Stečajni potupak

Stečajni potupak

UVOD

Zakon o stečajnom postupku donijela je Narodna skupština  Republike Srpske na sjednici održanoj 12. septembra 2002. godine. Zakon je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 67/02 od 26. oktobra 2002. godine i stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja, a primjenjuje se od 1. januara 2003 . godine. Inače, dotad je u primjeni bio Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (“Službeni list SFRJ”, broj 84/891)  , koji se primjenjivao na osnovu člana 12. Ustavnog zakona o sprovođenju Ustava Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 21/92). U vrijeme donošenja, Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji unio je mnoga savremena rješenja, no promjene na ekonomskom i političkom planu zahtijevale su i određene promjene u stečajnom zakonodavstvu, odnosno uvođenje savremenijih i efikasnijih zakonskih rješenja.
I druge države nastale raspadom SFRJ (Slovenija, Makedonija i Hrvatska) donijele su zakon o stečaju koji na savremeniji i efikasniji način uređuju oblast stečaja privrednih subjekata . U BiH reforma ovog zakona odvija se sporije, Federacija BiH donijela je zakon o stečaju i likvidaciji 1998. godine , koji je još na snazi, a uskoro će donijeti novi zakon o stečajnom postupku. Distrikt Brčko donio je u januaru 2002. godine zakon o stečaju prinudnom poravnanju i likvidaciji . Crna Gora je takođe određenim zakonskim propisima na nov način regulisala ovu pravnu oblast.
Dakle, Republika Srpska je poslednja u regionu prišla reformi stečajnog zakonodavstva. Na to je bila prinuđena zato što zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji iz 1989. godine nije imao rješenje za novonastale odnose na ekonomskom i političkom planu Republike Srpske. Naime, novonastali ekonomski i politički odnosi (svojinska transformacija preduzeća, otvaranje tržišta i dr.) nalagali su hitno donošenje novog zakona o stečaju, kao jednog od garanta zaštite povjerilaca, pa je pokrenut postupak donošenja novih propisa iz ove oblasti, posebno Zakona o stečajnom postupku i zakona o likvidacinom postupku .
Pri izradi ovih zakonskih propisa korišćena su iskustva i rješenje iz Zakona o stečaju SR Njemačke i država nastalih na prostoru SFRJ.
Zakonom o stečajnom postupku utređuju se uslovi za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice otvaranja stečaja, njegovo sprovođenje i reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog za plaćanje na osnovu stečajnog plana.

1.    NAČELA STEČAJNOG POSTUPKA

Stečaj odlikuje više načela ili karakteristika, a to su:
1.    Načelo zaštite neprivilegovanih povjerilaca. Stečaj omogućava ravnomjerno namirenje potraživanja povjerilaca u zavisnosti od ukupnog obima potraživanja i obima stečajne mase. Stečaj, kao poslednja instanca u životu jednog poslovnog subjekta, predstavlja samo mogućnost da povjerioci izmire svoja potražvanja ili dio svojih potraživanja. Ovo načelo se naziva načelom zaštite neprivilegovanih povjerilaca u odnosu na privilegovane povjerioce, odnosno povjerioce sa pravom odvojenog namirenja. Povjerioci su, u svakom slučaju, manje ili više oštećeni pokretanjem stečajnog postupka, ali, ovim načelom se pokušavaju ublažiti sve negativne posljedice, koje stečaj sa sobom donosi.
2.    Načelo nejednakosti neprivilegovanih povjerilaca. Ovim načelom onemogućavaju se nedozvoljene radnje koje pogoduju pojednim povjeriocima na račun drugih povjerilca. Znači, ovo načelo se, faktički, naslanja na prvo. Jednakost povjerilaca proizilazi iz njihove zaštite. Pravila stečajnog postupka omogućavaju privilegovanim povjeriocima i povjeriocima sa pravom na odvojeno namirenje, prednost u naplati potraživanja. Jednakost privilegovanim povjeriocima omogućava, prije svega, institut pobijanja pravnih radnji dužnika koji reguliše situacije u kojima dužnik raspolaže svojom imovinom (u uslovima njegove platežne nesposobnosti), na taj način da se smanjuje vrijeme stečajne mase. Samim tim, oštećuju se i pojedini povjerioci;
3.    Načelo univerzalnosti. Ovo načelo znači da sva imiovina dužnika uazi u stečajnu masu i služi za namirenje potraživanja. Jedno od osnovnih pravila stečajnog prava jeste, da sva imovina dužnika čini stečajnu masu. No u zavisnosti od statusa dužnika i njegovog oblika, zavisi da li će pojedini dijelovi te imovine biti slobodni, odnosno da li će dužnik tim dijelovima imovine moći slobodno da raspolaže. Osnovni zadatak stečajnog upravnika je da uključi svu imovinu stečaja u stečajnu masu.
4.    Načelo sudskog vođenja postupka. Ono je neophodno  radi eliminacije takvog subjekta iz privrednog života. Da bi došlo do gašenja privrednog subjekta, koji ne izvršava svoje oaveze potrebno je da sudski organ vodi ovaj postupak.
5.    Načelo ekonomije postupka. Sam stečajni postupak je hitan, nema zadržavanja izvršenja rješenja ili zaključaka po žalbi ili po prigovoru. Dosljednom primjenom ovog načela, vodi se računa i o ovoj činjenici.