Odlomak

1.    Uvod u menadžment.
Uverenje da je dobro upravljanje ključ uspeha svakog preduzeća, škole, razvojnog programa, ili zdravstvene ustanove, dovelo je do toga da se menadžment kao oblast razvije poslednjih godina.
Po mišljenju jednog od najuglednijih svetskih teoretičara menadžbenta – P. Drukera (1989) pojava menadžmenta u XX veku je izmenila položaj znanja do tada tretiranog kao ukras, u realni kapital neke ekonomije.
Korišćenje velikog broja principa, kasnije nazvanog “menadžmenta”*) poznato je vekovima i razvijalo se paralelno sa ljudskim društvom i proizvodnim odnosima.
Prve naučne teorije o rukovodjenju nastaju krajem prošlog veka. Frederic W. Taylor (1856-1915) je pokretač “naučnog rukovodjenja” i čitavog pokreta zvanog, tejlorizam. On je uočio da se efikasniji radni rezultati mogu ostvariti, kroz stručnu selekciju, obuku radnika, kontrolu procesa rada i sistem planiranja kao i sistem nagradjivanja. Svojim delom “The Prinsiples of Scientific Menagement”, (1913) – “Principi naučnog rukovodjenja” proširio je praktičnu upotrebu rukovodjenja u Evropi i Americi.
Francuski industrijalac Henri Fayol (1841-1925) je prvi analizirao komponente rukovodjenja i ukazao da ono u sebi sadrži planiranje, organizovanje, sistem naredjivanja, koordinaciju i kontrolu. Opšti principi menadžmenta koje je naveo ostali su nepromenjeni od njegovog prvog kapitalnog dela “Opšta i industrijska uprava” (1916) i čine osnovu menadžmenta u tzv. klasičnoj školi.
Pedesetih godina prisutno je veliko interesovanje za proučavanje motivacije, a danas još uvek je slogan “investiranje u ljude” vodeći koncept za poznate škole marketinga (Nuffield instituta, Megatrend Company).
Upravljanje (menadžment) postaje veoma aktuelno poslednjih decenija. Sa enormnom koncentracijom kapitala, sredstava za rad i radne snage u velikim ustanovama postaje sve prisutnije saznanje da je kvalitetno rukovodjenje od ogromne važnosti ne samo za ostvarenje zajedničkih ciljeva, već i za sve aspekte savremenog života. Kako je poslednjih decenija u zdravstvu došlo do intenzivnog razvoja tehnologije, institucionalizacije medicine, pojavili su se slični problemi. Takodje razvoj modela zdravstvene zaštite od tzv. regulativnih ka kompetitivnim i uključivanje tržišta u zdravstvo poslednjih godina ima brojne posledice po zdravstvenu zaštitu, ali je jasno da se od rukovodilaca umesto administriranja sve više zahteva pravo poslovno upravljanje. Ekspertna grupa SZO je, analizirajući raznovrsne probleme koji se javljaju u zdravstvu mnogih zemalja, zaključila da svi napori da se unapredi organizacija,
strukture ili funkcionisanje zdravstvenog sistema postižu mali uspeh bez efikasnog upravljanja (1974). Stoga se danas u zdravstvu kao i u ostalim sektorima govori o menadžmentu.

 

 
1.1.    Pojam i definicija menadžmenta.

Menagement se često prevodi kao riječ „upravljanje“ što nije u potpunosti točno sa obzirom da upravljanje ima šire značenje. Čini se da bi etimološki gledano riječ rukovođenje bila najbliža. Ništa manje kompleksan nije ni problem sadržajnog aspekta koji se odnosi na:
1.    Proces
2.    Nositelje određenih funkcija
3.    Vještinu
4.    Znanstvenu discipline
5.    Profesiju
6.    Funkciju u poduzeću-ustanovi.
Postoji nekoliko definicija menadžmenta:
Menadžment se definira kao proces rada s drugima i pomoću drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini uz efektivnu i efikasnu upotrebu ograničenih resursa.
Koontz i Weihrich definiraju menadžment kao proces oblikovanja i održavanja okoline u kojoj pojedinci, radeći zajedno u grupama, efikasno ostvaruju izabrane ciljeve.
Hellriegel i Slocum definiraju menadžment kao vještinu postizanja učinjenog pomoću drugih osoba.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari