Kladionica i sistemi klađenja

UVOD

Čovjeku je urođena potreba za igrom, a igre na sreću su samo jedna od mnogih oblika igara. Klađenje je jedan od oblika igara na sreću, potiče još od vremena starih Grka i Rimljana, koji je onda, kao i danas služio kao dobar način zabave, ali i mogućnosti dobitka.  Klađenje je bilo nelegalno sve do 1852. godine, kada je Kockarskim aktom proglaseno legalno po prvi put u svijetu. Zbog loše finansijske situacije i eventualnog dobitka mnogi odlaze u sportske kladionice da bi isprobali svoju sreću i popravili svoju materijalnu situaciju. Većina kladioničara zbog neznanja i neupućenosti gube velike svote novca. Kroz duže vremensko razdoblje preko 95% svih kladioničara završe kao gubitnici, a prema dostupnim podacima oko 97% uplaćenih tiketa je gubitno.
Naš zadatak u ovom seminarskom radu jeste da na neki način približimo stvarnu sliku o sportskim kladionicaam i objasnimo nekoliko korisnih sistema za klađenje koji će u mnogome pomoći onima koji žele da zarade od kladionice, a ne da kladionice žive od njih. Svi igrači koji smatraju klađenje kao rekreaciju i čistu sreću, toplo preporučujemo da prestanu sa besmislenim uplaćivanjem listića i uzaludnim bacanjem novca. Moramo prihvatiti surovu istinu o nemogućnosti bogaćenja preko noći.
Na narednim stranicama našeg rada opisana su pravila klađenja, korisni savjeti, neki od sistema za klađenje i strategijekoje mogu biti od koristi na putu do cilja. Trebamo znati da kladionice imaju veliku matematičku prednost. Sportsko klađenje se zasniva na sposobnostima pojedinca da uz pomoć svih dostupnih informacija i podataka predvidi ishod sportskih događaja isključivo u svrhu zarade.
 

STATISTIČKI  PODACI O KLAĐENJU

Ako je Julije Cezar u istoriji ostao poznat po izreci ”kocka je bačena”, onda bismo mi mogli ostati poznati, između ostaloga, i po tome što smo se ”na kocku bacili”. Naime, ne postoji ”djelatnost” u BiH koja je doživjela takvu evoluciju kao što su to igre na sreću. Njih ima jako mnogo, a kod nas su najzastupljenije sportske kladionice. Prve kladionice u našoj zemlji otvorene su 1999. godine, a danas, prema nekim procjenama, njihov broj se kreće oko 3.000 poslovnica, što statistički znači da na svakih 2.500 stanovnika dođe po jedna kladionica. (U poređenju sa Velikom Britanijom, gdje tradicija klađenja postoji vijekovima, Bosanci i Hercegovci imaju znatno više kladionica. U Britaniji jedna kladionica dođe na svakih 7.000 građana.) Gotovo da danas u BiH ne postoji ruralno područje, a kamoli urbano, u kojem, sa velikim uspjehom, ne egzistira jedna od sportskih kladionica. Primjerice, u jednom ruralnom području kroz koje često prolazim, a koje broji između 150 i 200 domaćinstava, postoje dvije sportske kladionice i jedna pekara. Simptomatično ili ne, ovaj podatak može značiti da je potreba za klađenjem stanovnika ovog mjesta duplo izraženija negoli potreba za hljebom. Sve kladionice postoje zbog njihovih vlasnika ili organizatora koji se enormno bogate, a kako i ne bi, jer osim novca koji im ostaje nakon što podmire eventualne dobitke prema kladioničarima/dobitnicima, ostaje im i ono što po slovu zakona pripada državi. Naime,  prema pisanju pojedinih internetskih portala i dnevnih novina, kladionice ovoj državi duguju i više nego mnogo. U pitanju su višemilionski iznosi, što uostalom potvrđuju i prošlogodišnji izvještaji Poreske uprave BiH da privatne kladionice državi duguju blizu 70 miliona maraka po osnovu utajenih poreza i doprinosa. Poreznici su tada upozorili da su im po ovom pitanju vezane ruke “jer kladioničari uglavnom izbjegavaju plaćanje propisanih obaveza tako što koriste povoljnosti trenutno važećih zakona koji se, u pravilu, ne rješavaju na efikasan način, a čime je budžet uskraćen za visoke iznose pripadajućih prihoda”. O nehumanim uslovima rada u njima, te životnoj opasnosti kojima su izloženi njihovi radnici (obično ženskog pola), da i ne govorimo. No, nisu vlasnici kladionica krivci što kladionice postoje, krivci su sami igrači koji ih svojim novcima, pa makar i posljednjom markom iz džepa održavaju. Ni činjenica da gube redovno, ne može ih razuvjeriti da su na pogrešnom putu. Kad kažem da gube redovno, tu mislim i na one koji ponekad i dobiju, ali kada uporede ukupan iznos uloženog i dobivenog novca, shvate da su u velikoj dubiozi. Stručnjaci kažu da
postoje dva tipa kladioničara,  prvi koji se klade iz hobija i drugi koji su postali ovisnici i koji se, ako ne posjete svoju “poslovnicu”   barem jednom dnevno, osjećaju veoma nervozno. A ovisnost o klađenju je bolest koju treba liječiti. Posljedice te ovisnosti mogu biti depresija, migrena, nesanica i sve ostale bolesti koje su povezane sa stresom. Između ostalog, čovjek koji se polako “navikava” na život u kladionici ili na dobitak od nje (kao i od bilo koje druge igre na sreću) gubi volju za radom i poštenim sticanjem imovine. Kada ovakvi igrači ne bi imali drugih problema – i ovaj bi im bio dovoljan! Ovdje je bitno napomenuti još jedan frapantan podatak koji govori o liječenju ovisnika o kocki. Naime, 20 do 30 posto njih je prije liječenja pokušalo izvršiti samoubistvo!!! Stoga nas ne treba čuditi svakodnevni prizor koji se vidi u i oko svake kladionice: armija ljudi, mahom mladih, satima sjedi ispred oficijelnog TV-a buljeći u TTX, očekujući da ga “ne izda” sreća, pritom ne pomišljajući na svoje obaveze prema kući, školi, zajednici u kojoj živi (poseban problem “ovisnosti o kladionicama” imaju maloljetnici koje niko ne sprečava da u njih ulaze mada je to zakon izričito zabranio). U takvom ambijentu ne iznenađuje činjenica da su upravo kladionice omiljena mjesta razbojnika. A ti razbojnici možda i jesu regruti ovih ustanova, razočarani gubitnici, koji u brzom bogaćenju vide svoj spas. Nažalost, osim otuđenja novca iz kladionica, ovakve pljačke se završavaju i smrtnim ishodom.  Od početka ekonomske krize u BiH najbolje posluju kockarnice i kladionice, što pokazuje i podatak da je BiH prva država po broju kladionica u Europi, i da se stalno otvaraju nove i rijetko gase postojeće kladionice. Psiholozi i udruženja za zaštitu potrošača kažu da sve veći broj ljudi odlazi u kladionice u potrazi za srećom i da bi zaradili novac koji bi im pomogao lakše preživjeti i izvući se iz dugova. Ipak, kockanjem mnogi, tvrde stručnjaci, sve dublje upadaju u probleme jer samo rijetki sretnici zarade, dok drugi postaju ovisnici. Kockanje gotovo da postoji oduvijek, a po definiciji psihologa, u današnjici ono se može definisati kao bijeg iz depresije u koju upada sve više ljudi zbog neimaštine. Prema nezvaničnim podacima u BiH postoji oko 500.000 zavisnika.  Prema istim podacima, u Federaciji ima oko 1500 uplatnih mjesta za klađenje. U RS-u u isto vrijeme ima oko 600 kladionica.