Odlomak

OSNOVE POREZNIH SISTEMA SAVREMENIH DRŽAVA

Preraspodjela velikog dijela društvenog proizvoda instrumentima porezne politike u savremenim državama, uvijek iznova aktualizira potrebu da se preispitaju postojeća i utvrde nova načela oporezivanja. Pri tome treba voditi računa o mjestu i ulozi poreza u društvu.

Po prirodi stvari jedna porezna načela ne moraju nužno biti u skladu s drugima, kao posljedica činjenice s jedne strane da se (1) ona odnose na različita područja u kojima porezi djeluju, a s druge strane (2) ni ciljevi oporezivanja nisu identični posmatraju li se sa stajališta pasivnog, odnosno aktivnog poreznog subjekta.

ADAM SMITH je svoja porezna načela formulirao prije više od dva stoljeća, gdje se zalagao da se porezni sistem zasniva na ova četiri načela:

  1. ravnomjernost – stanovnici svake države dužni su sudjelovati u podmirivanju njenih rashoda razmjerno dohotku koji uživaju pod njenom zaštitom
  2. određenost – porezna obaveza mora biti tačno utvrđena, kako ne bi došlo do samovolje nadležnih tijela. Potrebno je da se utvrdi vrijeme plaćanja poreza, porezni oblik i ubiranje poreza, te visinu poreznog opterećenja.
  3. ugodnost – ubiranje poreza treba biti što ugodnije za porezne obveznike
  4. jeftinoća – troškovi utvrđivanja poreza i njihova ubiranja moraju biti što niži

A.WAGNER je prikupio i temeljno obrazložio porezna načela za koja se zalagao. Svrstao ih je po određenoj sličnosti i međusobnoj povezanosti u četiri grupe:

  1. finansijsko – politička načela
  2. ekonomsko – politička načela
  3. socijalno – politička načela
  4. porezno – tehnička načela

Jedan od najpoznatijih teoretičara dvadesetog stoljeća FRITZ NEUMARK porezna je načela grupisao na sledeći način:

  1. porezno – budžetska načela
  2. etičko – socijalnopolitička nečela
  3. ekonomsko – politička načela
  4. porezno – tehnička i porezno – pravna načela

Porezna načela iz razumljivih razloga nisu nepromjenjiva, ali neka od njih, tj.samo mali broj ipak imaju apsolutnu vrijednost. To su npr. načelo pravednosti u oporezivanju i načelo određenosti poreza. Načela trebaju biti u skladu sa sadašnjim i nekim predvidivim budućim potrebama.

Osvrnućemo se na ona porezna načela na kojima su zasnovana savremena dostignuća u teoriji i praksi. U većini se savremenih država postojeći sistem oporezivanja određenim promjenama u oporezivanju nastoji što više približiti racionalnom poreznom sistemu koji u datim uslovima može biti ocijenjen idealnim poreznim sistemom.

 

 

Pravednost u oporezivanju

Porezna su načela bila predmetom potrebnog prilagođavanja. Samo je njih nekolicina prisutno jednako tako dugo kao što je prisutno i oporezivanje. Ono koje među tim ‘vječnim’ poreznim načelima ima sasvim istaknuto mjesto je načelo pravednosti. Načelo pravednosti u oporezivanju se može označiti prvim osnovnim načelom na kojem treba graditi porezni sistem. Zahtjev za pravednim oporezivanjem je visoko postuliran među poreznim načelima danas, kao što je bio i juče, kao što će to jednako tako biti i sutra. Realiziranjem zahtjeva za pravednošću u oporezivanju obrazlaže se kako povećanje tako i smanjenje poreznih stopa, ali isto tako i/ili uvođenje odnosno izostavljanje raznih poreznih oslobođenja i olakšica.
Osnovno načelo na kojem se streba temeljiti sistem oporezivanja svake savremene države je pravednost.

Porezi se u porezni sistem uvode zato da bi se njihovom praktičnom primjenom ostvarili neki unaprijed predviđeni ciljevi. Porezi će uz predviđeni cilj tokom praktične primjene proizvesti i druge, usputne učinke. Poreznom obvezniku će plaćanjem dužnog iznosa poreza ostati ekonomska (kupovna) snaga manja nego što je bila prije oporezivanja. Plaćanje poreza za poreznog obveznika uvijek predstavlja određeni teret.

Zahtjev za pravednošću u oporezivanju star je koliko i oporezivanje. Odgovor o tome šta je pravedno općenito, pa tako i u oporezivanju, ovisi o nizu faktora: društveno – ekonomskom i političkom uređenju, stepenu ekonomskog razvoja, kulturi, religiji itd. Povijest pokazuje da ono što je pravedno za jednog nije nužno pravedno i za drugog.
Danas su u svim savremenim poreznim sistemima prisutni napori i nastojanja da se postigne pravedno oporezivanje. Oporezivanje će biti pravedno ako zadovolji općosti u oporezivanju i zahtjevu za ravnomjernošću u rasporedu poreznog tereta.

Načela kojima se nastoji uvesti i primjeniti pravedno oporezivanje jesu:

  1. načelo opće porezne obaveze
  2. načelo ravnomjernosti u oporezivanju

 

 

Načelo opće porezne obaveze

Kad je plaćanje poreza opća obaveza svih stanovnika neke zemlje, govorimo o općoj poreznoj obavezi. Postoje skupine stanovnika neke države koji zbog male ekonomske snage (slabog imovinskog stanja) ne mogu platiti porez, odnosno kojima bi plaćanje poreza ugrozilo egzistenciju. Stoga sva savremena porezna zakonodavstva predviđaju oslobađanje ili olakšice kod plaćanja poreza za one kategorije građana koji toj obavezi, bez štete za svoju egzistenciju i egzistenciju članova porodice, ne bi mogli odgovoriti. Taj iznos koji je oslobođen od oporezivanja zove se egzistencijski minimum.
Egzistencijski minimum je onaj iznos dohotka ili vrijednosti imovine za koji se smatra da je svakom članu zajednice potreban za podmirenje određenog broja osnovnih potreba. Egzistencijski minimum se izuzima od oporezivanja upravo iz socijalno – političkih razloga. On je ugrađen u moderne porezne sisteme kao bitan preduvjet za pravedno oporezivanje. Iznos egzistencijskog minimuma se utvrđuje u zavisnosti o ekonomskom, kulturnom, socijalnom i drugom razvoju zajednice. On se još naziva i ”neoporezivi dio”.

 

 
Načelo ravnomjernosti

Načelo ravnomjernosti u nošenju poreznog tereta drugi je dio pojma pravednosti u oporezivanju. Sam zahtjev za ravnomjernošću u nošenju poreznog tereta treba tumačiti tako da svako – svaki porezni obveznik – mora nositi određeni dio poreza i time pridonositi podmirenju društvenih potreba. Upravo u odgovoru na pitanje koliki taj dio treba biti leži bit ravnomjernosti u oporezivanju. Finansijska je teorija saglasna da se o ravnomjernosti u nošenju poreznog tereta može govoriti kada se oporezivanje obavlja prema ekonomskoj snazi. Drugim riječima, kad porezni sistem predvidi oporezivanje prema kojem će svaki porezni obveznik odvajati na ime oporezivanja određeni dio koji će ovisiti o veličini njegove ekonomske snage, može se govoriti o oporezivanju provedenom prema ekonomskoj snazi.

Stav moderne finansijske teorije jeste u tome da se načelo ravnomjernosti može realizovati samo primjenom progresivnih poreznih stopa. Nije dovoljno samo da se pri oporezivanju primjenjuje progresivna porezna stopa, nego je vrlo važna i visina primjenjenih poreznih stopa kao i regresivni učinak posrednih poreza.

Progresivno oporezivanje ima nesumnjivu prednost. Međutim, javlja se problem utvrđivanja progresije. Dok je relativno lagano utvrditi donju granicu zahvaćanja ekonomske snage poreznog obveznika mjerama porezne politike (egzistencijski minimum odnosno neoporezivi dio), to nije slučaj kada treba donijeti odluku kada porezne stope prestaju rasti i prelaze u proporcionalne stope.

Kod vrlo strme progresije gdje se na novozarađenu jedinicu primjenjuje visoka porezna stopa, porezni obveznik može zaključiti da nema više motiva koji bi ga ”tjerali” da zaradi neku dodatnu svotu.

Danas općeusvojeni stav da se ravnomjernost u oporezivanju može postići upravo primjenom progresivnog oporezivanja podupire se obrazloženjem da građani neke društvene zajednice imaju određene obaveze koje se ogledaju u plaćanju poreza kojima se finansiraju akcije i zadaci što znače zadovoljenje općih i zajedničkih potreba. A plaćanje poreza primjenom progresivnih poreznih stopa omogućuje da se jedan socijalni princip – princip solidarnosti – i ostvari. Sadržaj tog načela se tumači tako da ekonomski snažniji porezni obveznici iz svoje ekonomske snage izdvoje relativno veću stopu za podmirenje opće i zajedničke potrošnje nego ekonomski slabiji porezni obveznici.

Ocjena o pravednosti u oporezivanju, o pravednoj raspodjeli poreznog tereta, determinirana je vremenski ( vertikalna komponenta), prostorno ( horizontalna komponenta) i grupno ( socio – ekonomska komponenta). Oporezivanje koje se danas ocjenjuje pravednim nije takvim bilo ocijenjeno juče, odnosno neće takvim biti vrednovano sutra. Oporezivanje koje se smatra pravednim u jednoj državi i kod jednog naroda, ne mora tako biti ocijenjeno u drugoj državi i kod drugog naroda.

Općeprihvaćeno je stajalište da se o pravednosti u oporezivanju može govoriti kada se porezi plaćaju ovisno o ekonomskoj snazi poreznih obveznika, tako da onaj ko ima više, treba platiti postotno više poreza ( tzv. vertikalna jednakost), kao i načelo da jednake treba oporezivati jednako ( horizontalna jednakost). Opredjeljenje za pravednošću u oporezivanju, toliko je važna komponenta poreznih sistema odnosno mjera porezne politike, da je kao postulat normirano u ustavima mnogih savremenih država.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese