Odlomak

1. Klasična škola – kraj XVIII i početak XIX vijeka – Osnivač tzv. klasične škole Anselm Fojerbah (1775 1833). Radovi “Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava” iz 1800. i “Udžbenik cjelokupnog njemačkog kaznenog prava” iz 1801. predstavljaju prvu sistematsku razradu krivičnog prava na naučnim principima i naprednim idejama. Teoriju o cilju kazne nazvao je “teorijom generalne prevencije psihološkom prinudom”, prema kojoj se već samim propisivanjem kazne u zakonu unaprijed psihološki djeluje na sve potencijalne počinitelje k.d. Karakteristike škole klasičnog prava: 1) krivično pravo je apsolutna i nepromjenjiva kategorija koja ima svoje religiozno, filozofsko ili prirodnopravno porijeklo; 2) krivično djelo je moralo biti unaprijed određeno zakonom kao apstraktno logi ka konstrukcija pri čemu se nije uzimalo u obzir da je to društvena pojava podložna zakonima društvenog zbivanja; 3) kazna je jedina krivična sankcija koja je morala biti proporcionalna težini djela i stepenu krivnje – izricanjem kazne sud je završavao svoju ulogu, faza izvršenja ga nije zanimala; 4) izvršenjem kazne počinitelj k.d. je trebao platiti svoj dug društvu radi udovoljenja ideje pravde i uspostavljanja pravnog poretka koji je narušen; 5) počinitelj je morao biti uračunljiv i kriv; 6) individualizacija je teško usvajana i to više u odnosu na objektivne, a ne subjektivne kriterije.
2. Antropološka škola – prva polovica XIX vijeka Francuski sociolog Gabrijel Tard (1843 – 1904) Knjiga “Uporedni kriminalitet” Prikupljanje statističkih podataka o kriminalitetu i njihovom analizom nastoji ukazati na porast kriminaliteta na što su utjecale pojačane proturiječnosti kapitalističkog društva. Osnovne metode su promatranje i eksperiment pri čemu je osnovna pažnja usmjerena prema počinitelju k. d. i shvatanje da se osnovni uzroci nalaze u samom počinitelju odnosno njegovoj konstituciji što znači da su oni endogene prirode.Tu tezu razrađuje i liječnik Čezare Lombrozo (1836-1909) specijalist za sudsku medicinu koji je svojom knjigom “Čovjek zločinac” iz 1876. g. utemeljio tzv. antropološku školu u nauci krivičnog prava.Provodi antroploška mjerenja nad osuđenicima u zatvoru u Torinu i zaključuje da su to osobe sa velikim brojem anomalija (fizičkih i psihičkih) koje su takve po svojoj prirodi (species generis humani) i da ne mogu drugačije biti. Njegova zasluga je u tome što je skrenuo pažnju na počinitelja k. d. i usmjerio buduća istraživanja u tom pravcu uslijed čega se razvija kriminologija kao samostalna naučna disciplina.
3. Pozitivna škola-Italijanska pozitivna škola krivičkog prava – Enriko Feri (1856 – 1928.) “Kriminalna sociologija” – 1881. Rafaele Garofalo 1852 – 1924. “Kriminologija” – 1885. Enriko Feri smatra da u genezi zločina postoje 3 faktora: individualni vezani za ličnost (organska konstitucija, anomalije inteligencije, rasa, dob, spol itd.); fizički (godišnje doba, klimatski uvjeti, temperatura, tlo itd.) i , socijalni (društveni odnosi, organizacija pravosuđa, religija, obrazovni sistem, obitelj itd). Feri odbacuje slobodu volje, a time i moralnu odgovornost i zagovara zakonsku ili socijalnu odgovornost. Odbacuje kaznu, te predlaže sankcije koje bi trebale biti prilagođene ličnosti delinkventa (mjere društvene odbrane od opasnosti delinkventa). Svi se delinkventi dijele u dvije kategorije: na krivce iz endogenih ili unutrašnjih razloga i krivce iz vanjskih ili egzogenih razloga, a posebno socioloških. Dalje ih dijeli u pet kategorija (tzv. pentagon): rođene, duševno bolesne, iz strasti, iz navike i slučajne. Za pojedine tipove delinkvenata predviđa i pojedine mjere društvene odbrane. Garofalo u centar pažnje stavlja ličnost počinitelja k. d., daje prednost specijalnoj prevenciji u odnosu na generalnu, a kao kriterij za određivanje kazne treba biti opasnost počinitelja, a ne težina k. djela. Poznata je njegova teorija o prirodnom zločinu pod kojim podrazumijeva zločine kojima se vrijeđa osjećaj samilosti i osjećaj poštenja dok sve ostale zločine smatra proizvoljnim tvorevinama zakonodavca.Osnovne ideje ove škole: 1) sloboda volje (indeterminizam) ne postoji, 2) delinkventi su u osnovi abnormalna bića 3) psihičke anomalije često su praćene fizičkim anomalijama, 4) svako pojedino k. d. rezultat je 3 vrste faktora (individualni, fizički i socijalni), 5) uslijed različitosti faktora koji dovode do kriminaliteta delinkventi se svrstavaju u više tipova: rođeni, duševno bolesni, iz navike, iz strasti i slučajni; 6) od tipa delinkventa i njegove opasnosti ovisi mjera društvene odbrane; 7) sankcije su apsolutno ili relativno neodređene, traju dok traje opasnost delinkventa.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 22 stranica
  • Krivično pravo Petrović
  • Školska godina: Petrović
  • Skripte, Pravo
  • Bosna i Hercegovina,  Sarajevo,  UNIVERZITET U SARAJEVU – Pravni fakultet  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari