Odlomak

UVOD
Porez na dodatu vrijednost se primjenjuje više od četiri decenije pa ne predstavlja novinu ni u teoriji ni u praksi. U savremenom svijetu porez na dodatu vrijednost je najrasprostranjeniji oblik opšteg poreza na potrošnju. Od zemalja – članica OECD-a ne primjenjuju ga samo Australija i SAD. Takav oblik poreza uspješno se širi u zemljama u razvoju i u zemljama u tranziciji. Zastupljenost poreza na dodatu vrijednost u današnjim poreskim sistemima može se objasniti njegovim prednostima u odnosu na druge forme oporezivanja prometa. Razlog treba tražiti i u nedvosmislenoj preporuci i tehničkoj podršci prilikom uvođenja ovog poreza od strane moćnih međunarodnih finansijskih organizacija kao što su Mađunarodni monetarni fond i Svjetska banka.
Proces harmonizacije sistema PDV veoma se uspješno realizuje primjenom odgovarajućih direktiva koje su postale vodilje ne samo za zemlje Evropske unije, već i za ostale zemlje koje žele da uvedu, ili su uvele PDV. Za PDV su najvažnije VI direktiva iz 1977.godine i Bijela knjiga iz 1985.godine, kao i direktive donešene na osnovu nje u toku 1991. i 1992.godine, a i kasnije.
Porez na dodatu vrijednost je potrošni, neto svefazni porez na promet. Naplaćuje se u svakoj fazi prometnog ciklusa ali tako da pogađa samo onu vrijednost koja je u toj fazi dodata od strane obveznika. Prelazeći iz faze u fazu roba se uvijek oporezuje ali se porez plaća na vrijednost koja je dodata tako da se uvijek isključi prethodno plaćeni porez. Dodata vrijednost je ona vrijednost koju proizvođač, lice koje pruža uslugu, trgovac na veliko ili trgovac na malo dodaje sirovinama ili drugim nabavljenim inputima (izuzev rada) prije nego što proda nov ili unaprijeđen proizvod ili izvrši uslugu. Za razliku od bruto svefaznog poreza na promet gdje se u oporezovanoj fazi prometnog ciklusa poresku osnovicu čini ukupnu bruto naknadu, kod neto poreza na promet poresku osnovicu predstavlja razlika između nabavne i prodajne cijene proizvoda u određenoj prometnoj fazi.
Porez na dodatu vrijednost (PDV) je zamijenio prethodni porez na promet proizvoda i usluga. Osnovna razlika se ogleda u tome što se PDV obračunava i plaća u svakoj fazi proizvodnje i prometa, ali samo na onu vrijednost koja je u pojedinačnoj fazi dodata od strane učesnika u toj fazi prometa.
Zakon o porezu na dodatu vrijednost u BiH se primjenjuje od 01.01.2006. godine. Za kontrolu i naplatu PDV-a nadležna je Uprava za indirektno oporezivanje, a PDV se uplaćuje na Jedinstveni račun koji je otvoren u Centralnoj banci BiH.

1. Princip dodate vrijednosti
Privredni subjekti registrovani za PDV obračunavaju PDV na oporezivi promet dobara i usluga koje vrše. To je izlazni PDV. Privredni subjekti odbijaju PDV koji im je zaračunao dobavljač i to predstavlja ulazni PDV. To znači da privredni subjekti plaćaju PDV samo na vrijednost koju oni dodaju svojim dobrima ili uslugama.Slijedeći primjer razjašnjava kako se PDV prikuplja u svakoj fazi prometa.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari