Transportno osiguranje

Uvod

Opšta pravila o ugovoru o osiguranju i osiguranju uopšte primjenjuju se prilikom regulisanja odnosa u transportnom osiguranju, ukoliko za tran¬sportno osiguranje ili pojedine vrste transportnih osiguranja nijesu predvi¬đena posebna pravila. Ako su pojedina pitanja u oblasti transportnog osigu¬ranja regulisana drukčije u odnosu na opšta načela ugovora o osiguranju, tada se primjenjuju posebna pravila o transportnom osiguranju, u skladu sa veoma značajmim načelom da posebno pravilo otklanja primjenu opšteg pravila. U ovom konkretnom slučaju posebno pravilo je pravilo transportnog osigu¬ranja a opšte pravilo je pravilo o ugovoru o osiguranju uopšte. Opšte pra¬vilo se primjenjuje uvijek kada nema posebnog pravila osiguranja.
Odnosi između opšteg i posebnog postoje i prilikom utvrđivanja vrste transportnih osiguranja. Opšta pravila o vrstama osiguranja se primjenjuju i prilikom dalje deobe transportnih osiguranja, ukoliko u okviru transportnog osiguranja nijesu predviđena drukčija pravila o vrstama transportnog osigu¬ranja. Pošto pojedine vrste transportnog osiguranja nemaju isti privredni značaj, prilikom detaljnijeg proučavanja pojedinih vrsta transportnog osi¬guranja prioritet se daje onim vrstama transportnog osiguranja koja imaju veći privredni značaj.
Treba razlikovati, kao posebne vrste transportnog osiguranja, osiguranje lica u transpontu, osiguranje imovine u transportu i osiguranje od odgovornosti lica koja učestvuju u transportu. Mnogo veći privredni značaj ima dioba transportnog osiguranja na:

• kasko osiguranje, tj. osiguranje transportnih sredstava i
• kargo osiguranje, tj. osiguranje robe u prevozu.

Veći privredni značaj ima kargo osiguranje. Kasko osiguranje se može podijeliti na osiguranje za određeno putovanje i na osiguranje za određeno vrijeme, ili za određeni manevar, kao na primjer, tegljenje broda. Osiguranje od odgovornosti lica koja učestvuju u transportu može biti obavezno i dobrovoljno. Ova razlika se zasniva na činjenici da li se ovako osiguranje mora zaključiti na osnovu zakona i tada se radi o obaveznom osiguranju ili ne mora i tada je u pitanju dobrovoljno osiguranje.
Najveći privredni značaj svakako ima kargo osiguranje. Kargo osiguranje se može, na osnovu različitih kriterijurna, grupisati u različite vrste. Najznačajnija dioba kargo osiguranja se zasniva na vrstama prevoza i u skladu sa time treba razlikovati pomorsko osiguranje, željezničko osiguranje, drumsko osiguranje, rečno osiguranje i vazduhoplovno osiguranje. Kargo transportno osiguranje se može podijeliti na osnovu vrste polisa osi¬guranja koje se izdaju prilikam zaključenja ovakvog osiguranja, na osnovu rizika koji se mogu pokriti ovakvim osiguranjem, prema prevoznim pravcima, karakteru tovara itd.
Prema vrstama polisa osiguranja koje mogu biti generalne ili otpisne polise i individualne polise razlikuju se odgovarajuće vrste transportnog kargo osiguranja. Generalna polisa je po svojoj prirodi najčešće okvirni ugovor o osiguranju čije okvire predstavlja ugovorena vrijednost robe u transportu i relativno dužem vremenskom periodu i za veći broj prevoza robe. Individualna polisa se izdaje kod konkretnog pojedinačnag ugovora o transportnom osiguranju.
Značajne su diobe transportnog kargo osiguranja prema dužini osiguranja. Osiguranje može biti zaključeno jedino za period od utovara do istovara, tj. za vreme efektivnog prevoza, iako se u poslovnoj praksi sve veći značaj daje osiguranju »od skladišta do skladišta«, tj. od skladišta mjesta otpreme do skladišta mjesta opredeljenja.
Transportnim kargo osiguranjem mogu biti pokriveni: osnovni rizici, dopunski rizici i ratni ili politički rizici. Osnovni rizici se, po pravlu, na os¬novu poslovnih običaja uvijek pokrivaju transportnim kargo osiguranjem, a uglavnom se odnose na saobraćajne nesreće, elementarne nepogode, požar i eksploziju, oštećenja koja su vezana sa rukovanjem robom, oštećenje amba¬laže, cijepanje i lom, curenje, gubitak cijelih koleta, krađa, dodir robe sa drugom robom itd. Ovi rizici se najčešće nabrajaju u ugovoru o osiguranju i polisi osiguranja i mogu biti različiti u pojedinim vrstama prevoza robe.
Dopunski rizici su po prirodi osiguranja jedino osigurani ako je to izričito ugovoreno, njihovo se osiguranje ne pretpostavlja kod svih vrsta transportnog osiguranja, za dopunske rizike se plaća premija dopunskag osiguranja. Dopunski rizici su najčešće vezani za svojstva robe koja se prevozi. Dopunski rizici mogu biti najraznovrsniji i ne ispunjavaju se na isti način u različitun vrstama međunarodnog transporta robe. Ratni i politički rizici su pokriveni osiguranjem jedino kada je to izričito ugovoreno. Ovi rizici su vezani za ratne nemire i druge akte nepri¬jateljstva kao i za političke dogadaje koji mogu uticati na poslovni uspjeh prilikom međunaradnog transporta robe.

Vrste pomorskog osiguranja robe

Pomorsko osiguranje robe je najstariji oblik transportnog osiguranja, a spada i u grupu najstarijih oblika osiguranja uopšte. Pomorsko osiguranje je najznačajnije transportno osiguranje ne samo zbog najvećeg privrednog zanačaja koji ima pomorski prevoz robe u odnosu na druge vrste međunarodnog transporta robe, nego i zbog pojačanih rizika neizvesnosti prilikom pomorskog prevoza robe. Vrijednost robe koja se pre¬vozi pomorskim putem i veliki rizici prilikom ovakvog prevoza robe prouz-rokuju najveći privredni značaj ove vrste osiguranja. Sve ovo je prouzro-kovalo veoma detaljno regulisanje pomorskog osiguranja, ovo osiguranje je u poslovnoj praksi mnogo detaljnije regulisano u odnosu na druge vrste međunaradnog transporta robe i odgovarajućeg transportnog osiguranja. U okviru pomorskog osiguranja u svijetu najveći značaj ima engleska poslovna praksa i engleska pravila osiguranja, a posebno pravila i praksa Loyda koji je najveći pomorski osiguratelj u svijetu.
Upravo zbog toga najveći značaj ima osiguramje na osnovu Loydove polise osiguranja koja se primjenjuje u cijelom svijetu i kod nas. Loydova polisa osiguranja može biti dopunjena nizom dopunskih klauzula od kojih najveći značaj imaju tipizirane klauzule “čije je jednoobrazno tumačenje utvrdio Institut pomorskih osiguratelja u Londonu, a to su klauzule: FPA, WA i AAR. U skladu sa ovim, treba razlikovati različite vrste pomorskog osiguranja na osnovu Loydove polise, uz upotrebu klauzule FPA, osigu¬ranje WA i pomorsko osiguranje AAR.

 
Loydova polisa osiguranja

Ova vrsta pomorskog osiguranja se u praksi najčešće označava S. G. a to znači ship and goods u cilju ukazivanja da se ovom vrstom pomorskog osiguranja osigurava brod ; roba, jer se radi o kombinovanom kasko i kar¬go osiguranju. Sadržaj Loydove polise osiguranja koje se danas primjenjuje utvrđen je još 1779. godine. Ovakvu situaciju vjekovne upotrebe jedne te iste polise osiguranja u svijetu treba tumačiti ne samo sa aspekta engleskog poštovanja tradicije i dugogodišnje engleske dominacije u pomorstvu, nego i sa stanovišta stvarnih praktičnih potreba. Ova polisa osiguranja je otklo¬nila sve nejasnoće i nerazumijevanja u pogledu pojedinih izraza u polisi tako da je, više manje, kod svih zemalja svijeta jedinstvena praksa prilikom tumačenja Loydove polise osiguranja. Ovakva situacija stvara veoma zna¬čajnu sigurnost u poslovnoj praksi, jer su sve mogućnosti proizvoljnog tu¬mačenja ove pelise isključene. Loydova polisa osiguranja je veoma elas¬tično formulisana tako da nove pojave i nove okolnosti u pomorskom tran¬sportu robe vještim tumačenjem mogu biti podvrgnute u okvire ovakvih formu¬lacija. Osim toga, ova polisa osiguranja se uvijek može popunjavati dopunskim ugovorenim klauzulama u svakom konkretnom ugovoru o pomarskom osi¬guranju. Osiguranje S. G. znači predstavlja opšti tipizirani oblik pomorskog osiguranja koji se uvijek može modifikovati u konkretnom pomorskom pre¬vozu robe odgovarajućim dodatnim klauzulama u konkretnom ugovoru o pomorskom osiguranju. Ovim dodatnim klauzulama se može proširiti lista rizika koja je pokrivena osiguranjem, a isto tako se može suziti ovaj krug koji je utvrđen u Loydovoj polisi osiguranja. Upravo je mnogo češće u poslovnoj praksi da se Loydova polisa dodatnim klauzulama mijenja, nego što se pojavljuju slučajevi neizmijenjene upotrebe Loydove polise, jer je ona u velikoj mjeri prevaziđena zbog velikog razvoja pomorskog transporta od vremena kada je Loydava polisa utvrđena do danas.
Loydavom polisom osiguranja su pokriveni sledeći osnovni rizici: opa¬snost mora koju ne predstavlja stvarna nezgoda i događaj na moru, bitno je da se radi o događajima koji ugrožavaju osigurani predmet, a koji se nijesu mogli predvidjeti kao neminovni za vreme trajanja pomorskog prevoza robe. U ove opasnosti mora su u polisi izričito nabrojati sudar brodova, udar, nasukanje, doticanje dna, brodolom, nestanak broda, oluja, i nepogode na moru, dodir sa morskom vodom, požar, provalna krađa u brodska skladi¬šta, bacanje tereta u more i baraterija (to je svaki zlonamerni akt zapovje¬dnika broda i članova pomorske posade). Pored rizika opasnosti mora u po¬lisi S. G. postoji i klauzula »i sve ostale opasnosti iz kojih može da nastupi oštećenje broda i robe«. Ovu klauzulu, međutim, ne treba suviše široko tu¬mačiti, jer je osnovni smisao, tako je englesko tumačenje ove klauzule koje je opšte prihvaćeno, da ukaže samo na one koje su slične nabrojanim opa¬snostima u polisi i neposredno iz njih proizilaze.