Odlomak

1. Značaj revizije
Revizija je nastala uz nastanak trgovačkih društava. Značenje revizije najbolje je vidljivo u razvoju trgovačkih društava. Razvojem trgovačkih društava narasle su i potreba za kapitalom, te su se pojavili deoničari kao donositelji kapitala u trgovačko društvo, što im ujedno donosi i status vlasnika, no oni često ne upravljaju društvima. Funkciju upravljanja vrše menadžeri za račun deoničara. Značenje revizije je ovde od neizmerne važnosti budući da menadžeri upravljaju društvom, te na taj način raspolažu blagovremenim i tačnim informacijama o uspešnosti i rezultatima poslovanja preduzeća. Jasno je kako je u menadžerovim rukama odluka na koji će način obavestiti vlasnika, te u kojoj će mu meri predstaviti istinite podatke o poslovanju i finansijskom položaju društva. Iz ovih razloga vlasnici trgovačkih društava (vlasnici kapitala) angažuju usluge revizora koji će na objektivan, realni način oceniti finansijski položaj i proceniti rizik u nekom društvu, te doneti nezavisno revizorsko mišljenje. Iz istih razloga i ostali korisnici finansijskih izveštaja koriste usluge revizora, kako bi se zaštitili njihovi interesi.
Prema tome, revizija je vrlo značajna, a najčešći korisnici informacija koje pružaju finansijski izveštaji su:
• Investitori
• Postojeći deoničari
• Uprava
• Radnici i sindikati
• Zajmodavci
• Dobavljači
• Vlada i njene agencije
• Kupci
• Javnost

2. Vrste revizije
Revizije se mogu podeliti prema:
• objektu revizije
• subjektu koji provodi reviziju
Prema objektu revizije razlikujemo:
• reviziju finansijskih izveštaja
• reviziju podudarnosti
• reviziju poslovanja

Revizija finansijskih izveštaja – svrha je utvrđivanje jesu li sveukupni finansijski izveštaji objavljeni u skladu s određenim kriterijima. Ova vrsta revizije obično se primenjuje na temeljne finansijske izveštaje.
Revizija podudarnosti – svrha je utvrditi nivo usklađenosti s određenim pravilima, politikama, zakonima, ugovorima ili državnim propisima.

Revizija poslovanja – misli se na sistematski uvid u celokupne aktivnosti ili samo u deo aktivnosti preduzeća, s aspekta efikasnosti korišćenja resursa. Kod ove vrste revizije svrha je proceniti poslovanje, utvrditi područja koja se trebaju poboljšati, te dati određene preporuke. Ponekad se ova vrsta revizije naziva revizija uprave.

Prema subjektu koji provodi reviziju razlikujemo:
• državnu
• internu
• eksternu
Državna revizija se odnosi na reviziju proračuna i korisnika državnog proračuna, trgovačkih društava u državnom vlasništvu, javnih poduzeća, neprofitnh organizacija i ostalih subjekata koji se u celosti ili jednim delom finansiraju iz državnog budžeta.
Interna revizija je ona koju je angažovalo pojedinačno preduzeće, ortačko društvo, državna agencija, trgovac pojedinac ili neka druga organizacija. Velika preduzeća mogu imati veliki broj internih revizora, a njihov je rukovodilac obično na višem nivou organizacijske strukture. Takođe interni revizori moraju biti objektivni i nezavisni. Njihova prvenstvena aktivnost je revizija podudarnosti i revizija poslovanja unutar njihove organizacije. Međutim, oni takođe mogu pomagati spoljnim revizorima pri obavljanju revizije godišnjih finansijskih izveštaja.
Eksterna revizija se odnosi na reviziju koju obavljaju ovlašćeni samostalni revizori ili ovlašćena revizorska društva, a koji nisu zaposleni u poslovnom subjektu u kojem se vrši revizija. Eksterna revizija ispituje i proverava objektivnost i realnost podataka iskazanih u finansijskim izveštajima poslovnog subjekta, zakonima, računovodstvim načelima i politikama, te međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja. Cilj eksterne revizije je omogućiti korisnicima finansijskih izveštaja donošenje pravilnih i kvalitetnih poslovnih odluka na temelju podataka iskazanih u finansijskim izveštajima, te zaštitu kapitala vlasnika poslovnog subjekta. Revizorski izveštaji se objavljuju i dostupni su javnosti.

3. Planiranje revizije
Za efikasnu i uspešnu reviziju vrlo je važno pravilno planiranje. Koraci koji se poduzimaju u ovoj fazi obuhvataju (1) sticanje znanja o poslovanju komitenta i delatnosti, tako da revizor može razumeti poslovne događaje i aktivnosti koje mogu imati uticaja na finansijske izveštaje i (2) obavljanje preliminarnih analitičkih postupaka (npr, analiza pokazatelja), radi prepoznavanja posebnih poslovnih događaja ili salda na koje treba obratiti posebnu pažnju, jer mogu sadržati značajne greške. U mnogim će slučajevima planiranje revizije obuhvatiti uvodno razmatranje sistema interne kontrole. Na temelju uvodnog posla može se razviti opšta revizijska strategija. Ona obuhvata preliminarnu procenu značajnosti i revizijskog rizika, kao i revizijski plan koji sadrži vrste revizijskih postupaka, koje treba provesti i količinu dokaza koje treba prikupiti. Revizijski plan se koristi kao polazište i može se kasnije izmeniti.

Dok priprema opšti revizijski plan, revizor treba izvršiti sledeće korake:
• izabrati potrebne revizore
• utvrditi nezavisnost
• prikupiti znanje o komitentovom poslu i delatnosti
• proceniti podobnost revizije
• utvrditi značajnost i revizijski rizik i proceniti inherentni rizik
• utvrditi preliminarni nivo rizika kontrole
• proceniti verovatnosti grešaka, nepravilnosti i nezakonitih radnji
• utvrditi povezane stranke
• provesti preliminarne analitičke postupke
• razviti opštu revizijsku strategiju i pripremiti revizijski program

4. Upoznavanje s poslovanjem poslovnog subjekta i revizijski rizik
Na samom početku planiranja revizije, a pre analiza finansijskih podataka, ključno je upoznati se s poslovanjem klijenta koji podleže reviziji. Informacije o poslovanju poslovnog subjekta revizori dobijaju kroz razgovor s upravom poslovnog subjekta, te spoljnim putevima.
Razumevanje poslovanja poslovnog subjekta podrazumeva razumevanje poslovnih ciklusa u poslovnom subjektu, pa revizor mora sprovesti postupke:

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari