1. ŠTA JE ETIKA?
Etika potjeèe od grèke rijeèi ethos i latinske rijeèi mos, moris, moralis što prvobitno znaèe naviku,obièaj, uobièajenu radnju ili vladanje. Etika je znanost o moralu; (filozofija  morala), koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopæe zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji  koja prouèava ljudsko ponašanje koje je prihvaæeno pod odreðenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odluèuju o specifiènom karakteru etike i tako ju  razlikuju od drugih znanosti. Etika je teorijsko-spoznajna disciplina unutar religije i filozofije, koja ispituje i istražuje:

a) porijeklo, korijen, nastanak i razvoj morala,
b) vrši klasifikaciju i sistematizaciju moralno-etièkih kategorija,
c) uspostavlja kriterije i mjerila za vrednovanje moralnih èina i postupaka,
d) ispituje i provjerava ciljeve i smisao moralnih htijenja i nakana,
e) i konaèno, postavlja fundamentalno pitanje o izvoru, korijenu i zasnovanosti morala uopæe.

Sa stajališta religije etika i moral su sastavni i nerazdvojni dio svake religije. Prvi uèinak i rezultat religije jeste etika.
Tri su suštinske razlike meðu etièkim uèenjima:

 a) o izvoru i porijeklu morala,
b) o sadržaju i definiciji dobra i
c) o krajnjem cilju, svrsi, smislu ili teleolosu života, ljudskih djela, postupaka i ponašanja.

Razlikujemo autonomno gledište (po kojemu je izvor morala u èovjeku samom) i heteronomno gledište (izvor morala je izvan èovjeka), zatim razlièite etike dobra (po kojima je svrha moralnog djelovanja sreæa ili ugoda ili korist) usavršavanje i slièno. Etika u sistematiènoj formi javlja se sa  Aristotelom, koji se smatra utemeljivaèem etike kao teorije moralnom djelovanju koje podrazumjeva empiriju. Moral u svojoj suštini predstavlja specifiènu formu ljudske prakse  odnosno oblik djelatnog praktiènog odnosa èovjeka prema sebi i drugima.Etika je znanost o moralu, koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne  kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopæe zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja prouèava ljudsko ponašanje koje je prihvaæeno pod odreðenim  moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odluèuju o specifiènom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti. Etika po definiciji ima šire, dublje i veæe znaèenje od morala. Kao uèenje i nazor etika je istovremeno i po pravilu i teorija morala i sadržaj morala. Kao dvoznaèan pojam kojim se oznaèava ono što se tièe etike kao teorijske discipline unutar religije i filozofije, ali i na ono što je unutar sadržaja morala samo po sebi etièki vrijedno, moralno.