WTO:Svetska zdravstvena organizacija

UVOD

Svjetsko gospodarstvo gubi svoja tradicijska obilježja zasnovana na nacionalnom ili regijskom razvoju izrastajući u jedinstvenu gospodarsku cjelinu zbog sve veće internacionalizacije, te globalizacije u svijetu. Usporedno s tim rastao je broj novonastalih međunarodnih ekonomskih organizacija koje su svoje djelovanje zasnivale na međunarodnim ugovorima i sporazumima. Jedna među njima je Svjetska trgovinska organizacija ( World Trade Organization – WTO ).
Svjetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja predstavlja institucijski i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnim vlasništvom. Djeluje u sferi stvaranja pravila međunarodne trgovine, koji su dogovoreni WTO sporazumima s ciljem olakšavanja trgovine između država-članica, te putem kojeg bi se uspješno rješavali nastali trgovinski sporovi. Osnovana je i počela je s djelovanjem 1.01.1995. godine sa sjedištem u Ženevi.
Nakon neuspjelog pokušaja stvaranja Međunarodne trgovinske organizacije 23 zemlje su se odvojile i među sobom usaglasile Opći sporazum o carinama i trgovini ( General Agreement on Tariffs and Trade – GATT ) u Ženevi. Navedene zemlje su putem GATT-a pokrenule postupnu trgovinsku liberalizaciju i počele uklanjati razne protekcionističke mjere u trgovini robama. Organizacija je u svijetu bila prihvaćena kao međunarodna platforma sprecijalizirana za carinsku problematiku. GATT se u svom djelovanju uspio modernizirati te je tako, kroz nekoliko runda pregovora stvoren snažan i konzistentan multilateralni trgovinski sustav, koji je 1995. godine prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju – WTO.
U sustavu WTO djeluje sto četrdeset i osam članica, od toga trideset i dvije države i sedam međunarodnih organizacija i institucija, koje imaju status promatrača. Tijekom zadnjih pet godina članice su postale Hrvatska, Albanija, Gruzija, Jordan, Litva, Moldava, Oman, Kina te Taiwan. Jedan od osnivača GATT-a je bila Kina, a danas je jedan od globalno najaktivnijih trgovinskih sudionika na međunarodnom tržištu. Također se u Kini, uslijed njezine veličine, svaka djelatnost razvija u enormnim razmjerima, te se očekuje njezin snažan utjecaj na svjetske ekonomske tijekove. U cilju promicanja svojih interesa, unutar WTO djeluju razne neformalne skupine te nastupaju zajednički u okviru nekoliko konzultativnih skupina. Neke od važnijih su: CAIRNS skupina, EU (European Union – Europska Unija), ASEAN (Assiciation of South East Asian Nations), AEC (African Ecinomic Community), NAFTA (Nort American Free Trade Area), nekadašnja CEFTA (Central European Free Trade Agreement), te RAM (Recently Accepted Members). Unutar WTO sustava djeluje mnogo članica s različitim interesima koji se mogu odrediti i uskladiti putem velike i utjecajne organizacije kao što je WTO.
 

 
1.    WTO, GLOBALIZACIJA I POSLOVNI SVIJET

Globalizacija je star ekonomski proces koji prema nekim spoznajama traje i više od 2000 godina. Pospješuje daljnji razvoj znanosti, obrazovanja, tehnike i posebice tehnologije, te znatno doprinosi političkim i ekonomskim promjenama u svijetu. Kada je riječ o politici globalizacije misli se na globalizaciju u kapitalističkim zemljama, ali ona sve više zahvaća i zemlje u razvoju te tranzicijske zemlje. U svjetskim okvirima globalizacija je proces povezivanja industrijskih, financijskih, organizacijskih, upravljačkih te drugi aktivnosti na svjetskom tržištu. Također, ona bi trebala biti poveznica između industrijskih tj. proizvodnih aktivnosti i financijskog kapitala u svjetskim razmjerima, a trebala bi je nositi i razvijati transnacionalna poduzeća.
Društvo je danas pod snažnim pritiskom nebrojenih problema i dilema koje nastaju u svezi s proizvodnjom, trgovinom i raspodjelom za koje nije pronađeno najidealnije rješenje, pa se sve više nameće potreba pregovaranja kako kapitalističkih tako i tranzicijskih zemalja. Iz toga razloga ustrojava se trolist; Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Međunarodni monetarni fond (IMF) i Svjetska banka (WB). Navedene tri važne međunarodne organizacije često su na indirektan način određivale ponašanje onih, koji nisu djelovali kroz centre moći, te utjecali na njihove ekonomske, socijalne političke probleme i nestabilnost.
Često su jedini izvor kapitala, u nekim zemljama trećeg svijeta, velika transnacionalna poduzeća. Takvim načinom poslovanja velika transnacionalna poduzeća ubrzano se pretvaraju u globalna poduzeća. Te sve većim i ubrzanim društvenim promjenama, te znanstveno – tehnološkim postignućima, globalizacija je sve više uvjetovana globalizacijom financijskog kapitala, ali i profita, često poništavajući postignute civilizacijske vrijednosti.
Članice WTO još nisu iskazale jedinstveno mišljenje po pitanju daljnjeg djelovanja WTO sustava, no jedna grupa članica zastupa mišljenje da se WTO treba baviti pitanjima uređenja svjetske trgovine, dok druga grupa članica zastupa da se organizacija WTO treba odrediti i po pitanjima inozemnih ulaganja i šire. Najrazvijenije zemlje su po tom pitanju našle odgovor u organizaciji OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj; kontroliraju odljev kapitala, često u nerazvijene zemlje, koje su veliki korisnici takvog kapitala.