Odlomak

SAŽETAK:

Inovacije u proizvodnji, ali i u pružanju usluga, ključna su kompetencija nekog poduzeća (Loewe, Dominiquini, 2006.). Dobni (2006.) je našao preko tisuću knjiga i članaka na temu inovacija i pokazuje pozitivan rastući trend u istraživanju inovacija. Iako je uspješna inovacija rezultat dobre ideje i truda da se ta ideja provede u djelo, u literaturi se na temu inovacija često proučavanje inovacija dijeli na tri područja: razvoj novog proizvoda, inovacije procesa proizvodnje te organizacijske menadžerske inovacije. I mi ćemo se stoga u ovom radu držati te podjele.
U ovom ćemo radu predstaviti dio rezultata koji su proizašli iz istraživačkog projekta “EMIS – European Manufacturing and Innovation Survey” koji je vođen u Fraunhofer ISI institutu iz Njemačke. Istraživanje se provodi svake dvije godine i u njemu sada sudjeluje trinaest europskih zemalja. Hrvatska u projektu sudjeluje od 2003. godine. Dio rezultata na hrvatskom uzorku već je objavljen i može se naći u (Tipurić, Prester, Veža, 2007.) i u (Veža, Prester, 2007.).
Samo EMIS istraživanje provodi se po uhodanoj metodologiji koju je razvio Fraunhofer Institut i u Njemačkoj se provodi već od 1993. godine. Ova uhodana metodologija i isti
upitnik koji se koristi u svim zemljama sudionicama osigurava da se rezultati mogu uspoređivati među zemljama. Tako je i ovaj rad upravo rezultat usporedbe rezultata između hrvatskih i njemačkih proizvođača.
Preliminarni rezultati istraživanja inovacija u Hrvatskoj, kako u EMIS istraživanju tako i u “CIS – Community Innovation Survey” koji je vođen u Ekonomskom institutu Zagreb, pokazuje pozitivne rezultate o pitanju inovacija u Hrvatskoj (Račić, Radas, Rajh, 2005, str. 403). U ovom ćemo se radu osvrnuti na glavna inovacijska pitanja (proizvod, proces, organizacijska inovacija) i utvrditi gdje su sličnosti i razlike sa sličnim proizvodnim poduzećima u Njemačkoj. Također ćemo ispitati je li razlika u inovacijskim konceptima između Hrvatske i Njemačke statistički signifikantna, te utvrditi područja gdje su razlike najveće. Tim razlikama pokušati ćemo naći razlog što onda može hrvatskim poduzećima biti vodilja u unaprjeđivanju vlastitih proizvodnih procesa.
KLJUČNE RIJEČI: proizvodna poduzeća, inovacije, hrvatsko-njemačka komparativna analiza.

 

 

UVOD
Izazovi kojima je suočena proizvodnja sve su kompleksniji. Tako se već mogu naći napisi u novinama da Kina, Indija i Japan mijenjaju ekonomski poredak u svijetu. Veliki svjetski proizvođači su pod pritiskom da stalno inoviraju kako ne bi izgubili bitku s ovim “novim” svjetskim silama. Hrvatska je u odnosu na to pitanje samo u još goroj situaciji jer će ti veliki svjetski proizvođači pod pritiskom nove jeftinije konkurencije pokušati ući na sva dostupna tržišta – što znači i na naše malo hrvatsko tržište. Inovacije su ključna kompetencija održanja i prosperiteta poduzeća (Mellor and Hyland, 2005., str. 857). Pokazuju da inovacije u proizvodnji rezultiraju jeftinijom proizvodnjom, većom kvalitetom proizvoda i općenito boljim ekonomskim uspjesima. Samo značenje inovacija nije nova ideja. Drucker (1998.), Levitt (1963.), Pearson (1988.) i Hamel i Prahalad (1994.) već su odavno pisali o važnosti inovacija i nužnosti da se zadrži konkurentska prednost.

Hrvatska kao tranzicijska zemlja s malim tržištem otvorenim stranim globalnim kompanijama tako je suočena s velikim izazovima. Domovinski rat rezultirao je gubitkom tržišta ostalih zemalja bivše Jugoslavije, što je pak imalo za posljedicu da su u proteklom de-P. Jung Erceg, J. Prester: Inovacije u proizvodnji: hrvatsko – njemačka komparativna analiza setljeću mnoga proizvodna poduzeća otišla u stečaj. S druge strane, to je rezultiralo time da su opstala zdrava proizvodna poduzeća koja sada mogu konkurirati stranim poduzećima koja ulaze u Hrvatsku. Hrvatska poduzeća vjerojatno nikada neće postati globalni igrači, ali je cilj da se oni zaštite i ostanu glavni proizvođači u našoj regiji. Zašto usporedba s Njemačkom? Njemačka je prema “EIS – European Innovation Scoreboard 2006” vodeća europska zemlja EIS2006 (str. 4). Uz snažan razvoj industrijskih grana koje se temelje na primjeni visokih tehnologija, kao što su biotehnologija, medicinska tehnologija i tehnologija zaštite okoliša, u Njemačkoj su i dalje rasprostranjene neke tradicionalne industrije, posebice metalurgija kao jedan od glavnih dobavljača i proizvođača visokih tehnologija. I kada se radi o tradicionalnim industrijama za koje se smatra da nisu inovativne, naše istraživanje pokazuje suprotno – i u tim tradicionalnim industrijama i te kako su prisutne inovacije (Tipurić, Prester, Veža, 2007., 10-11). Autori komentiraju da hrvatska poduzeća inoviraju i u ovim tradicionalnim industrijama upravo kako bi zaštitila svoje tržište od stranih poduzeća koja pokušavaju prodrijeti na naše tržište.

Za usporedbu su uzeta po dva glavna inovacijska koncepta. Razmatraju se inovacije procesa. One su u upitniku pokrivene s 13 pitanja uključujući i pitanje kada je prvi put ta inovacija procesa bila uvedena u poduzeće i do kojeg stupnja se koristi taj inovirani proces (faza uvođenja, osrednja upotreba, potpuno iskorišteno). Uspoređujemo koje inovacijske procese dominantno koriste hrvatska, a koje njemačka poduzeća te kada i koliko su ti procesi korišteni. Nadalje istražujmo menadžerske i organizacijske inovacije. Te su inovacije u
upitniku također predstavljene s 13 pitanja.

“Fraunhofer-Institut für System- und Innovationsforschung” (ISI) već od 1993. godine provodi empirijska istraživanja putem specijalno dizajniranog upitnika “Inovacije u proizvodnji” na uzorku prerađivačke industrije u Njemačkoj. Koncept tog istraživanja je usmjeren na sveobuhvatno poimanje proizvodnje i stoga mu je cilj kontinuirano snimati stanje napretka proizvodne aktivnosti kao i razvojnih trendova u svim područjima koja su relevantna za uspješno odvijanje proizvodnje počevši od primjene inovativnih organizacijskih i tehničkih koncepata u proizvodnji i popratnih usluga, preko raspoređivanja poslova i razvoja kvalifikacijskih vještina, pa sve do kooperacijskih aktivnosti i internacionalizacije proizvodnje. Osim toga, istraživanjem se utvrđuju glavni indikatori uspješnosti, kao što su produktivnost, fleksibilnost i razina kvalitete. Te informacija omogućuju detaljna izvješća o stanju modernizacije i potencijalima razvoja proizvodnih struktura i proizvodnih strategija u pojedinim industrijskim granama kao i prerađivačkoj industriji u cjelini.
Svake dvije godine upitnik se modificira kako bi se uključili novi koncepti koji se pojavljuju u praksi. Bez obzira na uključenje novih koncepata u proizvodnji, upitnik je pogodan i za longitudinalna istraživanja. Upitnik je kompleksan i mora ga ispunjavati zaista osoba koja je direktno vezana za proizvodnju što obično uzrokuje da je vrijeme povrata ispunjenog upitnika obično dugotrajno. Ovo je istraživanje ipak usredotočeno na veća proizvodna poduzeća (s više od 20 zaposlenih). Prosječan broj poduzeća koji u Njemačkoj ispune upitnik i odazovu se ovom istraživanju iznosi 1500.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Naučni radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese