4
2. Funkcije poduzetništva
2.1 Stvaranje konkurentske prednosti
M. Porter (1985.) navodi da je konkurentska prednost ona koja proizvođaču
određenog dobra ili usluge daje tržišnu prednost nad njegovom konkurencijom.
Kao osnovne odrednice konkurentskih prednosti navode se primarno troškovno
vodstvo i diferencijacija. Upravljanje troškovima je u funkciji povećanja konkurentske
prednosti.
Jedno od najpouzdanijih sredstava za opstanak i razvitak na tržištu definitivno se
izdvaja kvaliteta.
Total quality management
je instrument za maksimalizaciju zadovoljstva potrošača
i uz najniže troškove, postiže se unaprjeđivanjem svih procesa unutar
kompanije i prenošenjem ovlasti na zaposlene.
2.2 Modeli upravljanja troškovima
Upravljanje troškovima (engl. cost management) je postizanje poslovnih ciljeva na
osnovi optimalnih troškova u određenim uvjetima poslovanja. Postoje raznoliki
razlozi smanjenja troškova. Neki od njih su sljedeći: povećanje profita na osnovi
smanjenja troškova, ostvarenje optimalnog poslovnog rezultata u okviru zadanih
ograničenja, osiguranje dugoročnog opstanka ili opstanka na tržištu, smanjenje
gubitaka, povećanje konkurentnosti poslovanja, ostvarenje liderske pozicije na
tržištu, itd. također, imamo više modela upravljanja troškovima:
1. Tradicijski model upravljanja proizvodnim troškovima (engl. Traditional Product
Costing- TPC) je najstariji model upravljanja troškovima. Temelji se na
podjeli proizvodnih troškova na skupine: troškovi izravnog materijala,
troškovi direktnog rada, troškovi amortizacije, troškovi proizvodne režije, te
troškovi upravne i prometne režije.
5
2. Model upravljanja troškovima temeljeni na procesu (engl. Process Based
Costing- PBC) prati i vrednuje troškove proizvodnje slijedeći tijek procesa
proizvodnje po fazama, te se nastoji smanjiti primjenom sljedećih
postupaka: pojednostavljenjem procesa proizvodnje, unaprjeđenjem tijekova
procesa, skraćenjem procesa pojedinih faza, sinkronizacijom procesa, itd.
3. Modeli upravljanja troškovima temeljeni na aktivnostima (engl. Activity
Based Costing- ABC) ukazuju da ukupni troškovi proizvodnje čine zbroj
troškova individualnih operacija (bilježi ih se i sumira). ABC metoda je vrlo
povoljna za obračunavanje troškova u okviru pojedinih funkcija poslovanja,
te je mogu primjenjivati samo ona poduzeća koja poznaju i upravljaju
ukupnim troškovima ekonomskog lanca.
4. Ciljani troškovi (engl. Target Costing) su metoda koja stavlja potrošača u
središte pozornosti. U ovom modelu visinu troška određuje tržište, te se
tako nastoji efikasno kontrolirati troškove. Target costing pomaže u
sprječavanju lansiranja proizvoda niske kvalitete i neprihvatljive cijene na
tržište.
5. Teorija ograničenja (engl. The Theory of Constraints) je metoda kojoj je cilj
povećati brzinu u proizvodnom procesu. Ona pomaže menadžerima utvrditi
“uska grla” (ograničenja; aktivnosti koje usporavaju proizvodnju) te
rasporediti proizvodnju kako bi se maksimizirala propusnost i profit.
6. Upravljanje troškovima na temelju životnog ciklusa(engl. Life-Cycle Costing)
pomaže managerima u minimiziranju ukupnih troškova tijekom cijelog
životnog vijeka proizvoda. Ukupni trošak tijekom cijelog života proizvoda
uključuje troškove prije procesa proizvodnje, istraživanje i razvoj, dizajn,
troškove proizvodnje, kupnju, direktne i indirektne troškove proizvodnje,
marketing i distribuciju, usluge i garancije, itd.
Kontinuirani proces ispitivanja, mjerenja i unaprjeđenja performansi, proizvoda i
postupaka uspoređujući se s najjačim i najuspješnijim konkurentima zove se
Benchmarking. Cilj je ostvarenje “troškovne uspješnosti” prema najvažnijim
konkurentima.
