Odlomak

I    UVOD

Monetarna istorija je zabeležila da su se kao novac pojavljivale različite stvari, čija je upotrebna vrednost često bila manja od nominalne, koja je pridavana takvom novcu. Na primer, kao novac su se upotrebljavali: zrna kafe, listovi duvana (tokom II Svetskog rata veoma često cigarete), pojedini delovi odeće, poštanske marke, krompir, kukuruz, briketi soli, čaja, šećera. Upotrebu različitih predmeta u funkciji novca možemo razumeti kao potvrdu jedne od osnovnih tvrdnji ekonomske nauke da „novac može da bude bilo koja stvar, koja nas okružuje“; ključno je samo da tu stvar, kao novčano sredstvo, prihvati druga strana u razmenskom odnosu.
Zlato se upotrebljavalo u svojstvu novca od 600. godine p.n.e. pa sve do XX stoleća. Mnogi smatraju zlato pouzdanim nosiocem vrednosti i vreme ekonomskih i političkih teškoća. Ljudi se štite od brojnih rizika, kao što je neočekivana inflacija ili niski prinos drugih oblika aktive. Zlato se smatra investicijom niske rizičnosti, jer njegova cena u načelu ne oscilira mnogo gledano na dugi rok. Upravo zbog toga zlato privlači brojne investitore koji preferiraju ulaganje sa malim rizikom. Za razliku od drugih sirovina akumuliranje zlata i njegova prodaja imaju značajnu ulogu u određivanju cene žutog metala, jer skoro celokupna količina zlata koja je ikada dobijena i dalje postoji, postoji mogućnost da bude ponuđena tržištu i tako utiče na cenu.
Zlato je od davnina pouzdano sredstvo za očuvanje vrednosti, odnosno stabilan oblik u kojem se drži bogatstvo pojedinca, ili neke zajednice. Ljudi su akumulirali zlato da bi izbegli nepovoljne ekonomske posledice koje sobom donose: ratovi, revolucionarne promene, prirodne nepogode i tržišne krize. Zlato je oduvek bilo jednostavno zameniti za bilo koji drugi oblik aktive ili za hranu, nekretninu ili neki drugi oblik aktive. U savremeno doba je cena zlata uvek rasla kada je svetska rezervna valuta, dolar, gubila vrednost ili kada su osnovne sirovine (nafta) neočekivano poskupljivale i kada su hartije od vrednosti padale na tržištu. Sa rastućom finansijskom krizom koja se počela manifestovati u 2008. godini deonice na međunarodnom finansijskom tržištu su gubile vrednost, ali je istovremeno cena zlata rasla.
Zbog značaja koji neravnoteže u platnom bilansu i nestabilnost deviznih kurseva mogu imati za poslovanje preduzeća i finansijskih institucija, pa i za ekonomiju u celini, na međunarodnom planu u dva navrata uspostavljani su međunarodni monetarni sistem. Zlatni standard je u praksi bio niz kreditnih sistema koji su se zasnivali na zlatu i koji su međusobno povezani fiksnim kursevima. Standardna mera za vrednost bio je zlatnik propisane težine i čistoće. Vrednost jedne valute prema drugoj određivala se prema zlatu koje je sadržavala.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari