Odlomak

UVOD

Bolesti riba proučava specijalna disciplina ihtiologije koja se zove ihtiopatologija   ( od grčke reči ihtios – riba, patos – bolest i logos – nauka).Ihtiopatologija, iako je deo patologije ( nauke o bolestima svih organizama), ipak ima svoje specifičnosti, s obzirom na samu sredinu u kojoj žive ribe, odnosno vodu, sa svim njenim fizičkim, hemijskim i biološkim svojstvima, kao i u odnosu na anatomsko-fiziološke specifičnosti riba kao organizama.
Voda kao životna sredina sa svojim abiotičkim i biotičkim ekološkim faktorima bitno se razlikuje od suvozemne životne sredine. Temperatura kao veoma značajan ekološki faktor može da ima velikog značaja u pojavi raznih oboljenja kod riba. Pri niskim temperaturama organizam riba gubi prirodnu otpornost, podleže delovanju infekcije patogenih mikroorganizama. Uticaj naglih promena i niskih temperatura može da se odrazi direktno na zdravlje riba.
Najveća opasnost ribama preti od zamrzavanja vodene površine, što dovodi do nedostatka kiseonika čije posledice mogu da budu katastrofalne. Nedostatak kiseonika u vodi često je uzrok naglih uginuća.
Do oboljenja i uginuća riba može da dođe i usled poremećaja u sadržaju vodonikovih jona (ph). Razne vrste riba različito su osetljive na ove promene. Većina riba je osetljiva na kiselu, a manje na alkalnu reakciju vode.
Razni mikroorganizmi: virusi, bakterije, gljivice i protozoe mogu biti uzročnici pojave raznih bolesti. Neki od njih redovno se sreću u organizmu riba, ali prouzrokuju oboljenja kada popusti prirodna otpornost organizma. A koji su to uzroci koji dovode do smanjenja otpornosti riba? Na ovo pitanje nije lako dati potpun odgovor, ali svakako se zna da su to prvenstveno nepovoljni uslovi sredine, izmenjeni hemijski sastav vode, kvalitetno i kvantitetno deficitarna ishrana i prenatrpani ribnjaci.
Međutim, izvestan broj mikroorganizama bez obzira na odbrambenu sposobnost riba, sam po sebi je dovoljan da izazove mnoga vrlo opasna oboljenja. Mnogi paraziti, prvenstveno protozoe i helminti, a zatim i larve nekih insekata, uzročnici su parazitarnih oboljenja. Prisustvo parazita u telu riba može da utiče na tempo rasta,zatim da slabi opštu otpornost organizma ili da u veći invazijama putem lučenja toksina dovodi direktno do smrti riba.

Virusne bolesti šarana

Ova grupa  bolesti nanosi velike štete uzgojima šarana ali ima i poguban uticaj na šarane koji plivaju u otvorenim vodama. Ne postoje lekovi koji bi delovali na viruse i na taj način ozdravljali naše šarane. S toga svi mi moramo provoditi epidemiološke, higijenske i sanitarne mere. Postoje nade da će se neke virusne bolesti sprečiti vakcinacijom. Prvae vakcine protiv virusnih bolesti riba provedena su pre 30 godina na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu a provodio ih je jedan od najvećih naučnika na setu iz ovog područja na žalost nedavno preminuli Prof. dr. Nikola Fijan. Naučnik koji je prvi u svetu opisao dva značajna virusna i jednog važnog bakterijskog uzročnika ribljih bolesti. Bio je sedam godina nastavnik na univerzitetima u SAD, specijalist za akvakulturu i ekspert za bolesti riba FAO-a i dugogodišnji savjetnik Svetske zdravstvene organizacije. To je čovjek koji je 1971. godine izdvojio uzročnika proletne viremije šarana i tako je postao svetski poznat.
Ovom prilikom treba naglasiti da virusi riba nisu opasni za zdravlje ljudi jer se ne mogu umnažati na temperaturi od 37° C.
Najznačajnije virusne bolesti šarana su proletna viremija, koi herpesviroza i boginje šarana. Naravno njih ima još ali nisu toliko značajne za naš sport.

 Prolećna viremija šarana

Prolećna viremija šarana – aktivna kontagiozna bolest šaranskih riba izazvana: Rabdovirus carpio iz familije Rabdoviride. Javlja se u proleće pri T vode 10 – 20oC, a kad je T vode 20 – 23oC – bolest prestane. Masovno oboljenje je u ribnjacina. Veštački se inficiraju samo šarani držanjem u inficiranoj vodi i aplikacijiom uzročnika intraperitonealno, intracerebralno i u riblji mehur. Smrtnost je 70% infekcija je putem škrga, one putem GIT – a jer sokovi inaktivišu virus. Sa mesta prodora tokom viremije je virus napada RH sistem bubrega, creva. Inkubacija je 4 – 6 dana. Javlja se ascit pa je povećan abdomen, pa se ova bolest zvala zarazna vodena bolest. Zbog edema dođe do egzoftalmije – iskolačene oči. Ribe su mršave. Svi organi i zid vazdušnog mehura su edematozni. Na koži, očima, škrgama i ribljem mehuru su krvarenja. Zavoji creva su slepljeni. Dijagnoza: virusološki pregled bubrega i jetre. Ovi organi se inokulišu na 20oC ako je + javi se citopatogeni efekat za 1 – 10 dana. Terapija: nema. Suzbijanje: dezinfekcija ribnjaka negašenim krečom 2000kg/ha, vakcinacija oslabljenim virusom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Veterina

Komentari