Odlomak

Uvod

Ukupan iznos novca u nekoj zemlji nije kapital. Da bi bio kapital, novac mora da se investira ili koristi na produktivan način (radi sticanja dobiti), obično putem ulaganja radi stvaranja dobara ili usluga, dakle, na komercijalni, poslovni način. Ako neko koristi svoja kola samo kao sredstvo ličnog transporta, kola predstavljaju njegovo vlasništvo, ali ne i njegov kapital. Ali ako koristi kola kao taksi, kola postaju njegov kapital. Finansijska ili tržišta kapitala su tržišta poput ostalih, sa jedinom razlikom – što se ne radi o robama, uslugama ili radnoj snazi, već o kapitalu u užem, finansijskom smislu. Ujedno, to su četiri osnovna tržišta koja postoje u skoro svim tržišnim privredama. Sredstva tržišta kapitala, hartije od vrednosti, u papirnom su obliku i njima se trguje elektronski. Pošto je predmet trgovine danas uglavnom dematerijalizovan, izraz «hartije od vrednosi» nije odgovarajući, ali ću ga ovde zadržati zbog ustaljene navike pri korišćenju tog termina u naučnim, poslovnim i generalno javni krugovima. Većina današnje trgovine na kapitalnim tržištima se obavlja putem razmene dematerijalizovanih vlasničkih prava. Naravno, osnovna svrha te razmene ili trgovine je zarada.
Tržišta su potrebna da bi se utvrdila glavna odlika kapitala – cena. Cena obezbeđuje podsticaj pojedincima da u datim okolnostima usmeravaju kapital u najproduktivniju upotrebu obzirom na lične preferencije, pre svega stav prema riziku, potom dostupne informacije, sklonosti, itd. Kapitalna ili finansijska tržišta, mogu da budu zvanična, zakonska i nezvanična, siva, crna. Nezvanična tržišta, uključujući nezvanična tržišta kapitala, postoje u svakoj zemlji, uprkos zvaničnim naporima da se sprovedu zakonska pravila i elminiše ili smanji sivo tržište. Zvanična tržišta kapitala mogu da funkcionišu unutar ili izvan berzi. Najveća razlika između razvijenih i tržišta u razvoju je što prva uključuju većinu operacija kapitalom na berzi, dok druga karakteriše veći ili bar značajan deo kapitala koji posluje izvan berze. Operacije izvan berze nisu nužno operacije na sivom tržištu. Mogu se odvijati na međubankarskom tržištu3 ili u procesima preuzimanja. Naravno, moguće su i operacije izvan berze ili jednostavno na sivom tržištu. Preuzimanja u Srbiji se odvijaju izvan berzi, ali ne pripadaju sivom tržištu, zato što ih nadgleda Komisija za hartije od vrednosti. Na kapitalnim tržištima u raznim zemljama postoje velike razlike u pravilima igre, ceni trgovanja, tržišnoj kapitalizaciji, likvidnosti, hronološkoj stabilnosti trgovanja određenim hartijama, itd.
Srbija je tržište u razvoju i u tom smislu ne razlikuje sa značajno od drugih tržišta u razvoju. Preciznije, Srbija je kao tržište u razvoju početnik. Mnogi opisuju takvu fazu kao trgovinu malog obima, male dubine, sa malo likvidnih hartija i nestabilnu. Kasnije ćemo videti da je trgovanje u Srbiji i skupo, znatno skuplje od drugih, posebno razvijenih tržišta. Prisustvo pomenutih karakteristika ne znači da tržišta u razvoju nisu privlačna za biznis. Ali pre nego što se pozabavim ovim problemom, prokomentarisaću neke osobine tržišta u razvoju.
Nasuprot razvijenim tržištima, gde su cene stabilnije i rizici po pravilu niži, tržišta u razvoju obiluju cenovnom nestabilnošću i visokim rizicima.
Sa obnovljenom Beogradskom berzom 1989. godine, osnivanjem Komisije za hartije od vrednosti (1990) i Centralnog registra (2002), sa donošenjem niza zakona (o preduzećima, hartijama od vrednosti, akcijskom fondu10, privatizaciji, itd.), obezbeđen je početni institucionalni okvir za operacije na finansijskom tržištu u Srbiji. Neka institucionalna rešenja još uvek nedostaju ili su doneta u poslednjih nekoliko meseci pre pisanja ovog teksta.
Mnogi autori vide u niskom prometu i vrlo kratkoj listi hartija od vrednosti na stalnom trgovanju, glavne odlike srpskog tržišta kapitala.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari