Povijest pisma
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
Multimedijske komunikacije i usluge
Tema rada:
Povijest pisma
Sarajevo, maj, 2016
Predmetni
nastavnik:
Prof. dr. Himzo Bajrić
Student:
Broj indeksa:
Usmjerenje:
KT
Godina studija:
Rezultat rada:
1
Sadržaj:
Uvod...........................................................................................................................................2
1.
Hijeratsko (svešteničko) pismo...................................................................13
Demotsko (narodno) pismo.........................................................................13
Osnov savremene latinice – humanistika..................................................19

3
1. Etape razvoja pisma
U početku ljudi su živjeli u pećinama, komunicirali su samo govorom, koji se
uglavnom bazirao na lovu i pronalaženju hrane. Tokom vremena čovjek je polako
napredovao i usavršavao govor. U toku historijskog razvoja ljudske civilizacije, naročito
u prahistoririjsko doba, javila se potreba za „zabilježavanjem“ ljudskih misli. Iz tog
razloga iz vremena prahistorijskog doba imamo naslijeđe u obliku slika koje se nastale
na zidovima pećina.
U najranije vidove komunikacije spadaju crteži na zidovima pećina, dim od vatre kao
signali, bubnjevi ili razni drugi zvukovi koji označavaju određeni signal su koristila
plemena i prve zajednice. Neki od tih signala se i danas koriste ukoliko se neko izgubi u
šumi ali danas je to vise zamjenjeno signalnim raketama.
Pećinski crteži su bili crtani na zidovima pećina i kanjona da bi ispricali priču o kulturi
jednog naroda, o njihovim bitkama, lovu i svakodnevnim aktivnostima.
Slika 1: Pećinski crteži
Bubnjevi su bili jedan od načina za prenošenje signala od jednog plemena do
drugog. Zvuk bubnjeva im je davao znak o nekom događaju i/ili informaciji koju su
trebali da znaju.
4
Slika 2: Komunikacija bubnjevima
Čovjek je uvidio da se dim od vatre može iskoristiti kao komunikacija na velike daljine.
Svako ispuštanje određenog broja oblačka dima imalo je svoje značenje. Dimni signal je
bilo upozorenje da nesto nije u redu ili ako se neko izgubi onda on šalje taj znak.
Slika 3: Dimni signali
Gore navedeni načini komuniciranja su prethodili nastanku pisma. Razvoj pisma trajao
je hiljadama godina, a nastalo je iz potrebe da se neke stvari zabilježe i sačuvaju od
zaborava.
U toku razvoja pismo je prošlo kroz 3 faze :

6
Slika 5: Moderni piktogrami
Prednosti piktografije:
Izvan i iznad bilo kojeg jezika
Sveopće razumljivi znakovi za sve ljude
Znakovi prikladni za prenošenje kratkih i jednostavnih poruka.
1.2.
Ideografsko (pojmovno) pismo
Ideogrami su šematizovani oblici pojedinih slika koji postaju nositelji pojedinih reči
i pojmova, a koji se mogu dovoditi u odnose i stvarati asocijacije na apstraktne,
afektivne i relacione pojmove. Tako se npr. kod kineskog pisma
ideogram
"hao" koji
označava "dobro" i "ljubav" gradi spajanjem slike majke i slike
deteta.
Ideogram
"pjevati" je složen od ideograma - slike ptice i slike
usta.
Ideogram
"svađa" od spajanja dve slike žene.
7
Slika 6:
Egipatski hijeroglifi kao ideografsko pismo
Današnji ideogrami:
Rimske i arapske brojke
Znakovi interpunkcije
Matematički znakovi...
Slika 7: Moderni ideogrami
1.3.
Fonetsko pismo
Prapočetci fonetizacije utvrđeni su polovicom II. tisućljeća pr.n.e na području
Kanaana, gdje su se nalazila velika trgovačka središta Tir (danas Sur), Sidon (Sayda),

9
2.
Razvoj pisma kroz historiju
2.1.
Mezopotamija
U Mezopotamiji, Sumeri su oko 3400. god. pne. vjerovatno stvorili najstarije pismo.
U početku su to logogrami, znakovi koji predstavljaju pojedinu riječ. Uskoro dolazi do
fonetizacije klinastog pisma, pa znakovi prikazuju glasove ili glasovne grupe. Tako je
oko 2500. god. pne. klinasto pismo postalo mješavina pojmovnog i slogovnog pisma.
Klinovi su nastali utiskivanjem štapića u svježu glinu. Vremenom znakovi su polako
izgubili svoju početnu figurativnost.
10
Slika 9: Klinasto pismo
Slika 10: Način pisanja klinastog pisma

12
Slika 12: Hijeroglifi
2.2.2. Hijeratsko (svešteničko) pismo
Nastalo u trećem milenijumu uprošćavanjem hijeroglifa u toku pisanja trskom po
papirusu, imalo oko 600 znakova. Knjiga na papirusu imala je oblik svitka (“rot ula” ).
2.2.3. Demotsko (narodno) pismo
Nastalo oko 700 g. p. n. e. u Severnom Egiptu uprošćavanjem hijeratskog pisma. Služilo
je za svakodnevnu upotrebu. Egipatska pisma dešifrovao je francuski naučnik Fransoa
Šampolion (Franqois Champollion) oko 1822. godine.
13
2.3.
Feničansko pismo
Prvo fonetsko pismo. Nastalo oko 1400 god. pre n. e. uprošćavanjem hijeratskih
znakova. Uzeli su 22 znaka, koliko je bilo glasova (konsonata) u njihovom jeziku i
svakome pridali značenje samo prvoga glasa te reči. Znaci su imali geometrijske forme i
gravirani su oštrim instrumentom, pa su im sve linije iste debljine.
Slika 13: Feničansko pismo
http://poincare.matf.bg.ac.rs/~cvetana/Nastava/Materijal/395_pismo_istorija.pdf

15
2.5.
Rimsko pismo
Rimljani prihvataju posredstvom Etruraca grčko pismo. Postepeno usavršavaju
oblike
slova koji oko I v. n. e. dostižu savršenstvo u rimskoj klesanoj kapitali. Ovo su
već konačno formirana velika (verzalna) slova latinice. Sva slova su konstituisana iz
kvadrata, kruga i trougla, i imaju istu visinu. Razlikuju se debljine osnovnih i spojnih
crta. Linije se završavaju zaobljenim produžecima – serfima. Ovo se pismo koristilo za
natpise na kamenu. Oko I vijeka umjesto dotadašnje rotule, javlja se novi oblik knjige
od pergamenta – kodeks. To je oblik sadašnje knige. Za svakodnevne bilješke koristi se
diptih, dvije daščice ispupčenih rubova, premazane tankim slojem voska i spojene
međusobno šarkicama ili alkama. Po prethodno nagaravljenom vosku pisalo se stilusom,
metalnim instrumentom zašiljenim s jedne a zaobljenim s druge strane (za pisanje i
brisanje napisanog).
Slika 15: Načini pisanja kod Rimljana
16
2.6.
Srednjovijekovna pisma
U ranom srednjem vijeku u Zapadnoj Evropi formira se čitav niz pisama koja
zovemo jedinim imenom nacionalna pisma. Većina ih je nastala od mlađeg rimskog
kurziva pa su bila ružna i nečitka. Izuzetak su bila irsko i anglosaksonsko pismo, koja su
nastala od poluuncijale. Za vreme Karla Velikog (742 – 814) oko 780. g stvara se na
osnovu poluuncijale novo pismo – karolinška minuskula koje je bilo tako savršenih
oblika i dobre čitljivosti da se do danas zadržalo kao oblik malih slova latinice.
Stvaranje ovog pisma se prema legendi pripisuje engleskom svešteniku Alkuinu od
Jorka. Od XIII veka oblici karolinške minuskule postepeno bivaju sve uži i od oblina
nastaju prelomljene uglaste forme. Tako nastaje gotica. U gotici dominiraju vertikale,
okrugline su zamenjene kosim izlomljenim linijama, a horizontale ne postoje.
2.7.
Slovenska pisma
2.7.1. Glagoljica
Prvo slovensko pismo, stvorio ga na osnovu grčkog kurzivnog pisma Ćirilo s bratom
Metodijem 855. godine. Imala 40 znakova. Ubrzo je prihvaćena u svim slovenskim
zemljama. Kada se početkom X veka javila ćirilica, ona brzo potiskuje glagoljicu. Iz
svih slovenskih zemalja, izuzev Češke i Moravske gde je već krajem IX v. glagoljica
zamijenjena latinicom i Hrvatske gde se glagoljica dugo zadržala kao nacionalno pismo.
Prvobitna Ćirilova glagoljica bila je obla (stvorena od kurziva). U Hrvatskoj od XII
vijeka dobija uglaste oblike i postaje uža, a kontrast između osnovnih i spojnih crta se
povećava. Ovom uglastom glagoljicom slagane su i prve hrvatske štampane knjige
(Misal iz 1483.g.).

18
Slika 17: Ćirilica
2.7.3. Osnov savremene latinice – humanistika
U doba Renesanse (u XV veku ) u Italiji odbačena je gotička tradicija, a kao uzor je
postavljeno vraćanje na antičke oblike umetnosti. Slično postupaju i književnici,
proučavaoci antičkog kulturnog nasleđa, koji su se zvali humanisti. Oni odbacuju goticu
i uzore za novo pismo traže u antičkim rukopisima. Ne znajući da je većina antičkih
rukopisa za vreme Karla Velikog prepisana pismom iz tog vremena – karolinškom
minuskulom, oni prihvataju uz vrlo male izmene ovo srednjevekovno pismo davši mu
naziv “humanistička minuskula”. Kada se sredinom XV vijeka javljaju prve štamparije u
Italiji u njima se, za razliku od Njemačke, gde dominira gotica, za uzor prvih
tipografskih slova uzima humanistička minuskula. Misleći da ova slova potiču iz
antičkog vremena daju im naziv “antikva” koji se i do danas zadržao.
Slika 18: Latinica
19
2.8.
Tipografsko pismo
Razvoj tipografskoga pisma započeo je izumom pomičnih slova J. Gutenberga,
kojima su oko 1450. prvi put bile tiskane knjige. Zbog toga se pod tim pojmom nekoć
podrazumijevao skup lijevanih slova za knjigotisak
(olovni slog),
za koje su kalupe
izrađivali
slovoljevači,
ubrzo pretvorivši njihovo oblikovanje u umijeće. Danas se
različita tipografska pisma pohranjuju u računalu, te rabe u grafičkom oblikovanju i
pripremi teksta za tisak, ispis na pisaču ili prikaz na zaslonu, a još se nazivaju
i
fontovima
. Isprva su se tipografska pisma, osim svojim oblikom i stilom, razlikovala i
po veličini, no razvojem fotosloga, a poslije i računalnoga sloga, omogućen je slobodan
odabir njihove veličine na osnovi istoga predloška.
Prema obliku, tipografska se pisma razvrstavaju u različite skupine, podjednako
određene povijesnim razvojem kao i vizualnim karakteristikama. Uobičajena je podjela
na osnovne, individualne, tehničke, rukopisne i posebne oblike. Osnovni se oblici
razlikuju prema tome imaju li na slobodnim krajevima znakova crticu
(serif; serifno
pismo)
ili nemaju
(sansserifno pismo)
. Najčešći su stilovi normalno,
te masno, podcrtano,
kurziv
ili
italik,
VERZAL (majuskula, kapitala), kurent (minuskula,
pisano malim slovima), ali se za isticanje pojedinih riječi u tiskanome sadržaju koriste i
drugi stilovi, npr. s p a c i o n i r a n o (prema spacija – razmak).

21
4. Literatura:
1. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48458
2. http://latinski-jezik.com/ref/actions/upload/203.pdf
3. http://poincare.matf.bg.ac.rs/~cvetana/Nastava/Materijal/
22
Popis slika:
Slika 1: Pećinski crteži – str.3
Slika 2: Komunikacija bubnjevima – str.4
Slika 3: Dimni signali – str.4
Slika 4: Piktografski simboli iz Vinčanske kulture, između 6000 i 5000 godina p.n.e -str.6
Slika 5: Moderni piktogrami – str.6
Slika 6:
Egipatski hijeroglifi kao ideografsko pismo – str.7
Slika 7: Moderni ideogrami – str.8
Slika 8: Fonetsko pismo – str.9
Slika 9: Klinasto pismo – str.10
Slika 10: Način pisanja klinastog pisma – str.11
Slika 11: Matematika u Mezopotamiji – str.11
Slika 12: Hijeroglifi – str.12
Slika 13: Feničansko pismo – str.13
Slika 14: Grčki alphabet – str.14
Slika 15: Načini pisanja kod Rimljana – str.15
Slika 16: a) glagoljica b) Bašćanska ploča – str.17
Slika 17: Ćirilica – str.18
Slika 18: Latinica – str.18
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti