Platni bilans
Predmet: Ekonomija kapitala i finansiranje razvoja
Tema: Platni bilans
Uvod
Sam izraz „platni bilans“ nije dovoljno precizan, jer to nije sistemski popis imovinske
aktive i pasive nekog subjekta utvrdjenih na odredjeni dan, već je to popis transakcija utvrdjenih
u toku jednog vremenskog perioda, po pravilu, jedne godine.
Platni bilans uobičajeno prihvatamo kao odnos vrednosti svih potraživanja i dugovanja
jedne zemlje prema inostranstvu, u odredjenom vremenskom periodu.
Inflacija kao pojam potiče od Italijanske reči inflatio, što znači nadzvavanje ili nadimanje.
U ekonomskoj literaturi u smislu naduvavanja novčanog opticaja počela se upotrebljavati tek od
1864. god.
Danas se ni jedna privreda ne miri da živi s inflacijom, što podrazumeva visok porast cena,
kao i zbog njenih negativnih ekonomskih i socijalnih efekata, kao što su niska stopa ekonomskog
rasta, visoka stopa nezaposlenosti, stagnacija investicija privatnog sektora i kapitala i dr.
http://www.besplatniseminarskiradovi.com
1
Platni bilans
Platni promet izmedju jedne zemlje I ostalih zemalja, kao posledica ukupnih finansijskih
odnosa, iskazuje se preko dva osnovna instrumenata: 1) platni bilans (bilans plaćanja) i 2) devizni
bilans.
Platni bilans
predstavlja sistematski popis svih ekonomskih transakcija izvršenih izmedju
jedne zemlje i inostranstva, obično u toku jedne godine. Platni bilans ima dve osnovne funkcije:
prvo, on treba da na sistematizovan način prikaže sve ekonomske odnose sa inostranstvom,
drugo, treba da pokaže i finansijsku likvidaciju tih odnosa.
Struktura platnog bilansa ukazuje na njegova dva osnovna dela:
1) tekući račun platnog bilansa,
2) račun kapitala
Tekući racun platnog bilansa uglavnom pokazuje promet roba i usluga (vidljivi uvoz i
izvoz) dok račun kapitala i kapitalski podbilans, pokazuje finansijski obračun sa inostransrvom.
U ovaj deo podbilansa platnog bilansa spadaju i „transferna plaćanja“. Promene i
transakcije iz prvog dela platnog bilansa, koji se često naziva „bilans iznad crte“ predstavljaju
uzroke kretanja u drugom delu platnog bilansa – podbilansu kapitala.
Tekući račun platnog bilansa
može biti iskazan deficitom ili suficitom, što se izravnava
suprotnim kretanje u računu kapitala. Kretanje u računu kapitala izravnaju transakcije u tekućem
računu, tako da je platni bilans obično uravnotežen. Plaćanja za kupovinu robe i usluga u
trgovinskom delu platnog bilansa moraju biti pokriveni primanjima od prodaje roba i usluga,
kreditima ili drugim oblicima kretanja kapitala.
U transakcije u platnom bilansu koje znače priliv deviza ili sticanje kupovne snage u
inostranstvu, spadaju sledeće:
1) Izvoz robe i usluga
2) Jednostrani transferi
3) Uvoz kapitala
4)Izvoz monetarnog zlata.
2

Postavlja se pitanje: da li u monetarne (devizne) rezerve uključi i klirinška potraživanja,
odnosno nekonvertibilna devizna sredstva. Obzirom na funkcije koje vrše, smatra se da ovo
uključivanje ne bi bilo konzistentno rešenje. Ova potraživanja i nekonvertibilna devizna sredstav,
smatra se, treba vezati za zemlje s kojima postoje bilateralni ili multilateralni odnosi i plaćanja.
Tu mogu imati funkciju deviznih rezervi. Zbog toga se devizne rezerve uglavnom i odvajaju kao
konvertibilne i klirinške devizne rezerve.
Monetarne rezerve su u funkcionalnoj vezi sa stanjem platnog bilansa. Suficit tekućeg
platnog bilansa dovodi do porasta deviznih rezervi, dok deficit platnog bilansa dovodi do
smanjenja deviznih rezervi. One imaju funkciju da finansiraju deficit platnog bilansa i održavaju
stalnu likvidnost prema inostranstvu.
Devizni bilans
za razliku od platnog bilansa, zasniva se na prikazu stvarnog priliva i odliva
deviza u toku jedne godne. Devizni bilans u slučaju da se javlja deficit pokazuje i sistem
finansiranja nastalog deficita.
Deficit u podbilansu robnih transakcija jednim delom se finansira suficitom u podbilansu
nerobnih transakcija, ali to je nedovoljno te se jevlja ukupan negativan saldo deviznog bilansa.
Deficit deviznog bilansa finansira se na dva načina:
1) smanjenjem deviznih rezervi u zemlji
2) novim porastom zaduživanja u inostranstvu.
Ravnoteža platnog bilansa
Platni bilans, prema definiciji MMF, predstavlja sistematsko registrovanje svih ekonomskih
transakcija jedne zemlje sa inostranstvom u toku jedne godine.
Platni bilans se može nalaziti u tri oblika ravnoteže:
1) potencijalna ravnoteža (ili neravnoteža)
2) stvarna ravnoteža (ili neravnoteža
3) fundamentalna ravnoteža
Dr.Slobodan Komazec, dr. Žarko Ristić, dr.Jovan Savić i dr. Slavko Vukša – Monetarna ekonomija i bankarski
menadžment
,415 str.
; Viša poslovna škola Čačak 2006. god.
4
Potencijalna ravnoteža
platnog bilansa postoji kada se deficit platnog bilansa koji se može
lako otkloniti kompenzatornim finansiranjem, bez metoda administrativnog karaktera (devizna
kontrola, trgovačke restrikcije i dr.)
Stverna ravnoteža
platnog bilansa postoja kada se održava merama ekonomske politike,
odnosno metodama prilagodjavanja. Stvarna ravnoteža može biti usposteavljena na mnogim
nivoima privredne aktivnosti i stanja platnog bilansa. Smatra se da je najbolje rešenje
urevnotežavanje platnog bilansa ono koje optimalno odgovara razvoju i stabilizaciji nacionalne
privrede, odnosno koje će omogućiti optimalni rast i visok nivo zaposlenosti, brez inflatornih
pritisaka. Ova ravnoteža (neravnoteža) se bira i postaje predmet zvanične makro ekonomske
politike.
Fundamentalna ravnoteža
platnog bilansa postoji kada se na duzi rok platni bilans
održava u ravnoteži, samo po sebi, bez opšte nezaposlenosti inflacije i bezpotrebe stalnog
prilagodjavanja deviznog kursa i devizne kontrole.
Interesantno je navesti problem tzv.strukturne ili fudamentalne neravnoteže platnog bilansa.
Fundalna neravnoteža predstavlja neravnotežu takvih razmera i takvog trajanja da održavanje
stabilnih cena, dovoljnog nivoa zaposlenosti i uravnoteženja platnog bilansa nije moguće bez
prilagodjavanja (devalvacije) kursa i uvodjenja devizne kontrole. Otklanjanje strukturne
neravnoteže platnog bilansa zahteva primenu metoda prilagodjavanja platnog bilansa, koji sadrži:
deflaciju u zemlji, odnosno deflacionu (dezinflacionu) politiku, devalvaciju i deviznu kontrolu.
Obično sa smatra da kada postoji uravnoteženost svih ekonomskih trensakcija (tekućih i
kapitalnih) ili kada su potražibanja izjednačena sa dugovanjima, da postoji ravnoteža platnog
bilansa. Takva ravnoteža je integralni deo ukupne ekonomske ravnoteže. To je rezultat
uravnoteženih odnosa zemlje sa inostranstvom, ail i ravnoteže u nacionalnoj ekonomiji. Ako se
takva ravnoteža održava duže vreme u uslovima unutrašnje stabilnosti i pune zaposlenosti, govori
se o fundamentalnoj ravnoteži.
Postoji i statička odnosno dinamička ravnoteža platnog bilansa. Pod statičkom ravnotežom
se smatra ravnoteža izvoza i uvoza, bez kratkoročnog kretanja kapitala i momerarnih rezervi.
Ovaj oblik ravnoteže isključujebilo kakvo kretanje dugoročnog kapitala. Kod dinamičke
ravnoteže izvoz i uvoz ne moraju biti uravnoteženi. Tada stupa na scenu kretanje kratkoročnog
kapitala i deviznoh rezervi, odnosno teansfer dugoročnog kapitala, koji moraju izravnati deficit u
trgovinskom bilansu.
Ravnoteža koja se ostvaruje administrativnim regulisanjem kretanja robe i usluga, kao i
kapitala, odnosno smanjenjem uvoza robe i usluga, kao i zabranom oblika kapitala, nije
ekonomska ravnoteža. Takva politika platnog bilansa može štetiti privrednom razvoju, budući da
smanjenje uvoza dovodi u pitanje dinamičnost kontinuelan razvoj privrede, kao i njenu izvoznu
sposobnost. Ovo posebno kada se radi o privredi još nerazvijene strukture, koja svije portebe za
baznim proizvodima pretežno pokriva uvozom.
Platni bilans, njegovo uravnoteženje je integralni deo opšte privredne problematike.
Ravnoteža odnosa sa inostranstvom rezultanta je adekvativnih kretanja u datoj ekonomiji.
Odvojeno posmartanje ekonomskih odnosa sa inostranstvom od kretanja unutar nacionalne
ekonomije ne pruža realnu osnovu za vodjenje adekvatne politike platnog bilansa.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti