Povratna logistika
UNIVERZITET EDUCONS
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
Konsultativni centar
SREMSKA MITROVICA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
LOGISTIKA PRIVREDNIH SISTEMA
TEMA: POVRATNA LOGISTIKA
Profesor: Student:
Dr Jovan Tepić
Sremska Mitrovica,2014.
13
SADRŽAJ:
UVOD...................................................................................................................................................... 3
1. POVRATNA LOGISTIKA.................................................................................................................4
2. OTPAD................................................................................................................................................ 5
2.1.
5
2.2.
5
6
3.1. Šta se sve može reciklirati?
7
3.1.1.
7
3.1.2.
3.1.3.
3.1.4.
3.1.5.
..8
3.1.6.
..9
3.1.7.
..9
3.1.8.
4.1.
Opasne supstance u elektronskom otpadu
.................................................................................
4.2.
Kako se stvara elektronski otpad?
.............................................................................................
4.3.
Koliko ima elektronskog otpada?
..............................................................................................
4.4.
Gde završava elektronski otpad?
...............................................................................................
..................................................................................
5.1.
Postupak reciklaže elektronskog otpada
....................................................................................
Reciklaža elektronskog otpada u Srbiji
.....................................................................................
METODE ZA UTVRĐIVANJE KOLIČINE ELEKTRONSKOG OTPADA
.................................
6.1.
6.2.
6.3.
6.4.
6.5.
KOLIČINA ELEKTRONSKOG OTPADA U SRBIJI
.....................................................................

13
1. POVRATNA LOGISTIKA
Problem današnjice, pored sve veće zagađenosti vazduha, vode i zemljišta, je i
ogroman porast količine otpadnog materijala. Sa sve većim brojem stanovnika, porastom
industrijske proizvodnje i potrošnje, stvara se sve veća količina otpada, koji dovodi do sve
veće zagađenosti životne sredine. Heterogeni sastav otpadnog materijala utiče na to da su
načini prerade i ponovne upotrebe raznovrsniji i složeniji. Upravo ovim pitanjem-ponovne
upotrebe proizvoda (gde se nešto od utrošenog može vratiti) bavi se povratna logistika.
Evropska Radna Grupa za Povratnu Logistiku, RevLog (1998), uzima sledeću
definiciju Dekker et al., (2003):
„Proces planiranja, implementiranja i kontrole toka sirovina, procesnih zaliha,
finalnih proizvoda, od proizvodne, distribucione ili tačke korišćenja do tačke obnavljanja
ili pravilnog deponovanja."
Povratna logistika je nauka koja „misli" i na budući naraštaj, pa se ona može
posmatrati i kao deo stalnog razvoja. Tako je, u izveštaju Evropskoj Uniji Brunland
definiše kao:
„Ispuniti potrebe sadašnjosti bez sputavanja budućih generacija u ispunjavanju
svojih potreba."
Povratna logistika se odnosi na sve logističke aktivnosti vezane za sakupljanje,
rastavljanje i obradu korišćenih proizvoda, delova proizvoda i/ili materijala u cilju
osiguravanja održive (ekološki prihvatljive) obnove.
Povratna logistika se bavi sledećim pitanjima:
1) Koje su alternative za oporavak proizvoda, delova proizvoda i materijala?
2) Ko bi trebalo da izvršava spektar operacija vezanih za obnavljanje?
3) Kako bi ove operacije trebalo izvršavati?
4) Da li je moguće da se aktivnosti tipične za povratnu logistiku integrišu u
produkcione i distributivne sisteme?
5) Koji su troškovi, a koje su koristi povratne logistike, gledano kako iz
ekonomskog, tako i iz ekološkog ugla?
Osnovni razlozi zbog kojih se povratnoj logistici posvećuje sve veća pažnja su:
1. Zakoni vezani za životnu sredinu koji primoravaju firme da primaju nazad
svoje proizvode i da se staraju o daljem postupanju sa njima
2. Ekonomska korist od korišćenja vraćenih proizvoda u proizvodnom procesu
umesto izmirivanja velikih troškova deponovanja
3. Rastuća svest korisnika o životnoj sredini
13
2. OTPAD
Svaki proizvod na tržištu ima svoju vrednost i upotrebnu vrednost. Vrednost
proizvoda je, ustvari, njegova cena na tržištu, a upotrebna vrednost robe ogleda se u njenoj
mogućnosti da zadovolji neku ljudsku potrebu. Nakon toga, iskorišćena roba se baca i tako
se započinje proces stvaranja otpada. Koliko je otpad štetan pokazuje i vreme potrebno za
razgradnju pojedinih vrsta otpada:
o Organski otpad - 3 do 12 meseci
o Aluminijumske limenke- 10 do 100 godina
o Plastične kese- 100 do 1000 godina
o Staklene boce- 4000 godina
o Stiropor- nikada!!!
2.1. Klasifikacija otpada
Generalno, otpad možemo posmatrati kao:
• Kontrolisani koji obuhvata kućni, komercijalni, medicinski i industrijski
otpad
• Nekontrolisani u koji se ubraja poljoprivredni otpad i otpad iz rudarstva i
kamenoloma
Tradicionalno, proizvođači se nisu osećali odgovornim za svoje proizvode nakon
njihove upotrebe. Danas, korisnici i vlasti očekuju od proizvođača da smanje otpad koji
prave njihovi proizvodi. Zbog toga se sve više obraća pažnja na upravljanje otpadom.U
skladu sa politikom upravljanja otpadom Evropske unije, posebno se izdvajaju
sledećitokovi otpada:kućni, komercijalni i neopasni industrijski otpad,otpad od ambalaže,
korišćeni akumulatori i baterije,neupotrebljiva vozila,stare gume,otpadna ulja,PCB otpad-
ulja iz trafostanica,opasni otpad,elektronska oprema,mulj iz postrojenje za tretman
otpadnih voda.
2.2. Principi upravljanja otpadom
Principi upravljanja otpadom definisani u „Nacionalnoj strategiji za
upravljanje otpadom" su sledeći:
> Princip održivog razvoja
> Princip blizine i regionalni pristup upravljanju otpadom
> Princip predostrožnosti
> Princip „zagađivač plaća"
> Princip hijerarhije u upravljanju otpadom
> Princip primene najpraktičnijih opcija za životnu sredinu
> Princip odgovornosti proizvođača
Hijerarhija upravljanja otpadom predstavlja redosled prioriteta u praksi
upravljanja otpadom:
■
Prevencija stvaranja otpada i redukcija
- minimizacija korišćenja
resursa i smanjenje količine i/ili opasnih karakteristika generisanog otpada

13
Na slici 1. je prikazan originalni simbol za reciklažu koji je 1970.godine
dizajnirao Gary Anderson, sa univerziteta u Los Anđelesu. Simbol inače predstavlja
Mobiusovu petlju koja sadrži tri strelice u obliku trougla sa zaobljenim uglovima. Svaka
strelica je povratno presavijena i sve tri se nadovezuju jedna na drugu, što uslovno
predstavlja ciklus reciklaže.
Smanjiti, ponovo upotrebiti, reciklirati je rešenje koje se zasniva na kompletnom
upravljanju otpadom. Tri zelene strelice su simbol za reciklažu, a značenje svake od njih
pojedinačno povezano je sa „3R" sloganom:
> R
educe- nastojanje da se izbegne nastanak otpada odnosno da se njegove
količine smanje
> R
euse- da se otpad ponovo iskoristi
> R
ecycling- da se otpad reciklira i obradi, dajući nove upotrebne proizvode,
I tek na kraju ono što je neupotrebljivo će se odložiti na način koji neće biti
štetan po okolinu i zdravlje ljudi.
Kako se ovaj rad odnosi na elektronski otpad, simbol koji se obavezno sreće na
električnim i elektronskim proizvodima.Simbol precrtane kante za otpatke na električnim i
elektronskim uređajima znači da se ovaj proizvod na kraju svog životnog veka mora odneti
na posebno mesto za prikupljanje ovakve vrste otpada.
3.1. Šta se sve može reciklirati?
3.1.1.
Limenke
Upotrebljene limenke za piće od aluminijuma i čelika mogu da se recikliraju u
potpunosti, neograničeni broj puta, bez gubitka u kvalitetu limenke.
Reciklirana limenka za piće vraća se na police prodavnica kao nova limenka za
samo 60 dana. Reciklaža, kako aluminijumskih, tako i čeličnih limenki je višestruko
korisna za zaštitnu živnotne sredine.
U poređenju sa proizvodnjom od primarnog aluminijuma iz boksita, putem
reciklaže moguće je da se uštedi 95% potrebne energije, da se smanji ispuštanje CO
2
(gas
efekta staklene bašte) za 95% i da se uštedi 97% vode. Reciklaža aluminijumskih limenki
za piće, takođe, značajno smanjuje potrebu za osnovnom sirovinom, boksitom. Svaka tona
reciklirane čelične ambalaže umanji količinu čvrstog otpada za 1,28 tona, i uštedi 40%
vode i 85% energije koji su potrebni za proizvodnju nove čelične ambalaže. Reciklaža
čeličnih limenki umanjuje i izduvne gasove za 86% i zagađenje voda za 76%.
3.1.2. Čelik
Dva često korišćena prirodna resursa, ruda gvožđa i ugalj, se koriste za
proizvodnju čelika.
Čelik je najviše recikliran materijal za proizvodnju ambalaže u Evropi i svetu.
Mešanjem strugotine i izvornog čelika može se redukovati potrošena energija za
više od 50%. Čelična industrija beleži dugu istoriju recikliranja iako se recikliranje čeličnih
limenki tek nedavno razvilo. Recikliranje limenki takođe nije tako poželjno kao
recikliranje čeličnih strugotina iz drugih izvora jer je materijal korišćenih limenki često
zagađen limenim ili hromiranim slojem. Magnetska svojstva čelika olakšavaju njegovo
odvajanje od ostatka otpada, posebno od aluminijumskih limenki iz industrije pića.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti