Odlomak

U V O D

Arterijska hipertenzija je  najčešće hronično nezarazno obolenje savremenog čoveka. Naročito je rasprostranjeno u većini evropskih zemalja, SAD-u,  Australiji i Japanu, gde povišen krvni pritisak ima 15-20% odraslih osoba. Takođe je zapaženo da sa godinama života, kod oba pola,  postoji tendencija postepenog povišenja pritiska, naročito dijastolnog, koji dostiže maksimalne vrednosti između 55. i 60. godine.  Učestalost hipertenzije u našoj sredini se kreće između 8-16%.

Danas, esencijalna arterijska hipertenzija, predstavlja najčešći oblik bolesti, jer na nju otpada oko 95% svih bolesnika. Svi ostali oblici predstavljaju sekundarnu hipertenziju i čine oko 5% slučajeva.

Najznačajnije komplikacije ovog obolenja su:
•    Hipertrofija leve komore je jedna od najčešćih komplikacija hipertenzije;
•    Maligna hipertenzija, ako se ne leči u roku od 18 meseci umire oko 80% bolesnika;
•    Ishemična bolest srca sa svim oblicima (angina pektoris, nestabilna angina pectoris; infarkt miokarda, iznenadna ishemična smrt);
•    Srčana insuficijencija;
•    Komplikacije na mozgu;
•    Disekantna aneurizma aorte, koja može dovesti do rascepa aorte;
•    Komplikacije na bubrezima;
•    Ishemična bolest donjih ekstremiteta.

Zbog zastupljenosti ovog obolenja, kako u svetu, tako i kod nas, kao i zbog posledica koje sa sobom nosi, tema ovog seminarkog rada nosi veliku težinu, pa će biti obrađena na najcelishodniji način po autorovom mišljenju.

I     ARTERIJSKA HIPERTENZIJA

Krvni pritisak predstavlja mehanički pritisak koji krv vrši na unutrašnju površinu zida arterijskog krvnog suda. Izražava se u milimetrima živinog stuba (mmHg) ili kilopaskalima (kPa). Sistolni pritisak predstavlja vrednost krvnog pritiska u arterijama u trenutku sistole dok dijastolni pritisak označava krvni pritisak u arterijama u trenutku dijastole.

1.1. Klasifikacija arterijske hipertenzije

Treba napomenuti da se vrednosti krvnog pritiska neprestano pomeraju naniže. Danas se koristi klasifikacija koju je doneo Nacionalni komitet za detekciju, evaluaciju i tretman visokog krvnog pritiska SAD 1993. godine.
•    Normalan sistolni krvni pritisak  <130 mmHg a dijastolni <85 mmHg;
•    Visok normalan sistolni krvni pritisak 130-139 mmHg a dijastolni 85-89 mmHg;
•    Hipertenzija, sistolni krvni pritisak >140 mmHg a dijastolni >90 mmHg.

1.2. Etiologija

Poznati su mnogi uzroci nastajanja ESENCIJALNE arterijske hipertenzije koji se kod svake osobe mogu detaljno proučiti i kvantativno odrediti, a to mogu biti:
•    Genetski faktori – moguća prevencija u dečijem uzrastu;
•    Godine života – Prosečne vrednosti krvnog pritiska rastu sa godinama života.
•    Simpatički nervni sistem. – Emocionalni faktori dovode do vazokonstrikcije arteriola;
•    Presoreceptori – Arteroskleroza u karotidnom predelu dovodi do hipertenzije;
•    Sistem renin-angiotenzin-aldosteron – značajan u etiologiji, ali i u lečenju;
•    Atrijalni natriuretski peptidi i endotelin – Nije utvrđena prava uloga, ali se koriste u lečenju;
•    Dijabetes. – Hipertenzije se sreće kod 2/3 osoba sa dugotrajnim dijabetesom;
•    Stil života – unos soli, alkohola, gojaznost i fizička neaktivnost su predispozicije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Farmacija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari