2012. 

OSNOVE TEHNOLOGIJE PROMETA

 

GRADSKI PROMET

 

Doc.dr.sc. Marijan Rajsman 
 

 

                                                

Sveučilište u Zagrebu  

                    Fakultet prometnih znanosti  
 
 
 
 
 
 
 

OSNOVE TEHNOLOGIJE PROMETA 

 

GRADSKI PROMET 

 
 
 
 

Doc.dr.sc. MARIJAN RAJSMAN 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Zagreb, 

20. ožujak 2012. 

 

background image

 

4.3. VREDNOVANJE MREŢE LINIJA JGPP-a ................................................................. 56

 

5. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 60

 

LITERATURA ......................................................................................................................... 62

 

 

                                                                                                                         

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

1. UVOD  

 
 

Javni  gradski  putnički  prijevoz  (u  daljem  tekstu:  JGPP)  je  vaţan  čimbenik  u 

funkcioniraju  grada  kao  cjeline.  Zadovoljiti  potrebe  korisnika  znači  omogućiti  im  brz, 

udoban,  jeftin  i  učinkovit  prijevoz.  No,  promet  je  ujedno  i  jedan  od  najvećih  problema 

gradova,  posebno  velikih  gradova.  Od  uspješnosti  rješavanja  ovog  problema  ne  ovisi  samo 

kretanje ljudi i robe, nego i ukupna kvaliteta ţivota u gradu.  

 

Mreţa linija

 

predstavlja glavnu komponentu infrastrukture sustava javnog prijevoza. To su 

sve  linije  javnoga  gradskog  prijevoza  neke  urbane  sredine  koje  se  meĎusobno  preklapaju  ili 

presijecaju. Uslugu javnog prijevoza obavljaju prijevoznim sredstvima koja prometuju linijama po 

unaprijed utvrĎenom voznom redu i trasi.  

 

UtvrĎivanje  optimalne  mreţe  linija  JGPP-a  vrši  se  prema  posebnim  kriterijima,  ali 

treba  uzeti  u  obzir  činjenicu  da  je  ovaj  postupak  neodvojiv  od  postupka  izbora  podsustava 

javnog gradskog putničkog prijevoza, jer drugačiju koncepciju mreţe zahtjeva brzi  prijevoz 

(manja  gustoća  mreţe)  nego  ulični  prijevoz  u  gusto  naseljenim  gradovima  (autobusni, 

trolejbusni ili tramvajski).  

 
Individualni prijevoz obavlja se vozilima u privatnome vlasništvu za osobne potrebe vlasnika  

a prijevozna sredstva koja se koriste su: osobni automobil, motocikl, bicikl, te pješačenje. 

 
Gradski  putnički  prijevoz za  iznajmljivanje ili  paratranzit odnosi  se  na  transportne  usluge 

koje  pruţaju  pravne  ili  fizičke  osobe  uz  naknadu,  a  obavljaju  se  prema  ţeljama 

individualnih  korisnika.  Pri  tome  uglavnom  nema  ustaljene  trase  i  vozne  redove,  primjer: 

taksi prijevoz. 

Sustav javnoga gradskog putničkog prijevoza  sastoji se od transportnih sustava sa stalnim 

trasama  i  voznim  redovima,  javno  dostupan  na  korištenje  uz  naknadu  prema  Tarifi.  U 

pravilu  ne  sadrţi  paratranzit,  a  koristi  prijevozna  sredstva:  autobus,  tramvaj,  metro,  laku 

gradsku ţeljeznicu, metro i slično.  

Linijski prijevoz po načinu rada i organizaciji predstavlja specifičnu vrstu prijevoza: 

 

 vozila se kreću izmeĎu dvije krajnje stanice A i B, 

 

 po unaprijed utvrĎenoj trasi, 

 

 prema utvrĎenom voznome redu, 

background image

 

2. JAVNI GRADSKI PUTNIČKI PRIJEVOZ 

 

Sustav  javnog  gradskog  putničkog  prijevoza  u  praksi  čini  više  prometnih  sustava  koji 

zadovoljavaju  potrebe  za  putničkim  prijevozom.  Najčešće  sustav  javnog  gradskog 

putničkog  prijevoza  kod  manjih  i  srednje  velikih  gradova  tvore  autobusni  i  tramvajski 

prometni  sustav,  i  to  svaki  sa  svojom  infrastrukturom  i  suprastrukturom,  organizacijom, 

kvalitetom  prijevozne  usluge  i  ekonomičnošću.  S  porastom  veličine  gradova  u  tome 

sustavu dodatno se oblikuju se sustavi lake gradske ţeljeznice i metro sustavi.      

 

2.1.  POJAM,  NASTANAK  I  ZNAČENJE  JAVNOG  GRADSKOG  PUTNIČKOG 
PRIJEVOZA 

 

U nastavku ovoga poglavlja razmotriti će se pojam, nastanak, značenje i ostali dimenzije 

razvitka sustava javnog gradskog putničkog prijevoza.  

 

2.1.1. Pojam javnog gradskog putničkog prijevoza  

 

Javni gradski putnički prijevoz je poznat kao javni gradski prijevoz (u daljem tekstu JGP) 

ili  javni  masovni  prijevoz.  On  se  sastoji  od  prijevoznih  sustava  s  ustaljenim  trasama 

(površine  na  kojima  rade  vozila  JGP)  koji  prometuju  prema  unaprijed  utvrĎenim  voznim 

redovima.  Korištenje  javnog  gradskog  prijevoza  dostupno  je  svakome  tko  plati  cijenu 

prijevoza prema utvrĎenoj tarifi.  

 

Najznačajniji predstavnici su autobus, tramvaj i metro, ali pored ovih postoje i drugi 

podsustavi (trolejbus, brza gradska ţeljeznica…).  

 

Javni  gradski  prijevoz,  strogo  definiran,  uključuje  i  redovan  JGP  i  one  vrste 

paratranzita (gradski putnički prijevoz za iznajmljivanje, prijevozne usluge pruţene od strane 

jedne tvrtke ili pojedinca, a moţe ih koristiti svatko tko plati propisani iznos/cijenu) koje su 

dostupne  svakome  i  javno  se  koriste.  MeĎutim,  obično  javni  gradski  prijevoz  ne  sadrţi 

paratranzit, i uključivanje ovoga u JGP posebno se naglašava. 

1

 

 

                                                 

1

 Banković, R.: 

Javni gradski putnički prevoz

, Naučna knjiga, Beograd, 1982.  

Želiš da pročitaš svih 63 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti