Agregatna ponuda

          Ekonomski rast je dugoročni ekonomski i politički cilj svake zemlje. Najvažniji faktor dugoročnog ekonomskog rasta je agregatna ponuda. Pod ekonomskim rastom se podrazumijeva povećanje potencijalnog BDP-a, odnosno proizvodnje i proizvodnih kapaciteta a grafički se prikazuje pomakom granice proizvodnih mogućnosti od ishodišta. Povećanje proizvodnje nastalo većim korištenjem postojećih kapaciteta se ne smatra ekonomskim rastom, ono se mjeri povećanjem realnog BDP-a po stanovniku u određenom razdoblju, a tako se otklanjaju kratkoročne i sezonske fluktuacije koje mogu dati krivu sliku privredne dinamike. U ovom radu kratko ću prikazati ulogu i važnost agregatne ponude kao makroekonomske varijable koja zajedno sa agregatnom potražnjom određuje agregatnu cijenu i agregatnu proizvodnju. Ponuda neke kompanije predstavlja individualnu ponudu. U nekoj nacionalnoj ekonomiji nekoliko kompanije mogu ponuditi istu ponudu. Zbir ponuda tih kompanija predstavlja agregatnu ponudu Kriva agregatnih ponuda pokazuje odnos ukupne količine autputa i usluhga koje su preduzeća sposobna da proizvedu pri različitim nivoima cijena. Odnosno, ona pokazuje spremnost preduzeća da vrše proizvodnju pri različitim varijacijama cijena.  Dugoročna kriva agregatne ponude je savršeno vertikalna. Vertikalna kriva ukazuje na zaposlenost svih resursa. Preduzeća će proizvoditi uvijek na maksimalnom nivou, bez obzira na nivo cijena. Dugoročna kriva agregatne ponude implicira da je količina proizvodnje, realna veličina, koja ne zavisi od nivoa cijena kao varijabilne veličine. Kriva se pod uticajem određenih faktora pomjera. Svaka promjena u privredi koja mijenja nivo proizvodnje mijenja I krivu agregatne ponude. Na pomjeranje potencijalnog autputa utiču rad,kapital,prirodni resursi i tehnologija. Investicijeu kapitalu poboljšavaju količinu i kvalitet kapitala koji snižava troškove proizvodnje u kratkom roku. Promjene u ljudski kapital takođe dovode do pomjeranja krive agregatne ponude. Te investicije podrazumijevaju obrazovne i stručne programe i obuku zaposlenih. Ove investicije povećavaju produktivnost i smanjuju troškove proizvodnje. Pomjeranje krive u desno podrazumijeva kvalifikovanost radne snage i smanjenje troškova. Dugoročna kriva se takođe pomjera u desno kao rezultat stabilne proizvodnje. Inovativne tehnologije dovode do uštede u troškovima. Povećanje prirodnih resursa (nafta,rudna bogatstva)doprinosice smanjenju troškova i povećaće održivu stopu proizvodnje. Intervencije vlade raznim uredbama i propisima moze da učini proizvodnju skupom, dolazi do povećanja troškova proizvodnje. Kratak rok u makroekonomiji podrazumijeva period tokom kojeg je realni BDP pao ispod ili se povećao iznad potencijalnog BDP. Stopa nezaposlenosti ili raste ili pada. Pozitivan odnos ponuđenih autputa i cijena dovodi do rastuće kriveAP. Neki ugovori ne uzimaju u obzir moguće promjene ekonomskih uslova. Ako cijene rastu nominalne plate ostaju fiksne što ukazuje da radnici sa fiksnim platama mogu da kupe manje proizvoda i usluga.