Novi trendovi u praksi kriznog menadžmenta

Krizni menadžment definira se kao aktivnost usmjerena na ovladavanje situacijom opasnom za opstanak poduzeća, planiranje i provođenje mjera za osiguranje temeljnih ciljeva poduzeća. Krizni menadžment obilježava intenziviranje sredstava i metoda potrebnih za ovladavanje kriznom situacijom, uvođenje radikalnih mjera poslovnog preokreta. Radi li se o aktivnostima sprječavanja krize, tada se radi o preventivnom ili anticipativnom kriznom menadžmentu, dok se o reaktivnom kriznom menadžmentu govori u smislu osiguranja temeljnih, egzistencijalnih varijabli nakon pojave krize i obilježavaju ga jasni ciljevi poput ostvarenja određene likvidnosti ili uspjeha.

U daljem tekstu ovog seminarskog rada biće više riječi o novim trendovima u praksi kriznog menadžmenta.

Krizni menadžment je ključan za uspješan izlazak iz bilo koje krizne situacije u organizaciji. Svaka kriza ima svoje uzroke koje je potrebno identificirati i riješiti. Isto tako, svaka kriza ima veliki potencijal za novi uzlet organizacije, što treba prepoznati i iskoristiti. I pojedinci i organizacije imaju na raspolaganju i vrijeme i potencijale potrebne za upravljanje krizom, no često im nedostaju vještine i tehnike da bi se s teškoćama mogli uspješno nositi. Neovisno radi li se o krizama uvjetovanim tehnološkim ili ljudskim greškama, sukobima među pojedincima ili grupama unutar organizacije, pogrešnim odlukama voditelja ili njihovim preferiranjem pogrešnih vrijednosti ili jednostavno glasinama koje se nekontrolirano šire poduzećem – spriječiti najgore je važnije nego ikad. Sposobnosti koje imamo i tehnike koje primjenjujemo identificiraju, procjenjuju i rješavaju ozbiljne situacije koje mogu ugroziti bilo vas kao osobu ili odjel, odnosno poduzeće u cjelini. I ne samo to – uspješno riješena kriza ima izrazit motivacijski učinak koji poduzeće može dovesti do postizanja izvanrednih rezultata. Odgovori na krizne situacije razlikuju se od čovjeka do čovjeka i ovisno o tome o kakvoj je zapravo krizi riječ. Neki pojedinci pod utjecajem krize poboljšaju kvalitetu svojih odluka, no takvi će ljudi u krizi napredovati i prije završiti kao stručnjaci za promjenu smjera poslovanja nego postati dio menadžmenta tvrtke koja ide k insolventnosti. Tamo gdje je loša uprava glavni uzrok pada, kako pokazuju studije slučaja, sposobnost menadžera da se nose s rastućom krizom ozbiljno je narušena.

Krizni menadžment u funkciji nove teorije menadžmenta 

Današnji globalizacijski trendovi zahvatili su cijeli svijet i nemoguće je u njima ne sudjelovati. Svijet je u svim svojim pojavnostima postao uistinu međuovisan pa više nije moguće ignorirati novonastale promjene, a zbog kompleksnosti sustava teško je u njemu uspostaviti ravnotežu. Krize danas pogađaju gospodarske subjekte, političke i državne institucije, kao i različite druge organizacije, ali i čovjeka kao osobu. Krizni menadžment je bolji i učinkovitiji ako je krizna strategija određena pravovremeno. Svaka kriza ima svoj put za rješenje, ali je potrebno dobro razmotriti elemente koji ulaze u procjenu rizika s kojima se ulazi u krizu ili kriznu situaciju. Najbolji je način prevencije i obrane od krize osposobiti vlastito osoblje ili utemeljiti krizni stožer u kojemu će se nalaziti stručnjaci kojima su poznati svi alati i sva sredstva s pomoću kojih će se moći predvidjeti i riješiti kriza.

Današnje vrijeme je turbulentno vrijeme, vrijeme znanja i inovativnosti. Globalizacija ekonomije stvara nestabilno i neizvjesno konkurentsko okruženje tako da sve veću važnost dobiva stvaranje znanja i sposobnosti unutar poduzeća i u odnosima poduzeća s okruženjem. Javljaju se razne varijante teorija sposobnosti koje se koriste pojmovima bitne kompetencije i dinamičke sposobnosti. Njima se naglašava važnost procesa učenja, brzih reakcija i predviđanja promjena u okruženju. Današnja je radna snaga razvijenija, raznolikija i obrazovanija nego ikada prije. Kao rezultat tomu, pristup upravljanju u stilu „bit će kako ja kažem ili nikako“, koji se temelji na zapovjednom tonu i otvorenoj želji kontroliranja druge strane, već davno je prestao lučiti uspjeh u komunikaciji unutar poduzeća. Danas ljudi od organizacijskoga upravljanja očekuju nešto drugačije i sofisticiranije. Oni zahtijevaju vođe koji, ne samo da ostvaruju korporativne rezultate, već uspijevaju zadobiti povjerenje i poštovanje svojih timova. Proučavanje menadžmenta, kao i proučavanje ljudi i njihove kulture, u stvari je priča o promjenama, evoluciji ideja o načinu poslovanja, prirodi ljudskih bića i funkcioniranju organizacija. Fundamentalne promjene u poslovnim procesima imaju implikacije i na mnoge dijelove i organizacijska gledišta. Krize danas pogađaju gospodarske subjekte, političke i državne institucije, kao i različite druge organizacije, ali i čovjeka kao osobu. Neke krize uzrokuju velike i nepopravljive štete, a iz nekih se može izići s boljim kredibilitetom. Poduzeća imunih na krizu više nema, jer je vrijeme nepotopljivih brodova odavno prošlo. Uspješna poduzeća prepoznaju se po tome koliko se rano hvataju u koštac s krizom, a ne po postojanju krize. Oni koji krizu doživljavaju kao mogućnost svjesni su da će kriza dovesti do toga da slabi nestanu, a jaki još više ojačaju i uvećaju svoj tržišni udio.

Novi modeli vodstva ’’Menadžeri su ljudi koji rade stvari na pravi način, vođe su ljudi koji rade prave stvari.’’ Važno je odmah napomenuti da opće primjenjivog i idealnog načina rukovođenja ni u redovnim ni u kriznim situacijama nema, sve ovisi o samoj situaciji. Prema nekim autorima način rukovođenja ne može se lako promijeniti jer uvelike ovisi o osobinama ličnosti rukovodioca. Da bi se postigao najbolji učinak, bolje je postaviti rukovodioca koji odgovara situaciji u kojoj se nalazi skupina. U suvremenom svijetu rada zbog naglog porasta količine znanja s kojim raspolaže čovječanstvo, sve veće složenosti poslova i, nerijetko, vrlo kratkih rokova u kojima ih je potrebno dovršiti, sve više poslova se obavlja timski. Mnogi od nas su u situaciji da barem privremeno budu na čelu neke skupine, radnog ili istraživačkog tima, voditelja projekta ili da imaju neki stalan rukovodeći posao. Leadership ili vodstvo je vještina donošenja i provedbe odluka, kao i znanost uspostavljanja procesa i struktura koje vode do osobnog i organizacijskog uspjeha. Rečeno na drugačiji način, vodstvo je znanost, umjetnost i tehnika postajanja, nastajanja takve osobe ili organizacije sposobne ostvariti ciljeve koje ta osoba ili organizacija želi.

Rukovođenje možda na prvi pogled djeluje jednostavno, no to doista nije tako. Način rukovođenja utječe ne samo na konačan uspjeh u radu, nego i na međuljudske odnose i klimu u skupini, motivaciju i organizaciju rada. Menadžer ne može biti uspješan, ako nije dobar vođa, jer je ovo vrijeme turbulentno, vrijeme znanja i inovativnosti. Vodstvo se temelji na viziji – to nije menadžment. Razlika između vodstva i menadžmenta je značajna. Vodstvo je prijeko potrebno sljedećem naraštaju šefova; to je dugoročni uvid u to kamo posao kreće i zbog čega. Menadžment označava način na koji posao postiže ciljeve vizionarskog plana. Voditi znači poticati duh drugih. Kad god „vođa” učini suprotno, u igri su nejasni motivi ili prikriveni ciljevi. Takav je vođa vođa samo nominalno. Znati kako biti vođa nije isto što i biti vođa, iako je to početak u smjeru prerastanja u vođu. Voditi znači poticati duh drugih i nikako ne može obuhvaćati skrivene ciljeve.