Dokumenti u reosiguranju

1. UVOD
U današnjem svetu, skoro da i ne postoji rizik koji preti delimičnom ili totalnom uništenju materijalnih ili kulturnih dobara, a koji se ne može zaštititi putem osiguranja. Mnogo je rizika čijim bi ostvarenjem nastale štete koje ne bi mogle da nadoknade ni velike osiguravajuće kompanije u svetu, a pogotovo nijedna organizacija za osiguranje kod nas. Najbolji primer za to može da bude totalno uništenje rafinerije nafte, prekomorskog broda ili dzambo dzeta. Rizici, kojima su izloženi ovi objekti su brojni, i pored mera preventive i zaštite, veoma su česti. Uništenje ovih kapaciteta predstavljalo bi ozbiljnu stavku i za privredu zemlje, i za osiguravače. Zbog toga, osiguravajuće kompanije nalaze rešenje putem sopstvenog osiguranja od velikih šteta. To su tzv osiguranje osiguranja, odnosno reosiguranje. Razlog odabira ove teme je zbog potrebe za reosiguranjem i upoznavanje sa dokumentima koje prate reosigruanje. U radu je predstavljena definicija reosiguranja, vrste ugovora reosiguranja, dokumenti kao i njihove karakteristike.

2. POJAM REOSIGURANJA
Iako se prvi oblici osiguranja javljaju još u prvobitnoj ljudskoj zajednici, prvi tragovi reosiguranja javljaju se znatno kasnije. Prvi pisani trag o postojanju reosigruanja javlja se u 14 veku u Italiji. Tada je u Italiij bila razvijena pomorska trgovina, a pomoske poduhvate osiguravali su bogati pojedinci sa špekulativnim ciljevima na bazi tipičnih kupoprodajnih ugovora. Osnove reosiguranja kakve danas poznajemo javljaju sse u domenu transfera rizika požara, a ključni podsticaj dala je industrijska revolucija i rast vednosti materijalnih dobara koja su se osiguravala. Prva preosiguravajuća društva predstavlljale su filijale ili firme- ćerke osiguravajućih durštava kao njihovih osnivača, dok su samostalna i specijalizovana osiguravajuća durštva počela da se osnivaju u drugoj polovini 19 veka u Nemačkoj i Švajcarskoj. Prva reosiguravajuća društva u Srbiji formirana su 1868. Godine i bila6 us u većinskom stranom vlasništvu. Razvoj reosiguranja u Srbiji započinje osnivanjem reosiguravajućeg društva Dunav Re 1977 godine.

Pojam reosiguranja, ukazuje na samo korišćenje reči re, koja govori da se nešto ponovo događa, odnosno javlja se osiguranje rizika već ptihvaćenih u osiguravajuće pokriće. Reosiguranje predstavlja produžetak koncepta osiguranja u smislu da ono omogućava transferisanje tizika u celosti ili delova rizika za koje već postoji obaveza osiguravača. Međusobni odnos osiguravača i reosiguravača reguliše se ugovorom, i to je osnovni preduslov za postojanje funkcije reosiguranja.

Reosiguranje predstavlja osiguranje osiguravajućih društava, odnosno reosiguranje je transfer dela rizika koji osiguravajuće društvo putem ugovora o osiguranju preuzima u celini u ime svojih osiguranika na drugog osiguravajuće društvo, reosiguravača, koji nema nikakve direktne ugovorne veze sa osiguranikom. Između osiguravača i reosiguravača formira se ugovorni odnos kojim se reosiguravač obavezuje da će osiguravaču platiti deo ili u celini iznos štete kada nastane osigurani slučaj a osiguravač se obavezuje naplaćanje prmije reosiguravaču. Dakle osnova za postojanje reosiguranja jeste prethodno zaključen ugovor o osiguranju osiguravača sa osiguranikom ali između osiguranika i reosiguravača nema dirketnog ugovornog odnosa, reosiguravač je u obavezi da nadoknadi štetu osiguravaču a ne osiguraniku, prema osiguraniku obavezu ima samo osiguravače osiguranje.