Skladištenje

6. SKLADISTENJE
1. Priroda i važnost skladištenja
Skladištenje je bitno, ali se njegova važnost često ne zapaža, uglavnom zbog toga što
se smatra da je skladištenje (držanje roba dok ne bude potrebna) pasivna funkcija. Ne može
se odmah videti vrednost koja se dodaje robi dok je na skladištu, niti se skladištenje lako
shvata kao ekonomska funkcija. Međutim, skladištenje je "srce' sistema logistike i fizičke
distribucije. Skoro svaka isporuka robe dolazi iz skladišta ili ide u njega. Svaki proizvod koji
se prodaje, prođe preko jednog ili se barem u jednom skladištu smešta, a često i u nekoliko.
Skladište čine institucije i prostor za smeštaj i rukovanje robom, a skladištenje je grupa
poslova vezana za smeštaj i rukovanje robom na određenom prostoru. Do nedavno, jedina reč
koja je upotrebljavana da bi označila pojam skladištenja, bila je "smeštaj zaliha'. Zato se često
skladištenje definiše kao smeštaj robe pre njene upotrebe1. Međutim, danas smeštaj zaliha je
najveći deo skladištenja, ali ne i jedini.
Osamdesetih godina zapažene su mnoge promene u poslovanju. Jedna takva promena
je porast moci trgovaca na malo i veliko u kanalima distribucije. U pokušaju da pronađu
najefikasnije kanale distribucije, veliki maloprodavci žele bolju saradnju sa svojim
dobavljačima, zahtevaju od njih viši nivo usluga i kraće vreme distribucije dobara. Taj
pritisak primorava proizvođače da menjaju svoj lanac logistike i distribucije.
Sara Lee američka korapanija koja proizvodi pletene odevne predmete, je morala da se
prilagodi tom novom okruženju. Tako je KMart je obavestio kompaniju Sara Lee da je
omogućavanje brze raspoioživosti proizvoda isto toliko važno koliko i njihov kvalitet. KMart
kompanija je naručivala nedeljno i očekivala da Sara Lee isporuči proizvode u roku od pet
dana. Sara Lee je ispitala celokupan svoj kanal logistike i distribucije da bi zadovoljila
očekivanja svojih potrošača.
Ključni faktor uspeha kompanije Sara Lee bila su tri skladišta i upravljanje zalihama u
njima. Sara Lee je redizajnirala i automatizovala skladišta i na taj način smanjila troškove i
vreme koje je potrebno da roba stigne do kupca. Ali, Sara Lee nije jedina kompanija koja
shvata važnost skladištenja na globalnom tržištu gde viada oštra konkurencija.
Analize troškova zaliha u ovom poglavlju odnosi se troškove skladištenja kada firma
kalkuliše troškove držanja zaliha u skladištu. Međutim, fokusiranje na samo ovaj problem
skladištenja bilo vrlo statično. Drugim rečima, skladištenje i rukovanje materijalom zahteva
mnogo vecu pažnju, naročito sa ugovornim skladištenjem i globalnom prirodom većine
poslova.
Sa makroekonomskog aspekta, skladištenje obavlja veoma važnu funkciju. Ono kreira
korisnost vremena za sirovine, industrijska dobra i golove proizvode. Pretpostavka je da
skladištenje koje je tržišno orijentisano kupcu omogućava da bude uslužen u kraćem
vremenskom periodu. Što je značajnije, skladištenje povećava korisnost dobara
produžavanjem roka njihove raspoloživosti potencijalnim potrošačima. Drugim rečima,
korišćenjem skladišta kompanije mogu dobra učiniti raspoloživim kada i gde ih potrošači
zahtevaju. Ova funkcija skladištenja postaje sve značajnija pošto kompanije koriste usluge
potrošačima kao sredstvo u konkurenskoj borbi na tržištu usluga potrošačima.
Osnovni zahtev za skladištenjem zavisi od količine i raznolikosti dobara koje treba
smestiti u skladištu. Prema tome, skladišta postoje zato što kompanije drže na zalihama
određene proizvode. Zato zalihe možemo podeliti na dve opšte kategorije: 1) zalihe sirovina
ilili komponenti (physical supph) i 2) zalihe gotovih proizvoda (physical distribution). Firme
skladište jedan i drugi tip zaliha skoro iz istih razloga. Kratak pregled razloga za držanje
zaliha u skladištu će upotpuniti analizu uloge skladišta u sistemu logistike.
2. Razlozi držanja zaliha u skladištu
U skoro svim kompanijama, uštede u troškovima transporta su razlog za stvaranje zaliha.
Kompanija može da ostvari uštede u troškovima prevoza, npr. transportom robe u rasutom

stanju (radi se o večim količinama) pošto su prosečne cene prevoza robe punim vagonom (TL)
i punim kamionom (carloadCL) od 90% do 100% niže od prosečnih cena prevoza robe u
delimično iskorišćenim vagonima i kamionima. Samo ove uštede u troškovima prevoza
dovoljne se da podstaknu neke kompani)e da drže dobra u skladištima.
Ma kolika bila ušeda u ceni, ipak je zaustavljanje proizvodnje daleko skuplje. Po pravilu,
većina kompanija nikad ne zaustavlja proizvodnju pa čak ni zbog nedostatka sirovina. Da bi
se izbeglo zaustavljanje proizvodnje, kompanija mora održavati adekvatan nivo zaliha
sirovina i/ili komponenata. Efikasna i uravnotežena proizvodnja vodi ka proizvodnji različitih
proizvoda, a takođe zahteva i dovoljno skladišnog prostora za gotove proizvode. Međutim,
kao što je rečeno u prethodnom poglavlju, firma mora pažljivo da prati nivo sigurnosnih
zaliha. JIT sistem održavanja zaliha teži smanjenju sigurnosnih zaliha skoro do nule, ali sve
kompanije ne mogu da koriste JIT sistem.
U literaturi se nailazi na čitav spektar razloga za držanje zaliha. Iako su mnogi slični,
ipak postoji jedan


koje će ih zaštititi na odgovarajući način. Druga roba zahteva kola koja se zagrevaju da bi se
izbeglo izlaganje ekstremnoj hladnoći za vreme zimskih meseci.
6. U periodu od završetka proizvodnje pa do konačne potrošnje, neka roba zahteva
"kondicioniranje". Kondicioniranje, koje se događu kod proizvoda (naprimer: meso, sir,
duvan i neka alkoholna pica), poboljšava njihov kvalitet i čini te proizvode mnogo pogodnijim
za potrošnju.
7. Konačno, mnoga dobra se drže na zalihi iz čisto špekulativnih razloga — da bi
njihovi proizvođači ostvarili daleko povoljnije cene.
3. Uloga skladišta u sistemu logistike
Skladište je fiksna tačka ili čvor u sistemu logistike gde firma čuva sirovine,
poluproizvode ili gotove proizvode u različitim vremenskim periodima. Čuvanje proizvoda u
skladištima zaustavlja ili prekida tok robe, dodajući troškove proizvodima. Neke kompanije
imaju negativan stav prema troškovima skladištenja i nastoje da ih sasvim zaobiđu, ukoliko je
to moguće. Takav stav menja zahvaljujuci shvatanju da skladištenje više može da poveća
vrednost proizvodu nego troškove. Druge firme, posebno distributeri ili velikoprodavci su
otišli u drugu krajnost i skladište sve proizvode. Obično ni jedna od ovih krajnosti nije
korektna. Kompanije bi trebalo da čuvaju

proizvode u skladištu samo ukoliko su moguce kompenzacije (tradeoffs) sa drugim područjima
logistike.
Druga funkcija skladišta je miksovanje proizvoda prema narudžbini kupca. Kompanije
često proizvode na hiljade "različitih" proizvoda, ako uzmemo u obzir boju, veličinu, oblik i
druge varijacije. Kada kupci naručuju obično žele određeni miks proizvoda npr. pet
kompleta šolja za kafu, šest kompleta šolja za kafu sa plavim ukrasima, deset kompleta šolja
sa crvenim ukrasima i tri kompleta plavih činija za salatu. Zato što kompanije često proizvode
proizvode u različitim pogonima, kompanija koja ne uskladišti proizvode mora da šalje robu sa
nekoliko lokacija što dovodi do različitog 'remena dopremanja i različitih šansi za
miksovanje proizvoda. Zbog toga miksovanje proizvoda, koje se vrši u skladišu, vodi ka
efikasnijem ispunjavanju porudžbina. Pored miksovanja proizvoda po zahtevima kupca,
kompanije koje koriste sirovine ili poluproizvode (npr. proizvođači automobila) često
premeštaju određene količine miksovanih artikala iz skladišta sirovina u fabriku. Ova
strategija ne samo da smanjuje transportne troškove kroz konsolidaciju već isto tako
dozvoljava kompaniji da izbegne korišćenje fabrike kao skladišta. Ovo je vrlo bitna strategija
posebno sa porastom cene goriva koja utiče na povećavaje transportnih troškova. Za firme
koje koriste sofisticirane strategije, kao što su: MRP ili JIT sistemi, korišćenje skladišta za
gotove proizvode je posebno važno.
Treća funkcija skladišta je da pruži određene usluge. Važnost pružanja usluga
potrošačima je očigledna. Posedovati dobra u skladištu kada kupac dostavi porudžbinu,
posebno ukoliko je skladište u blizini kupca, obično dovodi do satisfakcije kupaca, povećava
njegovu lojanost i buducu prodaju. Usluga može biti faktor koriščenja skladišta gotovih
proizvoda. Međutim, planovi proizvodnje, koje firma usvaja unapred, se lakše ostvaruju, nego
usluživanje kupaca. Razlog tome što je tražnja kupca često nesigurna i froškovi nedostatka
sirovina se ponekad ne mogu odrediti.
Cetvrta funkcija skladištenja je zaštita od nepredviđenih događaja. Najčešće to su:
zakašnjenja u transportu, nedostatak robe kod prodavca ili štrajkovi. Na primer, potencijalni
štrajk kompanija za prevoz kamionima često utiče da kupci skladište vec'e količine dobara na
zalihama nego uobičajeno. Upravo ova funkcija je vrlo važna za skladišta gotovih proizvoda,
jer zakašnjenje u isporuci sirovina može uzrokovati zakašnjenje u proizvodnji gotovih
proizvoda. Međutim, nepredviđeni događaji se takođe pojavljuju kod skladišta gotovih
proizvoda na primer, dobra oštečena u tranzitu mogu da utiču na nivo zaliha i izvršavanje
porudžbina.
Peta funkcija skladišta je obezbeđenje proizvodnje bez zastoja ili određivanje
sukcesivnih faza u proizvodnom procesu. Već smo pomenuli da sezonska tražnja i potreba za
odgovarajućom dužinom proizvodnje osigurava razumnu cenu i kvalitet. Kada je nizak nivo
proizvodnje manji broj aktivnosti koje se preduzumaju u takvim uslovima rada, primer je
funkcije koja obezbeđuje proizvodnju bez zastoja. Ustvari, ova strategija ravnoteže
omogučava kompaniji da smanji investiranje u proizvodni kapacitet.
Kao što možemo da vidimo, funkcija skladištenja je veoma važna u sistemu logistike
i aktivnostima kompanije. Stoga, skladištenje posmatramo u kontekstu kompenzacija
(tradeoff) tj. doprinos skladištenja profitu mora biti veci od njegovih troškova.
4. Osnovne odluke o skladištenju
Upravljanje skladištenjem podrazumeva donošenje odluka o vlasništvu, broju, veličini,
lokaciji i skladištenju. Prva odluka se odnosi na vlasništvo. Za određivanje vlasništva nad
objektom, organizacija ima dve osnovne alternative: da koristi privatna ili javna skladišta9.
Izbor jedne alternative ili njihova kombinacija je glavna odluka o skladištenju. Mnoge firme
kombinuju javna i privatna skladišta zbog promena uslova na regionalnom tržištu, ali i iz
drugih razloga (uticaj sezone).
Firma mora da pristupi odluci o vlasništvu u okvirima tradeoffa. Određene operacije
zahtevaju skladištenje dobara u privatnim skladištima, dok su za druge najbolja solucija javni
objekti, gde firme iznajmljuju prostor ili prema potrebi potpisuju kratkoročne ugovore.


tržišnom području.
Firma mora da koordinira odluku o broju skladišta sa odlukom o alternativama
transporta. Na primer, vazdušni prevoz robe omogućava brzo pokrivanje nacionalnog tržišta
iz jednog ili dva strategijska skladišta. lako su troškovi vazdušnog prevoza robe relativno
visoki, kompanija ih može kompenzovati uštedom u troškovima skladištenja i zaliha. Broj
veza ili alternativa transporta čine odluku o broju skladišta pravim izazovom, posebno kada
se uzme u obzir da je ova odluka povezana sa alternativom javnoprivatno skladište.
Treca alternativa je skladištenje dobara u iznajmljenim skladištitna. Generalno to
znači iznajmljivanje kompletnog objekta po fiksnoj godišnjoj proviziji. Ovaj aranžman dosta
liči na skladištenje dobara u privatnom skladištu, tako da c'emo ih u ovoj analizi smatrati
sinonimima.
Usko povezane sa odlukama o broju skladišta, centralizovano iii decentralizovano su
još dve odluke: o veličini i o lokaciji. Ukoliko kompanija koristi javna skladišta, pitanje
veličine je važno. Obično kompanija može da proširi ili da ugovori prostor prema svojim
potrebama u različitim vremenskim periodima. Slično tome, odluka o lokaciji je manje važna
kada kompanija koristi javna skladišta. Međutim, ako kompanija koristi javna skladišta
(lokacija je fiksirana), to ne znači da firma ne može kada je to potrebno i da promeni svoju
odluku.
Kao i sa drugim odlukama u logistici, tako i lokaciju firma mora da posmatra iz
perspektive tradeoffa. Kompanija mora pružiti željeni nivo usluga potrošačima uz najmanje
moguce troškove distribucije. Analizom željenih funkcija skladišta, firma može da odredi
opšte lokacije, tako da su visoko uslužni objekti blizu tržišta, miksovanje sirovina bliže
proizvodnji ili kombinacija drugih faktora. Izbor konkretne lokacije zavisiće od faktora kao
što su: transport, tržište i lokalne karakteristike. Ove odluke, jednom implementirane, moguće
je promeniti ali uz visoke troškove (posebno u privatnom skladištu). Prema tome, dobro
razmatranje svih faktora je od suštinskog značaja.
Pitanja o veličini i lokaciji skladišta od velikog su značaja za firme koje koriste privatna
skladišta i posebno za firme koje moraju da obezbede pokrivanje nacionalnog i
međunarodnog tržišta. Pored donošenja pet navedenih odluka o skladištu, firme moraju da
odluče kako da urede enterijer skladišta. Drugim rečima, firma mora da donese odluku o
prostoru za kretanje između robe u skladištu, o policama, o opremi i svim ostalim fizičkim
dimenzijama enterijera skladišta. Druga odluka je kako najefikasnije smestiti zalihe u
skladištu (videti deo 9 ove glave raspored robe u skladištu)
Ostale odluke o skladištenju odnose se na artikle koje firma treba da drži na zalihama i
koliko treba da ima zaliha u različitim skladištima. Ova pitanja su relevantna samo za firme
koje imaju skladišta na više lokacija. Firma koja ima više lokacija mora da odluči da li ce u sva
skladišta skladištiti sve proizvode iz proizvodne linije, da li ce se svako skladište biti
specijalizovono za skladištenje samo pojedinih proizvoda iz proizvodne linije ili ce
kombinovati i jedan i drugi pristup. Linearno programiranje može se koristiti u donošenju
odluka posebno kad firma poznaje lokaciju skladišta, veličinu i tražnju.
Efikasnosti odluka zavisiće i od rizika za zaposlene zbog monotonosti i opasnosti na
radu koji postoje u mnogim tradicionalnim skladištima, rizika u rukovanju opasnim
materijama i briga o zdravlju. Takođe, efikasnost podrazumeva interakciju sa opremom za
rukovanje materijalima.
Odluke o skladištenju su važne i zahtevaju vecu pažnju. Osnovna pažnja
menadžmenta skladišnog poslovanja je povecanje efikasnosti i produktivnosti. Unapred
pravilno isplanirati iskorišcenost prostora određivanjem nivoa zaliha i razmatranjem
operacija distribucije je važnije nego kasnije gradnja dodatnih objekta. Osim toga, odluke o
skladištenju su u bliskoj vezi sa drugim područjima logističkog sistema. Neke od ovih odluka
će biti detaljno objašnjene u ovom poglavlju. Pre prelaska na ova pitanja treba analizirati
skladište i njegove osnovne operacije u logističkom sistemu.