Tehnomanija – studija slučaja
Objavio Wvv 05. decembar 2023.
Naučni radovi, Skripte, Poljoprivreda/Šumarstvo
Objavio Emina5 23. novembar 2012. Prijavi dokument
UVOD
Generalni inspektorat, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pristupio je izradi ovog Uputstva/Vodiča sa ciljem da na što praktičniji način subjektima u poslovanju hranom predstavi obaveze koje proističu iz sprovođenja dobre proizvođačke prakse, dobre higijenske prakse i HACCP sistema. Vodič je koncipiran na usvajanju opštih principa dobre proizvođačke prakse, dobre higijenske prakse i HACCP sistema, a sačinjen je na način i u odnosu na objekte nadzora Generalnog inspektorata (proizvodi biljnog i mešovitog porekla). Ovo praktično znači da su u prvi plan istaknute specifičnosti u ovim objektima.
Primarni cilj ovog vodiča je da pruži uputstva učesnicima u lancu hrane kako da usmere svoj rad na kontrolu bezbednosti hrane baziranu na proveri sistema koji su uspostavljeni
kod subjekata koji posluju sa hranom, a u skladu sa odredbom clana 47, Zakona o bezbednosti hrane, ( „Službeni glasnik RS“ 41/2009) , koji definiše da će blizža uputstva o tome kako
će se vršiti kontrola uspostavljenog sistema bezbednosti hrane propisati resorno ministarstvo.
Vodič ima svrhu da omogući subjektima u poslovanju sa hranom da bolje razumeju način na koji inspektor pristupa proveri uspostavljenom sistemu bezbednosti hrane, kao i da
istakne sve neophodne preduslove i principe koje subjekti moraju da primene u cilju smanjenja broja opasnosti koje se mogu naći u hrani, kao i stavljanje pod kontrolu te opasnosti, te da im omogući da sami mogu proveravati sopstveni sitem bezbednosti hrane (samoprovera).
Sadržaj ovog vodiča bi trebalo da pokrije sve neophodne komponente za uspostavljanje efikasne kontrole nad opasnostima, i da omogući razumevanje načina na koji se proizvode
kvalitetni i bezbedni proizvodi i njihove osobine čuvaju kroz ceo lanac hrane. Vodič ne može da služi umesto HACCP plana, ali može da posluži boljem razumevanju načina na koji se HACCP plan razvija i primenjuje. Ovaj vodič, takođe treba shvatiti kao skup minimalnih uslova koje inspektor očekuje da zatekne pri kontroli kod subjekta u poslovanju sa hranom.
Vodič ne može da zameni ni jedan od postojećih zakona i propisa koji regulisu oblast proizvodnje, prerade, transporta i rukovanja hranom, ali treba da omogući razumevanje načina na koji treba primeniti postojeće zakonodavne propise. Član 48. Zakona o bezbednosti hrane, definiše da su subjekti u poslovanju hranom dužni da koriste upustvo za dobru proizvođačku i higijensku praksu i primenu HACCP sistema. Tabele i obrasci za dokumentovanje sistema (ček liste, procedure, zapisi, planovi i drugo) su obavezni. Tabele i obrasci koji su dati kao mogući modeli (primeri) u uputstvu mogu biti iskazani i na drugačiji način.
ZAKONSKA OSNOVA ZA PRIMENU SISTEMA DOBRE PROIZVOĐAČKE PRAKSE (DPP) , DOBRE HIGIJENSKE PRAKSE (DHP) I ANALIZE OPASNOSTI I KRITIČNIH KONTROLNIH TAČAKA (HACCP)
Iskustva velikog broja razvijenih zemalja na suzbijanju i prevenciji bolesti koje su uzrokovane hranom ukazuje na značaj preventivnog delovanja na opasnosti (hazarde) koji mogu izazvati neželjene zdravstvene implikacije. Znanja o higijeni i bezbednosti hrane su značajno napredovala, a praćenjem trendova bolesti uzrokovanih hranom se potvrdilo da primena principa Dobre proizvođačke prakse (DPP) i Dobre higijenske prakse (DHP) može značajno da smanji broj potencijalnih opasnosti prisutnih u jednom proizvodu. U primarnoj proizvodnji se primenom principa Dobre poljoprivredne prakse (GAP) može bitno redukovati broj i vrsta opasnosti u sirovinama i hrani koja se konzumira neobrađena.
Sadašnji obim trgovine hranom nalaže uspostavljanje standardizovanog pristupa bezbednosti hrane u celom svetu kako bi se moglo proceniti da li neki proizvod nosi sa sobom rizik po zdravlje i izmeriti veličina tog rizika. Analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (HACCP) se izdvojila kao najefikasniji standardizovani pristup pa je kao takva prihvaćena od strane FAO i SZO i preporučena od strane STO.
U našem zakonodavstvu je primena sistema za osiguranje bezbednosti hrane propisana Zakonom o bezbednosti hrane, (Službeni glasnik RS, 41/2009) , koji u članu 47 glasi: „Subjekti u poslovanju sa hranom dužni su da uspostave sistem za osiguranje bezbednosti hrane u svim fazama proizvodnje, prerade i prometa hrane, osim na nivou primarne proizvodnje, u svakom objektu pod njihovom kontrolom, u skladu sa principima dobre proizvođačke i higijenske prakse i analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (HACCP). ”
U ovom zakonu se jasno uspostavlja princip „procene rizika” na osnovu koje se primenjuju adekvatne akcije i meri efikasnost primenjenih mera. Ovaj zakon dopušta da se mere planiraju u odnosu na potencijalni nivo rizika. Programi DPP i DHP primenjivi su na sve subjekte koji učestvuju u proizvodnji, prometu i rukovanju hranom, dok je HACCP specifičan za dati pogon ili za jedan proizvod. Zato se HACCP plan razvija za svaki pogon (proizvod) ponaosob, te se ne mogu koristiti u pojedinačnom slučaju HACCP planovi sličnih proizvođača, niti oni koji postoje u literaturi.
Programi DPP i DHP sastoje se od niza preporuka koje treba sprovesti u svim tačkama lanca hrane kako bi se sprečila njena kontaminacija biološkim, hemijskim ili fizičkim agensima. Oni daju smernice kako treba da budu organizovane i izgrađene prostorije u kojima se proizvodi/transportuje/rukuje hranom; od čega treba da bude napravljena oprema, kako da se država i podešava (kalibracija) ; kako da se organizuje nabavka sirovina ambalaže i dodataka u proizvodnji; kako da se organizuje održavanje higijene; kako da se vrši obuka osoblja; obezbedi sledljivost proizvoda; obezbedi osnovna dokumentacija o proizvodima.
U sledećim poglavljima navedeni su minimalni neophodni uslovi koje je potrebno obezbediti na nivou subjekta koji proizvodi/transportuje/rukuje hranom i oni su dati u vidu tzv. Kriterijuma za procenu. Kontrolor tokom samokontrole ili službene kontrole na osnovu objektivnog nalaza ispunjenosti ovih kriterijuma odlučuje o tome da li su oni u potpunosti ispunjeni (“Nema neusaglašenosti”) ; delimično ispunjeni, s tim da su najneophodniji kriterijumi ispunjeni, a da oni koji nedostaju ili su delimično ispunjeni mogu biti ispunjeni u vremenu do sledeće inspektorove posete; i nisu ispunjeni (ili ne mogu ni biti ispunjeni).
Sva svoja opažanja i sve zatečene neusaglašenosti lice koje vrši službenu kontrolu beleži u Zapisnik o nadzoru i određuje vreme za ispravljanje svih navedenih neusaglašenosti. Za svaku neusaglašenost predviđa se realan rok za njenu ispravku. Ukoliko subjekat nije u potpunosti ispravio neusaglašenost, ali je aktivno započeo rad na ispravci, ovaj rok može biti produžen. Ako je subjekat ispravio neusaglašenost na način koji je različit od onog kojeg je inspektor preporučio i obezbedio dokaz da je primenjeni način efikasan, inspektor će prihvati ovakvo rešenje.
Osnovna zakonska regulativa koja je uzeta u obzir prilikom izrade ovog Vodiča je:
Objavio Wvv 05. decembar 2023.
Objavio milicab 02. oktobar 2023.
Objavio mvadapt 28. jun 2023.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.