Tretman maloletnika
1
SADRŽAJ
1. Uvod....................................................................................................................................3
2. Maloletnička delikvencija....................................................................................................4
3. Uzroci maloletničke delikvencije.......................................................................................5
4. Obezbeđenje određenog životnog standarda za maloletnike prema kojima se primenjuju
institucionalne sankcije...............................................................................................................6
4.1.
2
1. Uvod
Uspeh borbe protiv maloletničkog kriminaliteta u velikoj meri zavisi od razrade naučnih
osnova, usmeravanju i principima organizacije, prevencije, formama i metodama delovanja
društva na ovu negativnu društevnu pojavu. Izučavanjem uzroka i konkretnih pojavnih oblika
maloletničkog prestupništva, omogućava se razrađivanje društvenih preventivnih mera,
ocenjivanje stepena efikasnosti tih mera i širenje pozitivnog iskustva u pronalaženju najboljih
form ii metoda društvenog delovanja.
Prestupništvo mladih predstavlja veliki društveni problem. Malo je pojava koje privlače toliko
pažnje stručne i šire društvene javnosti kao što je maloletnična delinkvencija. Ovo pre svega
iz razloga što asocijalno i antisocijalno ponašanje mladih odudara od još uvek raširene
predrasude o njihovoj nevinosti, bezgrešnosti i naivnosti njihovih postupaka. Onog trenutka
kada su asocijalna ponašanja maloletnika prešla granice bezazlenih dečijih nestaslušaka, tada
je društvo preko svojih institucija, počelo da posvećuje više pažnje ovom fenomenu.

4
maloletnih lica ili maloletnih grupa koja predstavlja znatnije kršenje bilo koje društvene
norme.“
U prestupništvo mladih pored vršenja krivičnih dela spada i čitav niz drugih
devijantnih ponašanja (bežanje od kuće i škole, skitnja, prosjačenje itd.). Neka od tih
ponašanja spadaju u grupu prekršaja, a neka vređaju moralne norme i nisu regulisanja
pozitivnim pravom. Uže (formalno-pravno) shvatanje je prihvaćeno od strane većine
teoretičara evropskih zemalja. Po ovom shvatanju pojam maloletničke delinkvencije obuhvata
sva ona ponašanja, koja su kao i za punoletna lica, inkriminisana krivičnim zakonima kao
krivična dela. Ovo je formalno-pravni pojam maloletničke delinkvencije koji je izdvaja od
drugih oblika devijatnih ponašanja. Prema ovom shvatanju maloletnički kriminalitet treba
razlikovati od preddelinkventnog ponašanja koje može da služi samo kao alarm za
preduzimanje preventivnih mera. U okviru ovakvog određenja maloletničke delinkvencije
postoji nekoliko shvatanja. Po jednom shvatanju maloletnička delinkvencija pored ponašanja
kojima se krše norme krivičnog zakonodavstva, obuhvata i različite oblike kršenja normi
administrativnog karaktera tj. prekršaje (skitnja, prosjačenje, prostitucija i dr), koja s
kriminološkog stanovišta predstavljaju preddelinkventna stanja. U krivično- pravnoj literaturi
se maloletnička delinkvencija u užem smislu često označava i kao maloletnički kriminalitet.
3. Uzroci maloletničke delikvencije
Uzroci nastanka ove vrste poremećaja ponašanja od krucijalnog su značaja za pomoć pri
otklanjanju i suzbijanju istog. Upravo to predstavlja razlog, zašto se, kao i po pitanju
najprikladnije i odgovarajuće terminologije pri definisanju prestupništva, kada je reč o
uzrocima nastanka istih, vode mnogobrojne rasprave i polemike.
Evidentno je da uzrok ne može biti samo jedan, tačnije da je nemoguće čak ni da postoji samo
jedna vrsta uzroka, mada su u ranijim teorijama zabeležena i takva tumačenja. Ipak, kada se
govori o razlogu nastanka maloletnih prestupnika, naglašava se da je u pitanju čitav kompleks
uzroka kao i mnogobrojnih uzročno-posledičnih veza tj. sagledavanje spleta okolnosti sa
biološko-psihološko-socijalnog aspekta.
U savremenom svetu prihvaćeno je mišljenje da ne postoji takozvani „prestupnički tip“, već
da je delinkvent obično dete, nevažno kojeg pola, koje predstavlja produkt svoje sredine i
uticaja iste na njegovu ličnost tj. spoj spoljašnjih i unutrašnjih faktora.
4. Obezbeđenje određenog životnog standarda za maloletnike prema
kojima se primenjuju institucionalne sankcije
Shodno Konvenciji UN o pravima deteta dužnost države je da svim maloletnicima obezbedi
adekvatne uslove za rast i razvoj. Tako čl. 27. st. 1. Konvencije predviđa da strane ugovornice
priznaju pravo svakog deteta na životni standard koji odgovara detetovom fizičkom,
mentalnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti