background image

6. SKLADISTENJE

1. Priroda i važnost skladištenja

Skladištenje  je  bitno,  ali  se  njegova  važnost  često  ne  zapaža,  uglavnom  zbog  toga  što 

se smatra da je  skladištenje (držanje roba dok ne bude potrebna) pasivna funkcija. Ne može 

se  odmah  videti  vrednost  koja  se  dodaje  robi  dok  je  na  skladištu,  niti  se  skladištenje  lako 

shvata  kao  ekonomska funkcija.  Međutim, skladištenje  je  "srce'  sistema  logistike  i  fizičke 

distribucije. Skoro svaka isporuka robe dolazi iz skladišta ili ide u njega. Svaki  proizvod koji 

se prodaje, prođe preko jednog ili se barem u jednom skladištu smešta, a često i u nekoliko. 

Skladište  čine  institucije  i  prostor  za  smeštaj  i  rukovanje  robom,  a  skladištenje  je  grupa 

poslova vezana za smeštaj i rukovanje  robom na određenom prostoru. Do nedavno, jedina reč 

koja je upotrebljavana da bi označila pojam skladištenja,  bila je "smeštaj zaliha'. Zato se često 

skladištenje definiše kao smeštaj robe pre njene upotrebe1. Međutim, danas  smeštaj zaliha je 

najveći deo skladištenja, ali ne i jedini.

Osamdesetih  godina  zapažene  su  mnoge  promene  u  poslovanju.  Jedna  takva  promena 

je  porast  moci  trgovaca  na  malo  i  veliko  u  kanalima  distribucije.  U  pokušaju  da  pronađu 

najefikasnije   kanale  distribucije,  veliki  maloprodavci  žele  bolju  saradnju  sa  svojim 

dobavljačima,  zahtevaju  od  njih  viši  nivo  usluga  i  kraće  vreme  distribucije  dobara.  Taj 

pritisak primorava proizvođače da menjaju svoj lanac logistike i distribucije.

Sara Lee američka korapanija koja proizvodi pletene odevne predmete, je morala da se 

prilagodi  tom  novom  okruženju.  Tako  je  KMart  je  obavestio  kompaniju  Sara  Lee  da  je 

omogućavanje brze raspoioživosti proizvoda isto  toliko važno koliko i njihov kvalitet. KMart 

kompanija  je  naručivala  nedeljno  i  očekivala  da  Sara  Lee  isporuči  proizvode u roku od pet 

dana.  Sara  Lee  je  ispitala  celokupan  svoj  kanal  logistike  i  distribucije  da  bi  zadovoljila 

očekivanja svojih potrošača.

Ključni faktor uspeha kompanije Sara Lee bila su tri skladišta i upravljanje zalihama u 

njima. Sara Lee je  redizajnirala i automatizovala skladišta i na taj način smanjila troškove i 

vreme  koje  je  potrebno  da  roba  stigne  do  kupca.  Ali,  Sara  Lee  nije  jedina  kompanija  koja 

shvata važnost skladištenja na globalnom tržištu gde viada oštra  konkurencija.

Analize  troškova  zaliha  u  ovom  poglavlju  odnosi  se  troškove  skladištenja  kada  firma 

kalkuliše  troškove  držanja  zaliha  u  skladištu.  Međutim,  fokusiranje  na  samo  ovaj  problem 

skladištenja  bilo  vrlo  statično.  Drugim  rečima, skladištenje i rukovanje materijalom zahteva 

mnogo  vecu  pažnju,  naročito  sa  ugovornim  skladištenjem  i  globalnom  prirodom  većine 

poslova.

Sa  makroekonomskog  aspekta,  skladištenje  obavlja  veoma  važnu  funkciju.  Ono  kreira 

korisnost  vremena  za  sirovine,  industrijska  dobra  i  golove  proizvode.  Pretpostavka  je  da 

skladištenje  koje  je  tržišno  orijentisano  kupcu  omogućava  da  bude  uslužen  u  kraćem 

vremenskom  periodu.  Što  je  značajnije,  skladištenje  povećava  korisnost  dobara 

produžavanjem  roka  njihove  raspoloživosti  potencijalnim  potrošačima.  Drugim  rečima, 

korišćenjem  skladišta  kompanije  mogu  dobra  učiniti  raspoloživim  kada  i  gde  ih  potrošači 

zahtevaju.  Ova  funkcija  skladištenja  postaje  sve  značajnija  pošto  kompanije  koriste  usluge 

potrošačima kao sredstvo u konkurenskoj borbi na tržištu  usluga potrošačima.

Osnovni  zahtev  za  skladištenjem  zavisi  od  količine  i  raznolikosti  dobara  koje  treba 

smestiti  u  skladištu.  Prema  tome,  skladišta  postoje  zato  što  kompanije  drže  na  zalihama 

određene  proizvode.  Zato  zalihe  možemo  podeliti na dve opšte kategorije: 1) zalihe sirovina 

ilili komponenti (physical supph) i 2) zalihe gotovih proizvoda  (physical  distribution).  Firme 

skladište  jedan  i  drugi  tip  zaliha  skoro  iz  istih  razloga.  Kratak  pregled  razloga  za  držanje 

zaliha u skladištu će upotpuniti analizu uloge skladišta u sistemu logistike.

2. Razlozi držanja zaliha u skladištu

U skoro svim kompanijama, uštede u troškovima transporta su razlog za stvaranje zaliha. 

Kompanija može  da ostvari uštede u troškovima prevoza, npr. transportom robe u rasutom 

background image

stanju (radi se o večim količinama) pošto  su prosečne cene prevoza robe punim vagonom (TL) 

i  punim  kamionom  (carloadCL)  od  90%  do  100%  niže  od  prosečnih  cena  prevoza  robe  u 

delimično  iskorišćenim  vagonima  i  kamionima.  Samo  ove  uštede  u  troškovima  prevoza 

dovoljne se da podstaknu neke kompani)e da drže dobra u skladištima.

Ma kolika bila ušeda u ceni, ipak je zaustavljanje proizvodnje daleko skuplje. Po pravilu, 

većina kompanija  nikad ne zaustavlja proizvodnju pa čak ni zbog nedostatka sirovina. Da bi 

se  izbeglo  zaustavljanje  proizvodnje,  kompanija  mora  održavati  adekvatan  nivo  zaliha 

sirovina i/ili komponenata. Efikasna i uravnotežena proizvodnja  vodi ka proizvodnji različitih 

proizvoda,  a  takođe  zahteva  i  dovoljno  skladišnog  prostora  za  gotove  proizvode.  Međutim, 

kao  što  je  rečeno  u  prethodnom  poglavlju,  firma  mora  pažljivo  da  prati  nivo  sigurnosnih 

zaliha.  JIT  sistem održavanja zaliha teži smanjenju sigurnosnih zaliha skoro do nule, ali sve 

kompanije ne mogu da koriste  JIT sistem.

U literaturi se nailazi na čitav spektar razloga za držanje zaliha. Iako su mnogi slični, 

ipak postoji jedan

Page 3 is redacted
background image

koje će ih zaštititi na odgovarajući način. Druga  roba zahteva kola koja se zagrevaju da bi se 

izbeglo izlaganje ekstremnoj hladnoći za vreme zimskih meseci.

6. U  periodu  od  završetka  proizvodnje  pa  do  konačne  potrošnje,  neka  roba  zahteva 

"kondicioniranje".  Kondicioniranje,  koje  se  događu  kod  proizvoda  (naprimer:  meso,  sir, 

duvan i neka alkoholna pica), poboljšava  njihov kvalitet i čini te proizvode mnogo pogodnijim 

za potrošnju.

7. Konačno,  mnoga  dobra  se  drže  na  zalihi  iz  čisto  špekulativnih  razloga  —  da  bi 

njihovi proizvođači  ostvarili daleko povoljnije cene.

3. Uloga skladišta u sistemu logistike

Skladište  je  fiksna  tačka  ili  čvor  u  sistemu  logistike  gde  firma  čuva  sirovine, 

poluproizvode ili gotove  proizvode u različitim vremenskim periodima. Čuvanje proizvoda u 

skladištima  zaustavlja  ili  prekida  tok  robe,  dodajući troškove proizvodima. Neke kompanije 

imaju negativan stav prema troškovima skladištenja i nastoje da  ih sasvim zaobiđu, ukoliko je 

to  moguće.  Takav  stav  menja  zahvaljujuci  shvatanju  da  skladištenje  više  može  da  poveća 

vrednost  proizvodu  nego  troškove.  Druge  firme,  posebno  distributeri  ili  velikoprodavci  su 

otišli  u  drugu  krajnost  i  skladište  sve  proizvode.  Obično  ni  jedna  od  ovih  krajnosti  nije 

korektna. Kompanije bi trebalo da čuvaju

background image

proizvode u skladištu samo ukoliko su moguce kompenzacije (tradeoffs) sa drugim područjima 

logistike.

Druga  funkcija  skladišta  je  miksovanje  proizvoda  prema  narudžbini  kupca.  Kompanije 

često proizvode na  hiljade "različitih"  proizvoda, ako uzmemo  u obzir boju, veličinu, oblik i 

druge  varijacije.  Kada  kupci  naručuju  obično  žele  određeni  miks  proizvoda  npr.  pet 

kompleta šolja za kafu, šest  kompleta šolja za kafu sa plavim  ukrasima, deset kompleta šolja 

sa crvenim ukrasima i tri kompleta plavih činija za salatu. Zato što kompanije često  proizvode 

proizvode u različitim pogonima, kompanija koja ne uskladišti proizvode mora da šalje robu sa 

nekoliko  lokacija  što  dovodi  do  različitog  'remena  dopremanja  i  različitih  šansi  za 

miksovanje  proizvoda.  Zbog  toga  miksovanje  proizvoda,  koje  se  vrši  u  skladišu,  vodi  ka 

efikasnijem  ispunjavanju  porudžbina.  Pored  miksovanja  proizvoda  po  zahtevima  kupca, 

kompanije  koje  koriste  sirovine  ili  poluproizvode  (npr.  proizvođači  automobila)  često 

premeštaju  određene  količine  miksovanih  artikala  iz  skladišta  sirovina  u  fabriku.  Ova 

strategija  ne  samo  da  smanjuje  transportne  troškove  kroz  konsolidaciju  već  isto  tako 

dozvoljava kompaniji da izbegne korišćenje fabrike  kao skladišta. Ovo je vrlo bitna strategija 

posebno  sa  porastom  cene  goriva  koja  utiče  na  povećavaje  transportnih  troškova.  Za  firme 

koje  koriste  sofisticirane  strategije,  kao  što  su:  MRP  ili  JIT  sistemi,  korišćenje  skladišta  za 

gotove proizvode je posebno važno.

Treća  funkcija  skladišta  je  da  pruži  određene  usluge.  Važnost  pružanja  usluga 

potrošačima  je  očigledna.  Posedovati  dobra  u  skladištu  kada  kupac  dostavi  porudžbinu, 

posebno ukoliko je skladište u blizini kupca, obično  dovodi  do  satisfakcije  kupaca,  povećava 

njegovu  lojanost  i  buducu  prodaju.  Usluga  može  biti  faktor  koriščenja  skladišta  gotovih 

proizvoda. Međutim, planovi proizvodnje, koje firma usvaja unapred, se lakše ostvaruju, nego 

usluživanje  kupaca.  Razlog  tome  što  je  tražnja  kupca  često  nesigurna  i  froškovi  nedostatka 

sirovina se ponekad ne  mogu odrediti.

Cetvrta  funkcija  skladištenja  je  zaštita  od  nepredviđenih  događaja.  Najčešće  to  su: 

zakašnjenja u transportu,  nedostatak robe kod prodavca ili štrajkovi. Na primer, potencijalni 

štrajk kompanija za prevoz kamionima često  utiče da kupci skladište vec'e količine dobara na 

zalihama nego uobičajeno. Upravo ova funkcija je vrlo važna za  skladišta gotovih proizvoda, 

jer  zakašnjenje  u  isporuci  sirovina  može  uzrokovati  zakašnjenje  u  proizvodnji  gotovih 

proizvoda.  Međutim,  nepredviđeni  događaji  se  takođe  pojavljuju  kod  skladišta  gotovih 

proizvoda na primer, dobra  oštečena u tranzitu mogu da utiču na nivo zaliha i izvršavanje 

porudžbina.

Peta  funkcija  skladišta  je  obezbeđenje  proizvodnje  bez  zastoja  ili  određivanje 

sukcesivnih faza u  proizvodnom procesu. Već smo pomenuli da sezonska tražnja i potreba za 

odgovarajućom dužinom proizvodnje  osigurava razumnu cenu i kvalitet. Kada je nizak nivo 

proizvodnje manji broj aktivnosti koje se preduzumaju u  takvim  uslovima  rada,  primer  je 

funkcije  koja  obezbeđuje  proizvodnju  bez  zastoja.  Ustvari,  ova  strategija  ravnoteže 

omogučava kompaniji da smanji investiranje u proizvodni kapacitet.

Kao  što  možemo  da  vidimo,  funkcija  skladištenja  je  veoma  važna  u  sistemu  logistike 

i  aktivnostima  kompanije.  Stoga,  skladištenje  posmatramo  u  kontekstu  kompenzacija 

(tradeoff) tj. doprinos skladištenja profitu  mora biti veci od njegovih troškova.

4. Osnovne odluke o skladištenju

Upravljanje  skladištenjem podrazumeva  donošenje  odluka  o  vlasništvu,  broju,  veličini, 

lokaciji  i  skladištenju.  Prva  odluka  se  odnosi  na  vlasništvo.  Za  određivanje  vlasništva  nad 

objektom,  organizacija  ima  dve  osnovne alternative: da koristi privatna ili javna skladišta9. 

Izbor jedne alternative ili njihova kombinacija je glavna  odluka o  skladištenju.  Mnoge  firme 

kombinuju  javna  i  privatna  skladišta  zbog  promena  uslova  na  regionalnom  tržištu,  ali  i  iz 

drugih razloga (uticaj sezone).

Firma  mora  da  pristupi  odluci  o  vlasništvu  u  okvirima  tradeoffa.  Određene  operacije 

zahtevaju skladištenje  dobara u privatnim skladištima, dok su za druge najbolja solucija javni 

objekti, gde firme iznajmljuju prostor ili  prema potrebi potpisuju kratkoročne ugovore.

Page 6 is redacted
background image

tržišnom području.

Firma  mora  da  koordinira  odluku  o  broju  skladišta  sa  odlukom  o  alternativama 

transporta.  Na  primer,  vazdušni prevoz robe omogućava brzo pokrivanje nacionalnog tržišta 

iz  jednog  ili  dva  strategijska  skladišta.  lako  su  troškovi  vazdušnog  prevoza  robe  relativno 

visoki,  kompanija  ih  može  kompenzovati  uštedom  u  troškovima  skladištenja  i  zaliha.  Broj 

veza ili alternativa transporta čine odluku o broju skladišta pravim izazovom, posebno  kada 

se uzme u obzir da je ova odluka povezana sa alternativom javnoprivatno skladište.

Treca  alternativa  je  skladištenje  dobara  u  iznajmljenim  skladištitna.  Generalno  to 

znači  iznajmljivanje  kompletnog objekta  po fiksnoj  godišnjoj proviziji. Ovaj  aranžman dosta 

liči  na  skladištenje  dobara  u  privatnom  skladištu,  tako  da  c'emo  ih  u  ovoj  analizi  smatrati 

sinonimima.

Usko  povezane  sa  odlukama  o  broju  skladišta,  centralizovano  iii  decentralizovano  su 

još  dve  odluke:  o  veličini  i  o  lokaciji.  Ukoliko  kompanija  koristi  javna  skladišta,  pitanje 

veličine  je  važno.  Obično  kompanija  može  da  proširi  ili  da  ugovori  prostor  prema  svojim 

potrebama u različitim vremenskim periodima. Slično tome, odluka  o lokaciji je manje važna 

kada  kompanija  koristi  javna  skladišta.  Međutim,  ako  kompanija  koristi  javna  skladišta 

(lokacija  je  fiksirana),  to  ne  znači  da  firma  ne može  kada  je  to  potrebno  i  da  promeni  svoju 

odluku.

Kao  i  sa  drugim  odlukama  u  logistici,  tako  i  lokaciju  firma  mora  da  posmatra  iz 

perspektive tradeoffa.  Kompanija  mora pružiti  željeni nivo  usluga potrošačima uz najmanje 

moguce  troškove  distribucije.  Analizom  željenih  funkcija  skladišta,  firma  može  da  odredi 

opšte  lokacije,  tako  da  su  visoko  uslužni  objekti  blizu  tržišta,  miksovanje  sirovina  bliže 

proizvodnji ili kombinacija drugih faktora. Izbor konkretne lokacije zavisiće od faktora  kao 

što su: transport, tržište i lokalne karakteristike. Ove odluke, jednom implementirane, moguće 

je  promeniti  ali  uz  visoke  troškove  (posebno  u  privatnom  skladištu).  Prema  tome,  dobro 

razmatranje svih faktora je od suštinskog  značaja.

Pitanja o veličini i lokaciji skladišta od velikog su značaja za firme koje koriste privatna 

skladišta  i  posebno  za  firme  koje  moraju  da  obezbede  pokrivanje  nacionalnog  i 

međunarodnog tržišta. Pored donošenja pet navedenih  odluka o skladištu, firme moraju da 

odluče  kako  da  urede  enterijer  skladišta.  Drugim  rečima,  firma  mora  da  donese  odluku  o 

prostoru  za  kretanje  između  robe  u  skladištu,  o  policama,  o  opremi  i  svim  ostalim  fizičkim 

dimenzijama  enterijera  skladišta.  Druga  odluka  je  kako  najefikasnije  smestiti  zalihe  u 

skladištu (videti deo 9 ove glave raspored  robe u skladištu)

Ostale odluke o skladištenju odnose se na artikle koje firma treba da drži na zalihama i 

koliko treba da ima  zaliha u različitim skladištima. Ova pitanja su relevantna samo za firme 

koje imaju skladišta na više lokacija. Firma  koja ima više lokacija mora da odluči da li ce u sva 

skladišta  skladištiti  sve  proizvode  iz  proizvodne  linije,  da  li  ce  se  svako  skladište  biti 

specijalizovono  za  skladištenje  samo  pojedinih  proizvoda  iz  proizvodne  linije  ili  ce 

kombinovati  i  jedan  i  drugi  pristup.  Linearno  programiranje  može  se  koristiti  u  donošenju 

odluka posebno kad  firma poznaje lokaciju skladišta, veličinu i tražnju.

Efikasnosti  odluka  zavisiće  i  od  rizika  za  zaposlene  zbog  monotonosti  i  opasnosti  na 

radu  koji  postoje  u  mnogim  tradicionalnim  skladištima,  rizika  u  rukovanju  opasnim 

materijama  i  briga  o  zdravlju.  Takođe,  efikasnost  podrazumeva  interakciju  sa  opremom  za 

rukovanje materijalima.

Odluke  o  skladištenju  su  važne  i  zahtevaju  vecu  pažnju.  Osnovna  pažnja 

menadžmenta  skladišnog  poslovanja  je  povecanje  efikasnosti  i  produktivnosti.  Unapred 

pravilno  isplanirati  iskorišcenost  prostora  određivanjem  nivoa  zaliha  i  razmatranjem 

operacija  distribucije  je  važnije  nego  kasnije  gradnja  dodatnih  objekta.  Osim  toga,  odluke  o 

skladištenju su u bliskoj vezi sa drugim područjima logističkog sistema. Neke od ovih odluka 

će  biti  detaljno  objašnjene  u  ovom  poglavlju.  Pre  prelaska  na  ova  pitanja  treba  analizirati 

skladište i njegove  osnovne operacije u logističkom sistemu.