidnih funkcija, suženo vidno polje, oštećen prostorni vid; slabovida deca sa oštrinom vida od 0.1 do 0.4 sa korekcijom na boljem oku – ova deca se školuju u odgovarajućim specijalno pedagoškim uslovima, vizuelno percepciraju predmete, pojave i procese uz korišćenje specijalnih nastavnih metoda, tehničkih sredstava i određenih zahteva higijene vida; deca sa oštrinom centralnog vida od 0.4 do 0.5 i više, sa korekcijom na boljem oku – ova deca se obrazuju u redovnim školama uz kontrolu i nadzor defektologa. Prema engleskoj definiciji slabovidost se kreće ka rasponu od 0.10 do 0.25 oštrine vida sa korekcijom na boljem oku; u SAD od 0.10 do 0.28; u Nemačkoj Demokratskoj republici od 0.04 do 0.25. D. Pavišić smatra da se slabovidom decom smatraju ona deca koja imaju oštrinu vida od 0.10 do 0.33 uz očuvanu širinu vidnog polja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Skripte

Komentari