Uvod u preduzetništvo
Postoje dva mišljenja oko toga kada je preduzetnička ekonomija stavila naglasak na
preduzetnički način razmišljanja. Dok neki autori smatraju da je naglašavanje započeto
osamdesetih godina 20. veka, drugi smartaju da interesovanje za istu dostiglo svoj vrhunac u 21.
veku sa razvojem naprednih tehnologija. Individualne preduzetničke aktivnosti predstavljaju
novi talas koji se odnosi na smanjivanje opsega poslova, materijala, broja zaposlenih pa samim
tim i na snižavanje troškova.
Jedna od karakteristika preduzetništva današnjice, jeste, da se ono posmatra kao idealan
način za kreiranje sopstvenog posla, uspeha i sigurnosti. Na nastanak savremene preduzetničke
ekonomije u razvijenim tržišnim privredama posebno su uticala dva faktora: brz razvoj novih
znanja i tehnologija koji je uslovio ekspanziju novih preduzetničkih firmi visoke tehnologije, kao
i razvoj tržišta preduzetničkog kapitala koji je postao efektivni mehanizam finansiranja novih
preduzetničkih poduhvata.
1.1
RAZVOJ PREDUZETNIŠTVA
Uprkos čestim pitanjima o tome ko je preduzetnik, šta je preduzetništvo, a šta njegov
proces, i dalje ne postoji jasna i opšteprihvaćena definicija preduzetništva. Sama reč
„entrepreneur“ je francuskog porekla i znači „onaj koji uzima između“ ili „ide između“. Za
primer najranije definicije preduzetništva uzimamo Marka Pola, koji je uspeo da uspostavi
trgovačke rute sa Dalekim Istokom.
U srednjem veku preduzetnikom se smatrao izvođač i osoba koja upravlja velikim
proizvodnim investicionim projektima i rizik nije spadao samo na pojedinca što u 17. veku već
nije slučaj. Tada preduzetnik predstavlja osobu koja ulazi u ugovorni odnos i snosi rizik u vezi
profita ili gubitka. U 18. veku, sa jačanjem industrijalizacije, postojala je razlika između osobe
koja je tražila kapital i koja je posedovala kapital, tako da se preduzetnikom nije smatrala osoba
koja je davala kapital. Razlika između menadžera i preduzetnika nije postojala u 19. veku, gde
preduzetnik organizuje i upravlja preduzećem radi sopstvene dobiti. U 20. veku se javlja pojam
preduzetnika kao inovatora, odnosno pojedinca koji razvija nešto jedinstveno.
1.2
POJAM PREDUZETNIŠTVA
U skoro svim definicijama preduzetništva, postoji zajednička osnova da je u pitanju
ponašanje koje obuhvata (1) preuzimanje inicijative, (2) organizovanje i reorganizovanje
društvenih i ekonomskih mehanizama i resursa u praktične svrhe, (3) prihvatanje rizika ili
neuspeha
V. Milićević, B. Ilić,
Ekonomika preduzeća – Fokus na savremeno poslovanje
, FON, Beograd, 2005.
R. Avlijaš, G. Avlijaš,
Preduzetništvo,
Univerzitet Singidunum, Beograd, 2013, strana 7.
A. Shapero,
Entrepreneurship and Economic Development
, Wisconsin, Project ISEED, LTD, the Center for Venture
Management, 1975, strana 187.
1
UVOD U PREDUZETNIŠTVO
Iz mnogobrojnih definicija preduzetništva možemo izdvojiti reči koje se najčešće
ponavljaju i koje, bez greške, možemo nazvati ključnim – inovacija, organizovanje, stvaranje,
bogatstvo i rizik.
Kako postoji više delatnosti i mogućnost promene samog načina poslovanja, možemo
reći da ne postoji samo jedan vid preduzetništva. Ono je kompleksno, podložno promenama i
zato je tako teško definisati ga samo na jedan način.
Preduzetništvo je proces stvaranja nečeg novog i korisnog ulaganjem vremena i napora,
uz pretpostavku postojećih finansijskih, fizičkih i društvenih rizika, uz konačno dobijanje
nagrade materijalnog karaktera i ličnog zadovoljstva i nezavisnosti. U tom smislu preduzetnik
predstavlja svaku osobu koja rizikuje, u nameri da započne nešto novo.
U tom smislu preduzetnik predstavlja sveku osobu koja rizikuje, u nameri da započne
nešto novo. Specifični faktori koji se odnose na preduzetničko delovanje su:
1) Pojedinac – potreba za postignućem, težnja ka vršenju kontrole, sklonost ka preuzimanju
rizika, zadovoljstvo poslom, itd.
2) Okruženje – raspoloživost kapitala, postojanje iskusnih preduzetnika, obučenost radne snage,
dostupnost snabdevača, itd.
3) Organizacija – oblik organizovanja, partneri, strategije, cena, diferenciranje, fokusiranje, itd.
4) Preduzetnički proces – otkrivanje šanse, obezbeđenje resursa, istraživanje tržišta, proizvodnja,
odgovor tržištu, itd.
1.3
PREDUZETNIČKI PROCES
Proces rada na novom poduhvatu je deo preduzetničkog procesa, koji je širi od rešavanja
problema na menadžerskoj poziciji.
Preduzetnički proces je proces rada
na novom poduhvatu –
bilo plasiranja novih proizvoda na postojeća tržišta, postojećih proizvoda na nova tržišta ili
stvaranje nove organizacije i sastoji se iz četiri faze :
1) identifikacija i procena šanse,
2) razvoj biznis plana,
3) obezbeđenje potrebnih resursa, i
4) upravljanje novim preduzećem.
Sve faze su međusobno povezane i utiću jedna na drugu.
1.3.1 IDENTIFIKACIJA I PROCENA ŠANSE
Identifikacija šanse je proces kojim preduzetnik dolazi do šanse za novi poduhvat. Ovo je
veoma težak zadatak sa osnovnim ciljem da se definišu kriterijumi neophodni za merenje
kvaliteta poslovne šanse. Predstavlja dugotrajan proces u kom se definišu šansa i vizija
preduzeća, razmatranjem mogućnosti, kako bi se imaginacije i snovi razdvojili od realnosti.
Poslovne šanse nastaju kao rezultat pažnje preduzetnika, na osnovu formiranja
mehanizama za identifikaciju šansi, kao ideje proistekle iz zapažanja svakodnevnice ili čak
R. D. Hisrich i C. G. Brush,
The Woman
Entrepreneur: Starting, Financing and Managing a Successful New
Business,
Lexington Books, Lexington, MA,1985, strana 18.
H. H. Stevenson, M. J. Roberts i H. I. Grousbeck
, New Business Ventures and the
Entrepreneur,
Richard D. Irwin,
Burr Ridge, IL, 1985, strana 16- 23.

1.4
VRSTE POSLOVNIH PODUHVATA
Jedna od klasifikacija deli nova preduzeća na:
1.
Preduzeće životnog stila,
koje ima za cilj izdržavanje vlasnika , uz male šanse za
rast i širenje (30 – 40 zaposlenih);
2.
Osnivačka kompanija
,
koja je novi poslovni poduhvat koji nastaje na osnovu
istraživanja i razvoja, a najčešće i privlače interes privatnih investitora(40 do 400
zaposlenih);
3.
Poduhvati visokog potencijala
,
su poduhvati visokog rasta koji dobijaju najveći
interes investitora i publicitet, uobičajeno se nazivaju „gazele“ i predstavljaju
sastavni deo ekonomskog razvoja određenog regiona ili države (preko 500
zaposlenih).
1.5
PREDUZETNIŠTVO I PRIVREDNI RAZVOJ
Uloga preduzetništva je od velikog značaja za promene u strukturi poslovanja kao i za
celo duštvo i predstavlja mnogo više od samog dohotka po glavi stanovnika. Svojim promenama
utiče na razvoj i proizvodnju i na taj način omogućava da se kompletni prihodi dele na više
učesnika. Izuzetno bitan ključ za razvoj proizvoda i usluga, kao i podsticaj za investitore
predstavlja inovacija. Noviteti u ponudi privlačni su kako tražnji tako i ponudi.
Proces u kom se inovacija razvija i komercijalizuje naziva se
proces evolucije proizvoda
.
U ovoj fazi preduzetničkim aktivnostima postiče se privredni razvoj. Nakon ove, sledi faza u
kojoj je potrebno uskladiti tehnologiju sa ciljnim tržištem i ona se zove iterativna sinteza.
Predstavlja presek znanja i uočenih potreba iz kojih počinje faza razvoja samog proizvoda.
Kako inovacija na tržištu ne bi postala samo još jedna igla u plaštu sena neophodno je da
razvije jedinstvenost. Svaka inovacija, a naročito tehnološke i najnovije inovacije, evoluiraju na
tržištu po osnovu nekih od mehanizama: državne inicijative, korporativnog ili nezavisnog
preduzetništva.
Država svojim finansiranjem dosta utiče na naučna istraživanja, iako većina njih nikada
ne dospe na komercijalno tržište zbog nedovoljne primenljivosti, nedovoljno pozitivnog stava
tržišta prema njima ili same državne birokratije i regulacija. Ipak, dosta napora i sredstava se
ulaže u tehnologije razvijene u laboratorijama i taj postupak se naziva tehnološki transfer.
Korporativno preduzetništvo predstavlja preduzetnički napor unutar samog preduzeća.
Ono bi imalo mnogo veću ulogu kada birokratski sistem ne bi sputavao kreativnost i razvoj
novih proizvoda zbog toga se sve više preduzeća okreće stvaranju preduzetničkog duha kao
jednom od načina poboljšanja poslovanja i izdvajanjem od konkurencije
Nezavisno preduzetništvo
,
otvaranje novog preduzeća npr.,
je još jedan od načina
povezivanja nauke i tržišta. Ovaj način iziskuje prethodno istraživanje o sredstvima koje je
R. Avlijaš, G. Avlijaš,
Preduzetništvo,
Univerzitet Singidunum, Beograd, 2013, strana 14
potrebno uložiti ili imati u rezervi, istraživanje tržišta, načina povezivanja sa posrednicima ili
investitorima kao i dobro poznavanje marketinga kako ne bi došlo do vrlo brzog povlačenja sa
tržišta.
1.6
KORPORATIVNO PREDUZETNIŠTVO
Korporativno preduzetništvo je metod stimulacije, ali i kapitalizovanje vrednosti
pojedinaca koji misle da se nešto može odraditi drugačije i bolje, i to u samoj korporaciji
.
Na
društvenom nivou pojavljuje se sve veća potreba za sopstvenim radom. Pojedinci koji svojim
znanjem i idejama smatraju da mogu da utiču na poboljšanje poslovanja i za to prihvataju
potpunu odgovornost. Uskraćivanje takve slobode može dovesti do niže produktivnosti pa i želje
pojedinca da svoje ambicije ostvari na drugom radnom mestu. Razvojem korporativnog
preduzetništva može se ostvariti preduzetnički duh i delimično prevazići problemi s odbojnošću
prema fleksibilnosti, rastu i diversifikaciji.
Novi poslovni poduhvati predstavljaju aktivnosti preduzeća sa ciljem ostvarenja nečeg
novog i vrednog u okviru postojeće organizacije. Inovativnost proizvoda i usluga ostvaruje se
razvojem i inoviranjem tehnologije, nizom poboljšanja novih i postojećih proizvoda i novim
metodama u procesu proizvodnje.
Samoobnova obuhvata promene u čitavom sistemu poslovanja sa ciljem njegovog
poboljšanja. U potrazi za šansama preuzimaju se inicijativa i rizik, kao i hrabrost i agresivnost.
Ovakvim načinom poslovanja preduzeća žele da se izdvoje u odnosu na konkurenciju, a ne da je
prate.
1.6.1 TRADICIONALNA I PREDUZETNIČKA KULTURA
Novo doba, doba preduzetnika, donosi mnoge promene na trenutnom tržištu. Manja
preduzetnička preduzeća predstavljaju sve veću pretnju nekim stalnim korporacijama svojom
inovativnošću i agresivnim pristupom. Danas na tržištu možemo uočiti dve kulture vođenja
poslovanja, a to su tradicionalna i preduzetnička kultura poslovanja.
Tradicionalna kultura je okrenuta konzervativnom načinu odlučivanja. Donošenje
racionalnijih odluka na osnovu mnogobrojnih podataka, izbegavanje bilo kakvih rizika,
pridržavanje uputstava, ne sprovoditi inicijativu bez uputstava, ne činiti greške. Po prirodi je
hijerarhijska, sa definisanim procedurama, sistemima izveštavanja, linijama autoriteta i
odgovornosti i mehanizmima kontrole.
Tradicionalni menadžeri su motivisani prevashodno
unapređenjem i uobičajenim korporativnim nagradama.
Preduzetnička kultura zasniva se na konceptu suprotnom od tradicionalne. Podržava
kreativnost, fleksibilnost, nezavisnost, vlasništvo, preuzimanje rizika, predloge, razvijanje vizije,
ciljeva, pokušaje i eksperimente. Kultura preduzetničke kompanije je plitka, mrežna
R. Avlijaš, G. Avlijaš,
Preduzetništvo,
Univerzitet Singidunum, Beograd, 2013, strana 16
R. Avlijaš, G. Avlijaš,
Preduzetništvo,
Univerzitet Singidunum, Beograd, 2013, strana 17.

1.6.4 UVOĐENJE KORPORATIVNOG PREDUZETNIŠTVA
Organizacija koja želi da uspostavi preduzetničko okruženje mora da sprovede sledeće
postupke:
1. obezbediti privrženost i podršku top menadžmenta i da se nakon osigurane podrške
definišu opšte smernice za razvoj korporativnih poduhvata, kao i da se obuče
korporativni preduzetnici.
2. identifikovati ideje i generalna područja koja će se podržati, utvrditi očekivanja od
celokupnog programa i ciljne rezultate svakog korporativnog poduhvata, kao i uspostaviti
sistem mentorstva/sponzorstva bez kojeg transformacija organizacione u preduzetničku
kulturu nije moguća.
3. obezbediti neophodnu tehnologiju i uspešno je koristiti u cilju povećanja fleksibilnosti.
4. edukovati zaposlene i deliti sa njima svoja iskustva i nakon obuke zahtevati od
preduzetničkog tima da izradi poslovni plan, prikupi reakcije klijenata i namere za
kupovinu, kao i usvajanje znanja kako koegzistirati-opstati unutar organizacione
strukture.
5. pronaći načine da se približi potrošačima uz pomoć formiranja baze podataka,
angažovanjem nekog od manjih konkurenata i kroz maloprodaju.
6. obezbediti veću produktivnost sa manje resursa i uvesti koncept ”bez viškova i rasipanja”
u cilju uspostavljanja korporativnog preduzetništva.
7. uspostaviti snažnu strukturu podrške za korporativno preduzetništvo u vidu dovoljno
finansijskih sredstava i tako ostvariti uspešan poduhvat.
8. uspostaviti vezu nagrada sa radom preduzetničke jedinice i uspostaviti sistem ocenjivanja
pomoću kojeg će se uspešnim preduzetničkim jedinicama omogućiti proširivanje, a
neuspešne jedinice će biti eliminisane.
1.7
SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVO
Socijalno preduzeće je usmereno na stvaranje prihoda sa ciljem ostvarivanja pozitivnih
efekata na društvo, lokalnu zajednicu i prirodnu sredinu. To znači da zarađena sredstva ne služe
uvećanju imovine pojedinaca – već se ulažu u svrhe kao što su zapošljavanje ljudi koji teže
dolaze do posla, socijalne i medicinske usluge, obrazovanje, zaštita životne sredine ili kulturne
aktivnosti u zajednici.
Bottom-line je termin koji se u računovodstvenom žargonu odnosi na krajnji finansijski
rezultat (profit), koji se uzima kao jedini kriterijum za merenje uspeha preduzeća na osnovu
finansijskog rezultata. Double i tripple bottom-line su termini koji se koriste u socijalnom
preduzetništvu, a odnose se na merenje kako finansijskog, tako i društvenog i ekološkog uticaja
koje preduzeće ostvaruje. Dok double-bottom-line predstavlja merenje finansijskog rezultata i
socijalnog uticaja na društvo, a tripple-bottom-line merenje socijalnog, ekonomskog i ekološkog
uticaja koje socijalno preduzeće ostvaruje. Ovaj koncept je poznat i pod skraćenicom 3P:
(People, Profit, Planet).
Socijalni preduzetnik je osoba koja prepoznaje socijalni problem i koristi inovativne,
preduzetničke metode kako bi doprinela pozitivnim socijalnim promenama u svom okruženju.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti