Planiranje
VISOKA POSLOVNO TEHNIČKA ŠKOLA
DOBOJ
SEMINARSKI RAD
TEMA
:
PLANIRANJE
Mentor : Dr Dejan Gligović Student : Tanja Vukmirović
Broj indeksa : 001 – E / 11
Smjer : Poslovna ekonomija
Doboj , 2012
SADRŽAJ :
I – UVOD....................................................................................................... .4
1 . SISTEMI DIMENZIJE POSLOVNOG PLANIRANJA
1 .1 . Nužnost integralnog pristupa procesu planiranja ...................................5
1 .2 . Karakteristke planiranja ..........................................................................6
1 .3 . Plansko odlučivanje ................................................................................7
1 .4 . Faktori racionalnosti planiranja ..............................................................8
1 .5 . Elementi poslovnog plana preduzeća .....................................................9
1 .7 . Tipovi planiranja ...................................................................................13
II – ZAKLJUČAK........................................................................................14
III – LITERATURA.....................................................................................15

o relevantnim ( bitnim ) , poslovnim područijima i prirodi izazova . Ono na sta će se ovaj rad
bazirati jeste upavo, nužnost pristupa procesu planiranja ,
karakteristike , odlučivanje , faktore racionalnosti planiranja ,elementi poslovnog plana preduzeća
( biznIs plan ) , te ćemo spomenuti i neke od tipova planiranja .
1 . 1 . NUŽNOST INTEGRALNOG PRISTUPA PROCESU PLANIRANJA
Ako se planiranje razumije kao primarna faza procesa upravljanja u kojoj se donose odluke
o ciljevima , politikama , strategijama i setu pojedinačnih planova za preuzimanje aktivnosti
preduzeća , onda je očigledno da se radi o složenom i odgovornom poslu .
Putem planiranja preduzeće usaglašava ciljeve i načine njihovog ostvarivanja , programiranje
i sinhnonizaciju relevantnih aktivnosti .
Planski proces uključuje : eksterno i interno usaglašavanje .
Eksterno usaglašavanje , se svodi na usaglašavanje ciljeva i mogućnosti iz okruženja , u smislu da
se kroz ciljeve i izazove okruženja opredijeli strategija .
Interno usaglašavanje podrazumijeva uspostavljanje nužnih odnosa između pojedinih područja
aktivnosti i nosilaca .Ukupni plan preduzeća treba da se bazira na usklađenosti ova dva segmenta
planiranja . Kao što znamo preduzeće ima svoju proceduralno – organizacionu dimenziju
( usaglašavanje planova po nivoima i organizacionoj strukturi ) , predmetnu dimenziju (planiranje
po funkcionalnim područijima kao što su proizvodnja , marketing i dr. ) , strukturalnu ( bazirana
na
donošenje planskih odluka o ciljevima , strategijama i politikama ) , vremensku ( uspostavljanaje
odnosa između dugoročnih , srednjoročnih i kratkoročnih planova ) , i formalno – pravnu
dimenziju
Kroz razvojni plan preduzeće usklađuje svoje aktivnosti sa promjenama u okruženju , što uključuje
inovativno , alokativno i funkcionalno planiranje . Kada je riječ o usaglašavanju planova , važno je
da se obezbijedi jedinstvenost procesa planiranja . Važno je takođe usaglašavanje i sa finansijskim
institucijama , kao i sa nosiocima infrastrukturnih djelatnosti .
Različiti planovi podrazumijevaju i određeno vrijeme za njihovu realizaciju , pa se i dijele na :
dugoročne , kratkoročne i srednjoročne .Kratkoročni planovi proizilaze iz srednjoročnih , a ovi
znače ostvarivanje dugoročnih .
Ukupni plan preduzeća s toga treba da , uključi pojedinačne planove koji se odnose na planiranje
ukupnog prihoda , profita , planove marketinga , proizvodnje , razvojnih kadrova i materijalnih
resursa , razvoja finansijskih izvora , planovi investicija , razvoj organizacione strukture .
Karakter djelatnosti preduzeća , može da uslovljava različitu kompoziciju planova i prioritet
njihove izrade . Prioritet izrade pojedinih planova određen je gledanjem preduzeća na faktore
svoje egzistencije ( postojanja ) . Nužno je prvo utvrditi obim i strukturu tražnje kao i prirodu
njene elastičnosti na pojedine inpute i , shodno tome , programirati marketing instrumenete
na koje će se preduzeće oslanjati u ostvarivanju srednjoročnih ciljeva . U određenim tržišnim
uslovima ključni problem može da bude , ne na području tražnje , nego na području
Kotler , P . ( 1988 ) : Marketing Management , Prentice – Hall str.24
Steiner , G. ( 1969 ) : Top Management Planning , str. 12
4
proizvodnje , te shodno tome , normalno je da se prvo počne s izradom plana proizvodnje .
Redoslijed izrade planova , određen je značajem koji pojedini faktori imaju u realizaciji
srednjoročnih ciljeva . U planu su sadržani osnovni motivi poslovanja i uslovi za obezbjeđivanje
egzistencije preduzeća . Po hijerarhiji poželjno je da se poštuje sledeći redoslijed :
vizija – misija – politika – ciljevi – strategija – programi – projekti – akcije .
1 . 2 . KARAKTERISTIKE PLANIRANJA
Kada uzmemo u obzir značaj planiranja kao faze procesa menađmenta , možemo reći da je ono
indikator upravljanja , kvaliteta predviđanja i granica odgovornosti preduzeća prema
relevantnim stakeholderima ( kao što su potrošači , akcionari , zaposleni , i društvena zajednica
) .
Njime se obezbjeđuje da se poslovanje preduzeća bazira na prave izvore i isto primjeri
njegovim realnim mogućnostima . Tako što se bavi izborom najbolje alternative ,planiranje
osigurava da se
otkrivaju uspostavljene ili nepoznate šanse , uočavaju uzročno posledični odnosi faktora i
aktivnosti , te identifikuju nosioci , opredijele nadležnosti i njihove odgovornosti , kao i da se
uspostavi hijerarhija između planskih odluka . U cilju cjelokupnog prikaza prirode , sadržaja
i uloge planiranja , čini se korisnim ukazati na njegove najvažnije karakteristike
:
Prvo ,
planiranjem se ostvaruje veza preduzeća s tržištem prodaje i nabavke . Budući da je
uspjeh preduzeća u tržišnoj privredi uslovljen ponudom s zahtjevima okruženja , s toga
planiranje mora uvažavati marketing koncepciju , po kojoj se preduzeće mora usmjeriti na
prave
potrebe i biti u stanju da iste zadovoljava bolje od konkurencije .
Drugo ,
planiranjem se uspostavlja veza između sadašnjosti i budućnosti preduzeća jer se
odluka
o ciljevima , strategijama , i setu pojedinačnih planova koje se donose u sadašnjosti , moraju
zasnivati na širokom prostornom i vremenskom uvidu u razvoj faktora njegovog okruženja u
budućnosti .
Treće ,
time što se bazira na istraživanju , opisu o ocjeni i izboru najboljeg rješenja , planiranje
je proces saznanja i učenja o stvarnosti preduzeća i njegovom okruženju , kao i mogućnosti za
kreiranje njegove budućnosti . Planiranjem menađment upoznaje jake i slabe strane svog
preduzeća .
Četvrto ,
planiranjem se uspostavljaju vrlo realne odgovornosti , stupa u obaveze i
uspostavljaju se
standardi za budućnost .
Osnovi menađzmenta / Dr . Dragan Đuranović , Dr . Dejan Gligović str. 10
Osnovi menađzmenta / Prof . Dr . Jovan Todorović , Mr . Dr. Dragan Đuranović . Slobomir –
Bijeljina , Slobomir P. univerzitet 2004 . str. 120
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti