1. UVOD
Strojevi s ljudskim sposobnostima su bili i ostali predmet interesa, ne samo u znanstvenim
krugovima, već i u umjetnosti. Opisani su u književnosti, filmu, slikarstvu, kiparstvu i sl.
Ideje i rasprave o tome što bi strojevi trebali činiti da bi ih se proglasilo inteligentnima (ako je
to uopće moguće), vuku korijene iz područja filozofije, logike, biologije, psihologije,
statistike i inženjerstva.
Umjetna inteligencija (takođe UI) je podoblast računarstva. Cilj istraživanja umjetne
inteligencije je razvijanje programa (softvera), koji će omogućiti računarima da se ponašaju
na način koji bi se mogao okarakterizirati intelignentim. Prva istraživanja se vežu za same
korijene računarstva. Ideja o stvaranju strojeva koji će biti sposobni obavljati različite zadatke
inteligentno, bila je centralna preokupacija znanstvenika koji su se opredijelili za istraživanje
umjetne inteligencije tijekom cijele druge polovice XX stoljeća.
Neka područja današnjih istraživanja procesiranja informacija koncentriraju se na programe
koji nastoje osposobiti računar za razumijevanje pisane i verbalne informacije, stvaranje
rezimea, davanje odgovara na određena pitanja ili redistribuciju podataka korisnicima
zainteresiranim za određene dijelove tih informacija. U tim programima, od suštinskog je
značaja, kapacitet sustava za stvaranje gramatički korektnih rečenica i uspostavljanje veze
između riječi i ideja, odnosno identifikacija značenja. Istraživanja su pokazala da, dok je
probleme strukturne logike jezika, odnosno njegove sintakse, moguće riješiti programiranjem
odgovarajućih algoritama, problem značenja, ili semantika, je mnogo dublji i ide u pravcu
autentične vještačke inteligencije.
Osnovne tendencije danas, za razvoj sustava umjetne inteligencije predstavljaju: razvoj
ekspertnih sustava i razvoj neuronskih mreža. Ekspertni sustavi pokušavaju reproducirati
ljudsko razmišljanjene preko simbola. Neuronske mreže to rade više iz biološke perspektive
(rekreiraju strukturu ljudskog mozga uz pomoć genetskih algoritama). Uprkos složenosti oba
sustava, rezultati su veoma daleko od stvarnog inteligentnog razmišljanja.
Kao i sve ostalo, umjetna inteligencija ima svoje dobre i loše strane. Mnogi znanstvenici su
skeptici prema mogućnosti razvijanja istinske umjetne inteligencije. Funkcioniranje ljudskog
razmišljanja, još uvijek nije dublje poznato, iz kog razloga, informatički dizajn inteligentnih
sustava, će još duži vremenski period biti u suštini onesposobljen za predstavljanje tih
nepoznatih i složenih procesa.
2
1.) čovjek upisuje pitanje upućeno dijaloškom sustavu, 2.) dijaloški sustav odgovara na
pitanje uporabom metode prepoznavanja uzoraka i odabira fraze spremeljene u njegovu bazu
znanja.
1970-ih godina kao područja umjetne inteligencije razvijaju se stručni ili ekspertni sustavi
(engl. expert system). Glavne osobine tih sustava su da rješavaju jednostavne probleme
jednako dobro kao i ljudi koji su stručnjaci u određenome području. Ekspertni sustavi sastoje
se od baze znanja (činjenica i pravila), mehanizma za zaključivanje te korisničkog sučelja
koje služi za komunikaciju između čovjeka i stroja. Svoju primjenu pronašli su u matematici,
pravu, vojnim i medicinskim znanostima te bankarstvu. Prvi ekspertni sustav bio je MYCIN
(1976.), a primjena mu je bila vezana uz područje medicinske dijagnostike i terapeutike.
1980-ih započinje razdoblje globalizacije, industrijalizacije i komercijalizacije područja
umjetne inteligencije, posebice na polju ekspertnih sustava.
Osnovni zadatak istraživanja u području umjetne inteligencije je svojstvo ljudske inteligencije
prenijeti stroju, a taj stroj je danas najčešće računalo.
2.2. Osnovni pristupi umjetnoj inteligenciji
Možemo razlikovati dvije vrste pristupa - tradicionalni, koji pristupa umjetnoj inteligenciji
kroz filozofske discipline i problemski pristup.
2
U tradicionalnom pristupu razlikujemo
ontološka, logičko-spoznajna i antropološko-etička pitanja. Ontološka pitanja u ovom
području mogu se shvatiti kao valjanost konstrukata. Najpoznatiji je problem odnosa uma i
tijela. Spoznajna-logička pitanja odnose se na ograničenja u razumijevanju naših mentalnih
svojstava, dok se etički problemi tiču budućih odnosa prema pravoj umjetnoj inteligenciji.
Problemski pristup zanima možemo li postići slabu ili jaku umjetnu inteligenciju, odnosno,
koji nas izazovi čekaju nakon što je postignemo?
2.3. Podjela umjetne inteligencije
Umjetnu inteligenciju možemo podijeliti na slabu, jaku, primjenjivu i kognitivnu.
3
Zagovornici slabe umjetne inteligencije razvijaju takve inteligentne sustave kojima se dodaju
samo određena svojstva ljudskog ponašanja. Zagovornici jake umjetne inteligenicije smatraju
da je moguće stvoriti sustav koji će u potpunosti moći replicirati sva svojstva ljudskog
ponašanja koja se smatraju inteligentnim. Primjenjiva umjetna inteligencija usmjerena je na
komercijalne „pametne sustave“ poput sigurnosnog sustava koji prepoznaje lice osobe kojoj je
2
www.fizika.unios.hr
3
www.fizika.unios.hr
4
dozvoljen ulazak u zgradu. Ona je već uspješna grana umjetne inteligencije. Kognitivna
umjetna inteligencija – računala se koriste da testiraju teorije kako funkcionira ljudska svijest,
kao primjer kako prepoznajemo osobe prema njihovom licu ili kako riješavamo određene
probleme.
2.4. Poslovna inteligencija
Poslovna inteligencija je skup metodologija i softverskih alata koji omogućavaju korištenje
podataka (najčešće iz skladišta podataka (engl. Data Warehouse)) i njihovo pretvaranje u
informaciju potrebnu za donošenje poslovnih odluka. Cilj poslovne inteligencije je da iz
podataka pronađe informaciju koja će povećati uspješnost poslovanja. Uočiti neočito,
nepoznato i skriveno, na temelju obrade velike količine podataka tvrtke.
2.5. Umjetna inteligencija kao inženjerstvo i kao znanost
Sustavi umjetne inteligencije se često smatraju znanstvenom fantastikom, no zapravo oni su
svuda oko nas. Tehnike UI se koriste, na primjer, od strane kompanija kreditnih kartica za
detekciju ukradenih kartica, te promjenu kupovnih navika. Također se koristi u računalnim
šahovskim igrama, inteligentnim agentima za pretraživanje informacija na Internetu, za
određivanje načina snimanja Hubble-ovog svemirskog teleskopa, te za pomoć pri dijagnozi
bolesti. Možda ne tako poznata činjenica je da su roboti bili korišteni za čišćenje područja
nakon Černobilske katastrofe. Za izgradnju svih inteligentnih strojeva UI koristi mnoge
tehnike. Ekspertni sustavi koriste specijalizirano znanje koje ljudi poput liječnika i odvjetnika
imaju kako bi mogli davati razne oblike savjeta. Također oni imaju veliku primjenu u
poslovnom odlučivanju kako bi se ostvarili što bolji rezultati. Iznenađujuće, zadaci koje mi
smatramo teškima i zahtjevnima, računala smatraju laganima i obrnuto. Iako možemo napisati
programe za igranje šaha koji se natječu protiv svjetskih prvaka, teško je izgraditi robota koji
može nesmetano hodati ili igrati se s loptom. Računala mogu izvršavati teška računanja, no ne
mogu učiti uspješno poput dvogodišnjeg djeteta. Pokušaji razumijevanja zašto je to tako, te
kako to omogućiti i unaprijediti je znanstvena strana umjetne inteligencije – to je pokušaj
razumijevanja naše vlastite inteligencije. Možemo koristiti inteligentne strojeve kao pomoć za
otkrivanje odgovora što je to inteligencija, te kako ona funkcionira. Kada mislimo da
razumijemo kako radi ljudski ili životinjski um, možemo izgraditi računalni model i provjeriti
da li je naša teorija ispravna. Ponekada ispada da je jednostavnije testirati teorije o
inteligenciji, izgradnjom inteligentnih strojeva, nego analizirati ljude i životinje. Na ovaj
način UI surađuje sa drugim granama znanosti koje pokušavaju shvatiti što to znači biti
čovjek, te kakav je uistinu naš način razmišljanja. Umjetna inteligencija kombinira znanost i
inženjerstvo kako bi izradila strojeve sposobne za inteligentno ponašanje.
5
