Odlomak

Pojam, predmet i značaj tumačenja prava

Proces primene prava ne bi se mogao zamisliti bez tumačenja prava. Pošto je saznat pravi tekst i utvrdjeno važenje pravne norme, odnosno niza kritika norme, pristupa se najsloženijem delu postupka u kome treba utvrditi pravi smisao, pravo značenje pravne norme. Pristupa se tumačenju prava.

Tumačenje uopšte podrazumeva delatnost kojom se utvrdjuje smisao, značenje neke materijalne pojave, koja je nosilac značenja. Ta pojava, koja je nosilac značenja naziva se znak. Proces tumačenja uopšte odvija se izmedju dva subjekta: odašiljača značenja i primaoca značenja. Prvi putem zakona šalje, saopštava sadrzaje svoje psihe, svesti, i prenosi ih na druge. Drugi, tj. primalac značenja, opaža znak, utvrdjuje se njegov smisao putem tumačenja, stvarajući odnos izmedju psihe, svesti odašiljača značenja, iskazane kroz znak i sopstvene psihe i svesti. Prilikom tumačenja uopšte, znacima se može dati trojako značenje. Prvo, ono značenje koje tvorac daje znacima.Drugo, ono značenje koje znaci imaju po zakoniku značenja, i treće, ono značenje koje znacima daje subjekt tumačenja (primalac značenja) prema zakoniku značenja.

Tumačenje prava, kao podvrsta tumačenja uopšte, jeste intelektualna delatnost kojom se utvrdjuje tačno (ili pravo) značenje (smisao) pravne norme. Pravne norme su po pravilu izražene jezikom, pa tumačenje pravnih normi spada u tumačenje pomoću jezika. Ako pravna norma nije jezikom iskazana, već nekim drugim materijalnim sredstvom (na primer, pokretom tela), onda njeno tumačenje izlazi iz okvira jezika.

I kod tumačenja prava postoje dve strane: tvorac pravne norme i tumač pravne norme. Tvorac pravne norme sadržaje svojih svesnih htenja po pitanju regulacije odredjenih odnosa iskazuje kao znak. Taj znak nije ništa drugo do pravna norma. Tumač utvrdjuje pravo značenje tog znaka, odnosno pravne norme. On može dati trojako značenje znaku, odnosno normi. Prvo, ono značenje koje tvorac daje normi, drugo, ono značenje koje norma objektivno ima po zakoniku značenja, i treće, ono značenje koje normi daje sam tumač. Dakle, predmet tumačenja prava je pravna norma. Svaka pravna norma može biti predmet tumačenja. Tumačenje prava ima izuzetan značaj. Svaka pravna norma treba da bude protumačena, pa tek onda da se neposredno primenjuje. Bez tumačenja prava proces primene pravnih normi bio bi otežan ili onemogucen, ugrozila bi se efikasnost u ostvarivanju uloge pravnog poretka u društvu. Jer, cilj svakog pravnog poretka je da bude efikasan, da se primenjuje onako kako je odredjen na zakonit način. A to se pored, ostalog, postiže tumačenjem prava, kada treba doći do pravog, tačnog značenja pravne norme. Jer, pravna norma može imati jedno ili vise značenja, a od tih značenja, treba utvrditi ono koje je pravo značenje pravne norme.

 

 

 

Tumačenje državnih organa

Tumačenje prava gde se kao tumači javljaju razni državni organi naziva se tumačenje državnih organa. Podela državnih organa po poslovima koje obavljaju vrši se na zakonodavne, upravne i sudske državne organe. Shodno tome, kao tumači prava javljaju se zakonodavni, upravni i sudski organi. Ako oni tumače sopstvene pravne akte, odn. norme, onda je reč o njihovim autentičnim (interpretativnim) tumačenjima, a što u principu nije pozeljno u pravu, jer u pravu treba očekivati da neko drugi tumači akt donosioca.Znači,poželjno je da državni organi ne tumače sopstvene akte, dok je potrebno da tumace akte drugih organa.
Zakonodavno tumačenje vrše zakonodavni organi. Takvo tumačenje je autentično (interpretativno). Iz prostog razloga što se zakonodavni organ javlja i kao tvorac prava, tvorac najznačajnijih pravnih normi. Pa kako bi bio i tumač, u jednom organu sjedinila bi se uloga i tvorca i tumača prava, sto bi uslovilo da ostali organi ne bi mogli dalje tumačiti norme, već bi morali postupati po tumačenju zakonodavnih organa. Ipak, u odredjenim situacijama dešava se da i zakonodavni organ pored toga što je tvorac pravne norme, odnosno pravnog akta, bude i tumač tog prava. Takvo tumačenje zakonodavnog organa naziva se autentično tumačenje.
Autentičnim tumačenjem daje se pravo značenje pravne norme od samog tvorca pravne norme, gde se saznaje kakav se cilj normom želi postići. Ipak, ovakvo tumačenje ima i negativnih strana. Sjedinjuje se uloga tvorca i tumača, ostali organi ostaju bez mogućnosti tumačenja, može pod vidom tumačenja nastati nova norma koja povratno deluje od samog nastanka norme koja se tumači. Tako se stvaraju novi akti s povratnom snagom poznati kao interpretativni zakoni koji izazivaju štetne posledice, jer praktično zakone, donete u redovnom postupku, eliminišu pod vidom tumačenja.

 

 
Tumačenje organa uprave

Ovi organi tumače opšte pravne norme koje primenjuju na konkretne slučajeve, ali bave se tumačenjem i pojedinačnih pravnih normi u pojedinačnim pravnim aktima. Priroda sudskih organa je da rešavaju sporove, a prilikom rešavanja sporova moraju se tumačiti pravne norme koje se u sporovima primenjuju. Sudsko tumačenje je obavezno, nema rešenja sudskog spora bez sudskog tumačenja. Sva druga tumačenja u krajnjoj liniji podložna su sudskom tumačenju.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari