Odlomak

UVOD

U ovom radu je obrađena tema životnog osiguranja, sa posebnim osvrtom na životno osiguranje u Srbiji. Dati su osnovni pojmovi i definicije koje se javljaju u oblasti životnog osiguranja kao i  neki podaci koje karakterišu tržiste osiguranja u Srbiji, regionu, ali i u svetu.
Ovaj rad će pomoći da saznamo nešto više o životnom osiguranju, kao jednom od najzastupljenijih vidova osiguranja u svetu. Predmet posmatranja biće komparativne analize i osiguravajuće kompanije koje u oblasti osiguranja u našoj zemlji zauzimaju lidersku poziciju, ali koja isto tako neverovatnom brzinom proširuju svoje poslovanje na sve druge vidove osiguranja.
Osiguranje, izbegavanje, ublažavanje i prenos rizika, smanjuju neizvesnost pojedinca. Osiguranje života predstavlja kombinaciju osiguravajuće zaštite i štednje, čime se obezbeđuje porodična i lična finansijska sigurnost. Osiguranje života proveren je i prihvaćen oblik osiguranja i štednje u svim razvijenim zemljama Europe i sveta. Novac uplaćen u životno osiguranje zakonskim je instrumentima maksimalno zaštićen, pa stoga polisa osiguranja života po isteku trajanja osiguranja, garantuje isplatu ugovorene svote osiguranja uvećanu za pripisanu dobit. Životno osiguranje je način štednje jer se po isteku osiguranog perioda isplaćuje osigurana suma uvećana za dobit. Na ovaj način obezbeđujete sebi finansijski sigurnu starost i stvarate kapital koji se može iskoristiti za doživotnu rentu ili se može podići odjedanput. U slučaju smrti osiguranika, osiguranje zbrinjava članove njegove porodice i isplaćuje celokupnu osiguranu sumu a ne samo onaj deo koji je do tada uplaćen, što predstavlja osnovnu razliku u odnosu na štednju u bankama.

1.    Istorijski razvoj životnog osiguranja

Prvi oblici nekog obezbeđenja za slučaj smrti (što je smisao današnjeg osiguranja života) vraćaju nas u daleku prošlost. Još 2.500 godina pre nove ere egipatski zidari kamena organizovali su društvo za pribavljanje sredstava za plaćanje troškova lečenja i troškove pogreba svojih članova .Nešto kasnije, otprilike 400. godina pre  nove ere, u Grčkoj su bila organizovana društva za pogreb koja su se finansirala doprinosima članova. U Rimskom carstvu osnovano je religiozno udruženje u koje su članovi uplaćivali određeni iznos za prijem kao i mesečnu članarinu, a u slučaju smrti nekog člana solidarno su snosili troškove sahrane, pomagali su udovice i decu umrlih.
Prvu polisu životnog osiguranja, u pravom smislu te reči, zasnovanu na principima pomorskog saobraćaja, izdala je grupa pomorskih osiguravača u Londonu, 18. juna 1536.godine, izvesnom Wiliamu Gybbonsu. Polisa je bila jednogodišnja i glasila je na iznos od 400 funti. Interesantno je da je Gybbons umro u toku godine i osiguravači su njegovoj porodici isplatili osiguranu sumu. Razvoj osiguranja života u evropskim zemljama počinje krajem 17.veka i karakteriše se postepenom primenom matematike u tehnici osiguranja. Dostignuća Njutna, Lajbnica, Dekarta i Paskala našla su veliku primenu u oblasti osiguranja. Od velikog značaja bila su i otkrića u matematičkoj statistici, pre svega zakon velikih brojeva (Bemuli, Laplas i Gaus). Primenom prve zvanične tablice smrtnosti objavljenje 1693. godine, započinje razvoj osiguranja života u osnovi i u onom obliku kakav je i danas poznat. Prvo moderno društvo životnog osiguranja u Evropi bilo je osnovano 1699. godine u Londonu pod nazivom „Društvo za osiguranje udovaca i udovica“. Prvo udruženo društvo za životno osiguranje „New England Life“ je osnovano 1835 godine. Prvo društvo životnog osiguranja u Sjedinjenim Američkim Državama osnovano je 1759. godine  pod nazivom „Društvo za pomoć siromašnm i ugroženim prezviterijanskim  sveštenicima i siromašnim i ugroženim suprugama i deci prezviterijanskih sveštenika “. Ovo društvo još uvek postoji i najstarije je društvo životnog osiguranja na svetu.
Koreni osiguranja u Srbiji nalaze se još u Dušanovom zakoniku (XIV vek), koji pominje kolektivnu odgovornost za naknadu štete, ali se osiguranje u pravom smislu na našim prostorima sreće tek polovinom XIX veka (tzv. „koševi” Miloša Obrenovića). Prve poslove osiguranja u Kraljevini Jugoslaviji obavljala su strana osiguravajuća društva, te je i prvi zakon o osiguravajućim društvima bio njima posvećen. Početkom XX veka nastaju prva domaća osiguravajuća preduzeća. Ove kompanije bile su poslovno povezane sa stranim, ali su metode poslovanja bile nalik trgovačkim. Kao i u većini zemalja i u Jugoslaviji je vladao koncesioni sistem za osiguravajuće poslovnice.Osiguravajuće društvo nije se formiralo kao akcionarsko društvo ili zadruga, već je država zadržavala za sebe diskreciono pravo davanja dozvole za rad, odnosno koncesije. Vremenom je država diskrecioni sistem pretvarala u normativni, dopustajući automatsko dobijanje koncesije, po ispunjavanju uslova, tako da je uoči Drugog svetskog rata u Jugoslaviji bilo 28 osiguravajućih kompanija (ne računajući već ranije ugašena), kao što su „Adrija”, “Zora”, “Feniks”).Donošenje Uredbe o nadzoru nad osiguravajućim društvima  1. marta 1937 godine, bila je prekretnica za razvoj osiguranja u Kraljevini Jugoslaviji.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Osiguranje

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari