Upravljanje sredstvima preduzeća
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA IT „ITS“
Seminarski rad
Tema: Upravljanje sredstvima preduzeća
Prof.
Kandidat:
Beograd, april 2014.
SADRŽAJ:
1. Uvod....................................................................................................................................3
2. Sredstva preduzeća..............................................................................................................4
3. Obrtna sredstva.................................................................................................................... 5
4. Optimalna veličina obrtnih sredstava.................................................................................. 6
5. Metoda utvrđivanja zaliha...................................................................................................6
6. Funkcionisanje obrtnih sredstava i njegov uticaj na efikasnost preduzeća.........................9
7. Evidencija obrtnih sredstava..............................................................................................10
8. Poslovni primer preduzeća -"Pčelica" D.O.O. Golubac....................................................12
9. Zaključak...........................................................................................................................18
10.
Uvod
Kako svako preduzeće pri osnivanju mora da raspolaže odgovarajućim sredstvima i
imovinom, osnivač, odnosno vlasnik (ili vlasnici) preduzeća obezbeđuju početna, tj.
osnivačka sredstva. Ona postaju sredstva i imovina preduzeća kojim ono slobodno raspolaže.
Funkcija tih sredstava je u njihovoj nameni i trasnformaciji, sastoji se u stalnom
kretanju iz jedne faze reprodukcije u sledeću, kao i iz jednog oblika u drugi. To kretanje
predstavlja svojevrsni krug, tj. kružno kretanje i u svakoj fazi ciklusa proizvodnje i poslovanja
sredstva se javljaju u izmenjenom obliku.
Oblici sredstava mogu biti naturalni i ekonomski; naturalni u obliku osnovnih (trajnih)
sredstava, a ekonomski u obliku obrtnih.
Sredstva preduzeća kvalitativno i kvantitativno odgovaraju potrebama i zadacima
preduzeća, što bi pojednostavljeno moglo da se predstavi kao razlika između potreba
proizvodnog preduzeća i trgovinskog preduzeća koje plasira robu iz proizvodnog asortimana
pomenutog proizvodnog.
Iz ekonomskog ugla definisanja imovine preduzeća, skup različitih sredstava koja se
koriste i u funkciji su obavljanja delatnosti, odnosno poslovnih zadataka je sa jedne strane,
dok je imovina prema svom poreklu, tj. vlasništvu i pripadanju nakon eventualnog prestanka
rada preduzeća sa druge.
Sredstva mogu da se dele i prema poreklu, tj. načinu pribavljanja i vlasništva:
sopstvena (uložena pri osnivanju)
obaveze (pribavljena putem kredita ili dugovanja)
o
kratkoročne (prema dobavljačima)
o
dugoročne (prema kreditorima)
Sva ova sredstva predstavljaju imovinu preduzeća i knjigovodstveno se nazivaju aktiva, dok
se njihovi izvori nazivaju pasiva.
2

kupca, na primer, dok sa stanovišta rukovodilaca proizvodnje mogu da se klasifikuju po
funkcionalnim karakteristikama (oprema, alati, objekti i instalacije).
Sredstva za rad se troše, kako prilikom upotrebe, tako i nekorišćenjem. Trošenja mogu biti u
obliku habanja, loma, kvara ili fizičkog starenja.
Uzimajući u obzir koeficijent reprodukovanja u tehološkim fazama ciklusa, sva angažovana
sredstva se mogu podeliti u dve kategorije:
osnovna sredstva
(koeficijent reprodukovanja je <1)
obrtna sredstva
(koeficijent reprodukovanja je ≥1)
2.
Obrtna sredstva
Deo imovine preduzeća i deo poslovnih sredstava koja se u celosti utroše u procesu
reprodukcije nazivaju se obrtna sredstva. Razlikuju se od osnovnih sredstava po svom veku
upotrebe (< od godinu dana). Najveći deo obrtnih sredstava čine predmeti rada i novčana
sredstva, tj. zalihe (materijala, proizvoda i robe), potraživanja i gotovina, kao i deo osnovnih
sredstava sa rokom trajanja do godinu dana. Sam naziv nam govori da obrtna sredstva kruže u
procesima preduzeća
, započinje novcem, odnosno kupovinom sirovina, repromaterijala i
slično, pretvara se u gotov proizvod ili uslogu uz pomoć zaposlenih (radne snage), realizuje
na tržištu, pretvara u novčana sredstva i upotrebljava u ponovnu nabavku predmeta i drugih
faktora proizvodnje. Transformisanje obrtnih sredstava je najbitnije za ekonomiju svakog
preduzeća.
Obrtna sredstva možemo klasifikovati prema ulozi u ciklusu poslovanja preduzeća,
izvorima, vremenskom angažovanju i sl. Prema ulozi koju vrše dele se na:
1. sredstva u materijalnom obliku (stvar)
2. sredstva u novčanom obliku
3. sredstva u obliku prava
Obrtna sredstva u materijalnom obliku
su sirovine i ostali materijali za proizvodnju,
poluproizvodi i nedovršena proizvodnja, gotovi proizvodi (zalihe), inventara i ambalaže.
Obrtna sredstva u novčanom obliku
javljaju se kao gotovina (blagajne i tekući računi),
namenjena za nabavku sredstava u preduzeću. Ova sredstva mogu biti i devizna (u bankama),
ali i kao razna potraživanja po osnovu prodaje i finansijskih aranžmana.
Obrtna sredstva u obliku prava
pojavljuju se kao potraživanja od kupaca za isporučenu,
a nenaplaćenu robu, na primer. Prema načinu pribavljanja i njihovog korišćenja obrtna
sredstva mogu biti:
Sl. 1, str. 4
4
kreditno trajna sredstva za obavljanje redovnog poslovanja (iz dobiti, kredita,
sredstava dotacije osnivača-pozajmica),
obrtna sredstva za investiciona ulaganja.
3.
Optimalna veličina obrtnih sredstava
Kako bi uslovi za efikasan uticaj obrtnih sredstava na efikasnost poslovanja preduzeća
bili obezbeđeni, neophodno je primenjivanje mera optimalizacije obrtnih sredstava. Osim
toga, na osnovu odgovarajućih metoda potreno je stalno utvrđivanje i praćenje potreba za
obrtnim sredstvima. Najbitnije mere za optimalizaciju obrtnih sredstava su:
racionalno raspolaganje sa obrtnim sredstvima
(racionalizacija utrošaka
elemenata reprodukcije i optimalizacija njihove potrošnje, ali i uticaja na
troškove poslovanja preko nabavnih cena)
f ormiranje
fukcionalne
zavisnosti
(između veličine potrebnih sredstava za
izvršavanje zadataka pojedinih poslovnih funkcija i značaja efekata koje
ostvaruju te pojedine poslovne ili izvršne funkcije u preduzeću)
utvrđivanje i praćenje potreba
(u obrtnim sredstvima po najbitnijim grupama i
za ukupna obrtna sredstva)
u tvrđivanje i praćenje raspoloživosti
u obrtnim sredstvima po najvažnijim
grupama, kao i u ukupnim obrtnim sredstvima (ovde se podrazumeva i stalan
proces upoređivanja potrebnih i raspoloživih obrtnih sredstava po najvažnijim
grupama i za ukupna obrtna sredstva)
s talno analiziranje i praćenje kretanja likvidnosti
i njene promene pod uticajem
strukture obrtnih sredstava.
Razlikujemo metode koje se koriste u planiranju potreba za obrtnim sredstvima, a u
preduzećima i bankama one su različite. Najčešće su:
broj dana tehnološkog procesa u preduzeću
pomoću kamatnih brojeva
materijalnih bilansa i
utvrđivanje zaliha predmeta rada
4.
Metoda utvrđivanja zaliha
Problem nabavke u preduzeću koji predstavlja značajan problem celog preduzeća, je
problem upravljanja zalihama predmeta rada. Zalihe predstavljaju ukupnu količinu
materijalnih dobara neophodnih za ostvarivanje konkretnog poslovnog zadatka; materijal,
ambalaža, poluproizvodi, kao i svi ostali predmeti koji se koriste za stvaranje gotovog
proizvoda. Zalihe koje se koriste za određene vrste predmeta rada obavezno moraju postojati
u preduzeću u određenim količinama, pošto se nabavka ne može vršiti za proizvodnju na
dnevnom nivou, već za određeni vremenski proizvod zavisno od karaktera proizvodnje, kao i
od mogućnosti nabavke određenih predmeta rada. Osnovni zadatak upravljanja zalihama je da
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti