KRIVIČNO PROCESNO PRAVO -

POSEBNI DIO

ISTRAGA

Pojam i cilj:

Istraga

je faza prethodnog postupka koju provodi tužilac protiv određenog lica zbog postojanja osnova

sumnje da je izvršilo krivično dijelo. Prema zakonu istraga obuhvata aktivnosti preduzete od strane tužioca ili
ovlaštenog lica u skladu sa ovim zakonom uključujući i prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza.
Osnovne karakteristike:
Istraga ima tužilački karakter kako zbog organa koji je sprovode tako i zbog prirode odnosa među glavnim krivično
procesnim subjektima.

Pojam suština i značaj prijave

Otkrivanje krivičnog dijela odvija se uglavnom putem prijave a izuzetno i glasom o tome da je učinjeno neko krivično
dijelo ako glas dopre do tužioca. Kao krivično procesni akt prijava otkriva da je izvršeno krivično dijelo i o tome
obavještava  javnog tužioca.Poseban značaj o sastavljanju odnosno dostavljanju prijave javnom tužiocu imaju policijski
organi.Prijava je krivično procesni akt kojim fizičko ili pravno lice obavještava javnog tužioca o tome da je izvršeno
krivično dijelo   i pri tome ukazuje i na određeno lice koje bi moglo biti izvršioc krivičnog dijela. Ona je pisano ili
usmeno obavještenje o izvršenom krivičnom dijelu upućeno tužiocu neposredno ili posredno.

Prema tome ko ih podnosi prijave mogu biti:
Službene prijave

: je akt kojim službeno lice u organima vlasti preduzećima ili ustanovama obavještava tužioca o

krivičnom dijelu o kome su oni obavješteni ili za koji saznaju na neki drugi način. Službene prijave najčešće podnose
policijski organi. Podnoseći prijavu službeno lice će poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog dijela. Pored
toga zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staraoci, usvajaoci ili druga lica koja su dužna da pružaju
pomoć i zaštitu maloljetnim licima a koji saznaju ili uoče da je maloljetno lice žrtva seksualnog, fizičkog, ili nekog
drugog zloastavljanja dužni su o toj sumnji odmah obavjetiti ovlašteno službeno lice ili javnog tužioca.

Privatna prijava:

je akt kojim pojedini građanin ili pravno lice obavještava tužioca o krivičnom dijelu. Građanin ima

pravo prijaviti izvršenje krivičnog dijela, a to znači da je dužnost svakoga ko zna za izvršenje krivičnog dijala isto
prijaviti ili u suprotnom i sam čini krivično dijelo.
Zakon je predvidio posebne sankcije za lica koja su optužena od strane Međunarodnog krivičnog suda. Svaki građanin
je dužan prijaviti mjeto ili kretanje na kome se nalazi optuženi ako blagovremeni pronalazak   tog lica zavisi od ove
prijave.Ovdje je potrebno prije znati za optužnicu Međunarodnog krvičnog   suda i kretanje ili mjesto gdje se nalazi
opruženi.Posmatrano   sa   asprekta   obaveznosti   prijavljivanja   krivičnog   dijela   prije   svega   mogu   biti  obavezne   i
fakultativne  (dobrovoljne).   Obaveza   prijavljivanja   krivičnog   djela   odnosi   se   prije   svega   na   službena   lica   u   svim
organima vlasti, javnim preduzećima i ustanovama koja su dužna da prijave krivična dijela o kojima su obavezna i za
koja znaju na neki drugi način.

Prema načinu podnošenja prijava može biti u pisanoj formi ili usmena, a kada se ona podnosi usmeno
prijavilac će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. Podnesena pismena krivična prijava mora biti
potpisana ili anonimna. Potpisivanje prijave lažnim imenom je krivično dijelo falsifikata. Anonimne prijave
mogu nastati iz raznih razloga (strah podnosioca da se ne izloži eventualnoj opasnosti, prezir sredine u kojoj
živi).

Sadržina prijave

Zakon o krivičnom postupku kao i zakoni i drugi propisi iz oblasti funkcionisanja ovlaštenih službenih lica ne
sadrže izričite odredbe o sadržini prijave osim djelimično kada je riječ o izvještaju ovlaštenih službenih lica.
Po mogućnosti svaka prijava trebala bi sadržati
-lične podatke prijavioca, osim ako bi navođenje ovih podataka bilo štetno za njega,
-podatke o krivičnom dijelu koje obuhvataju činjenični opis krivičnog dijela u pogledu načina, mjesta,
veremena i sredstva izvršenja.
-što detaljniji opis mjesta događaja i situacije na njemu,
-opis korpora delicti,
-ko i šta je napadnuto,
-dali je prijavilac izvršio promjene na mjestu događaja,
-lične podatke o prijavljenom licu,
-podatke o oštećenom
-vrijeme saznanja za krivični događaj-dijelo,
-saznanja koja su svojom djelatnošću i aktivnošću pribavila ovlaštena službena lica,

-podatke o licima koja mogu potvrditi navode u prijavi.
Ukoliko je počinilac poznat unose se podaci o kojima prijavilac raspolaže.

Prijava ovlaštenog službenog lica

Prijave ovlaštenih službenih lica mogu se razlikovati sa obzirom na izvore saznanja o izvršenom krivičnom
dijelu i učiniocu.
-

Prijave koje ovlašteno službeno lice podnosi na osnovu sopstvene aktivnosti

Cilj poduzetih potražnih radnji je da se pronađe učinilac krivičnog dijela, da se spriječi skrivanje i bjekstvo
osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i obezbjede tragovi krivičnog dijela i predmeti koji mogu poslužiti
kao dokaz kao i da se prikupe sve informacije koje bi mogle biti od koristi u krivičnom postupku.
Ovlašteno službeno lice sastavlja prijavu na osnovu   obavještenja i podataka pribavljenih kriminalističkom
obradom određenog kriminalnog događaja odnosno povodom rezultata primjene određenih mjera i radnji koje
ovlašteno lice poduzima povodom konkretnog krivičnog događaja i njegovog učinioca ukoliko je poznat..
Zakonom je propisano da se izvještaj temelji na prikupljenim izjavama i dokazima.
-Prijave podnesene od drugih subjekata koje ovlaštena službena lica proslijeđuju tužiocu, a izuzetno sudu i
ovlaštenim službenim licima. Međutim ako je prijava podnešena nadležnom sudu ili tužilaštvu ili ovlaštenom
službenom licu oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti nadležnom tužiocu.
-Angažovanje ovlaštenih službenih lica po posebnim prijavama. Poslije podnošenja i proslijeđivanja prijave
tužiocu     postupanje   ovlaštenih   službenih   lica   je   različito   i   nemože   se   unaprijed   precizno   odrediti.   To
postupanje   zavisi   od   stava   tužioca,   mada   je   i   objektivno   usvojeno   sadržinom   i   kvalitetom   prijave.Poslije
podnošenja prijave ovlaštena službena lica gube pravo njenog povlačenja jer njihove daljnje radnje usmjerava
tužilac.

Poseban izvještaj kao dopuna prijave

Ako ovlašteno službeno lice poslije podnesene prijave koja je sastavljena na osnovu prikupljenih izjava sazna
za nove dokaze ili činjenice koje o krivičnom djelu izvršit će dopunu prethoednog izvještaja i predati je
tužiocu. Dopuna prijave obavezna je u slučaju kada je učinilac bio nepoznat u momentu podnošenja pa je
naknadnom aktivnošću otkriven odnosno krivično dijelo rasvjetljeno.

Postupak podnošenja prijave

Prijava se podnosi nadležnom tužiocu tj. tužiocu koji je nadležan da preduzme krivično gonjenje za određeno
krivično dijelo.

Procesno dejstvo prijave

Prijava je često prvi izvor saznanja o mogućnosti postojanja krivičnog dijela. Ona je osnov i povod za
pokretanje krivičnog progona. Prijavom se ne dokazuje postojanje krivičnog dijela i njegovog učinioca nego se
na njih upozorava drugim riječima. Prijava nemože služiti kao dokaz u krivičnom postupku.

Drugi način saznanja tužioca za krivično dijalo

Krivično gonjenje se može preduzeti bez prijave. O krivičnom dijelu tužilac može da sazna na druge načine
( neposrednim opažanjem, i posredstvom glasa o izvršenom krivičnom dijelu). Obaveza poduzimanja
krivičnog gonjenja u takvim slučajevima posljedica je principa legaliteta krivičnog gonjenja koji obavezuje
tužioca na preduzimanje krivičnog gonjenja bez obzira na način na koji je saznao za izvršenje krivičnog dijela.

SPROVOĐENJE ISTRAGE

Istraga se pokreće naredbom tužioca o sprovođenju istrage. Naredba o sprovođenju istrage se donosi na osnovu
postojanja osnova sumnje da je izvršeno krivično dijelo što predstavlja materijalni uslov za sprovođenje
istrage.Izvori saznanja o postojanju osnovane sumnje o učinjenom krivičnom dijelu su svi oni koje predviđa
zakon. Protiv naredbe tužioca o sprovođenju istrage nije dopuštena žalba.
Zakon predviđa još jednu mogućnost o pokretanju israge. O sprovođenju istrage donosi se naredba koja
predstavlja formalni uslov za njeno sprovođenje i ona sadrži sljedeće obavezne elemente:
-podatke o učiniocu krivičnog dijela ukoliko su poznati,
-opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog dijela,
-zakonski naziv krivičnog dijela,
-okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage,
-postojeće dokaze

Pod pojmom uzimanje izjava i prikupljanja drugih dokaza iz člana 219 treba podrazumjevati sva saznanja do
kojih su ovlaštena službena lica došla na osnovu svoje operativne djelatnosti. Ovlašteno sližbeno lice ima
pravo i dužnost da razgovara sa građanima da bi od njih dobio podatke o kd i učiniocu.
Lica koja se odazovu pozivu nisu dužna dati bilo kakvu izjavu niti su dužna odgovoriti na pitanje postavljeno
od strane osl, osim davanja svojih ličnih podataka o čemu će ga osl poučiti.
Kad neko lice pristane na davanje izjava osl će uzimanju izjave od njega pristupiti na način propisan čl.78
ispitivanje osumnjičenog odnosno 86 (saslušanje svjedoka). U tom slučaju zapisnici sa prikupljenim izjavama
mogu da se koriste kao dokaz u krivičnom postupku. Ne dolazi u obzir da osumnjičeni prethodno daje iskaz a
onda se iskaz unese u zapisnik u prisustvu branioca. O preduzetim mjerama i radnjama kao i o prikupljenim
izjavama   i   dokazima   osl.   Sastavlja   izvještaj   koji   dostavlja   tužiocu.   Izvještaj   može   da   sadrži   pravnu
kvalifikaciju kd ali mora da obuhvati činjenični opis sa navođenjem prikupljenih izjava i dokaza i to kako onih
koje idu na teret osumnjičenog tako i onih koji idu u njegovu korist. Ako osl poslije podnošenja izvještaja
sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove kd. dužno je prikupiti potrebna obavješetenja i izvještaje o tome kao
dopunu prethodnog izvještaja odmah dostaviti tužiocu.

Druge mjere i radnje osl

Osl može vršiti i potrebne preglede prevoznih sredstava , putnika i prtljaga. Pod prevoznim sredstvima se
podrazumjevaju sva sredstva koja mogu poslužiti za prevoz ljudi i stvari i to bez obzira na osnovnu namjenu.
Ovaj pregled treba razlikovati od pretresanja stana prostorija i lica. Osl može ograničiti kretanja na određenom
prostoru   za   vrijeme   potrebno   da   se   obavi   određena   radnja.   Osl   može   preduzeti   sve   potrebne   mjere,   radi
utvrđivanja identiteta lica i predmeta tj. ustanovljavanje svih obilježja po kojima se ona razikuju od svih
ostalih.
Radi pronalaska učinioca kd   sprečavanja, skrivanja i bjekstva osumnjičenog ili saučesnika kao i pronalska
stvari osl može raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga. Ovu potragu treba razlikovati od
potjernice   u smislu člana 442 do 446. Osl ima i mogućnost pretraživanja određenih objekata i prostorija
državnih organa, javnih preduzeća i ustanova kao i mogućnost uvida u određeni nivo dokumentacije.

Zadržavanje na mjestu izvršenja kd.,

predstavlja poseban oblik kratkotrajnog ograničenja slobode od strane

osl. I pod uslovima propisanim zakonom. Zadržavanje na mjestu  izvršenja kd kao i mogućnost da to lice može
dati obavještenja važna za kp predstavlja materijalni uslov za njihovo zadržavaje. Ne traži se poseban formalni
uslov za ovako zadržavanje niti se donosi bilo kakva odluka koja se odnosi na zadržavanje ali je ovaj oblik
ograničenja lične  slobode  ograničen tako da  nemože  trajati  duže  od 6 sati. Osl data  su i  neka  zakonska
ovlašćenja za preduzimanje mjera kao što su: fotografisanje, javno objavljivanje fotografija osumnjičenog i
daktiloskopiranje osumnjičenog i drugih lica. S druge strane lice prema kome je preduzeta neka od ovih radnji
ima pravo da podnese pritužbu tužiocu.

Uviđaj i vještačenje

Osl nakon obavještavanja tužioca dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i
ekshumacije leša. Uviđaj se preduzeima kada je za uviđanje neke važne činjenice u postupku potrebno
neposrdno opažanje. Provođenje uviđaja je potrebno bez obzira na težinu i vrstu slučaja uvijek kada se
osnovano pretpostavlja da će se neposrednim opažanjem na licu mjesta i drugim radnjama u okviru uviđaja
otkriti, utvrditi i razjasniti činjenice i okolnosti važne za kp.

Obdukcija i ekshumacija

U svim slučajevima u kojima postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovana kd ili je u vezi sa
učinjenjem kd tužilac je obavezan da neredi vršenje obdukcije. Obdukcija se vrši u skladu sa načelima
medicinske nauke na način propisan odredbama člana 103-106 kad je leš zakopan odredit će se ekshumacija u
cilju pregleda i obdukcije o čemu naredbu donosi sud, na zahtjev tužioca.

Sudsko obezbjeđenje dokaza
Sudu je dozvoljeno u odnosu na:
-saslušanje svjedoka
-druge dokaze
materijalni uslov za saslušanje svjedoka prije glavnog pretresa kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom
pretresu jeste da je to u interesu pravde i da postoji mogućnost da svjedok neće biti dostupan sudu za vrijeme
suđenja. Formalni uslov za ovako saslušanje svjedoka sastoji se u odgovarajućoj procesnoj inicijativi koja se
ogleda   u  postojanju  prijedloga   stranaka  ili   branioca,  kao  i   prihvatanju  tog  prijedloga   od  strane  sudije  za
prethodni postupak koji tada donosi naredbu da   se izjava tog svjedoka uzme na posebnom saslušanju. To
saslušanje se sprovodi u skladu sa članom 262 što znači da će se sprovesti direktno ili unakrsno a po potrebi i
dodatno ispitivanje svjedoka kojem prisustvuje sudija za predhodni postupak stranke i branilac. U odnosu na

druge   dokaze   koje   je   potrebno   obezbjditi   prije   glavnog   pretresa   netraže   se   strogo   određeni   materijalni   i
formalni uslovi porebno je samo da stranke ili branilac smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza
odnosno   do   nemogućnosti   izvođenja   takvog   dokaza   na   glavnom   pretresu   kada   mogu   predložiti   sudiji   da
prethodni   postupak   preduzme   neophodne   radnje   u   cilju   obezbjeđivanja   dokaza.   Ako   sudija   za   prethodni
postupak prihvati prijedlog o preduzimanju radnji dokazivanja obavjestiće o tome stranke i branioce a ako
odbije prijedlog za obezbjeđivanje dokaza bilo da se radi o prijedlogu za saslušavanje svjedoka ili o inicijativi
za obezbjeđenje drugih dokaza donijeće riješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba vijeću iz člana 24.stav 6.

ZAVRŠETAK ISTRAGE

Istraga se može završiti na dva načina što zavisi od rezultata do kojih se došlo u njenom sprovođenju. Jedan od
načina okončanja istrage je njena obustava do koje dolazi u slučaju kada rezultati istrage ukazuju da nema
mjesta optužbi i drugi način završetka istrage je okončanje do koje dolazi u slučaju kada rezultati provedenih
istražnih radnji ukažu da ima mjesta optužbi.

Obustava istrage

Naredbom tužioca istraga se obustavlja kada tužilac odluči o bilo kom pitanji u toku istrage ustanovi da djelo
koje je učinio osumnjičeni nije kd.
-nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio kd
-dijelo je obuhvaćeno amnestijom.
U donošenju naredbe o obustavi istrage tužilac je dužan obavjestiti oštećenog koji ima pravo predviđeno u
članu 216 stav 4 ( podnošenje pritužbe uredu tužioca u roku od osam dana).

Okončanje istrage

Tužilac okončava istragu  kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnoca. Dali
je   stanje   stvari   u   istrazi   dovoljno   razjašnjeno   da   se   može   podići   optužnica   ocjenjuje   sam   tužilac,   to
podrazumjeva razrješenje o kom se krivičnom dijelu radi ko je učinilac kao i sa kojim se dokazima raspolaže.
Tužilac je dužan saslušati osumnjičenog   prije okončanja istrage i podizati optužnice i to pod uslovom da
osumnjičeni ranije nije bio saslušan. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o
sprovođenju istrage potrebne mjere da bi se istraga okončala preuzeće kolegij tužilaštva.

POSTUPAK STAVLJANJA POD OPTUŽBU

Uopšte o postupku i stavljanje pod optužbu

Poslije završene istrage postupak pred sudom može biti nastavljen samo na osnovu odgovarajućeg optužnog
akta optužnice tužioca. Postupak stavljanja pod optužbu je druga faza prethopdnog postupka a sastoji se iz
postupka pripreme, podizanja i upućivanja optužnice sudiji za prethodno saslušanje potvrđivanje ili odbijanje
svih ili pojedinih tačaka optužnice, izjašnjenja o krivnji, poricanje ili priznanje krivnje, pregovaranje o krivnji i
sporazuma o priznanju krivnje. Povlačenje optužnice i prethodni prigovor. Kontrolni dio ove faze postupka
uslovljen je postojanjem prethodnih prigovora optuženog ili branioca. Cilj je da se spriječi da se na glavnom
pretresu pojavi neuredan optužni akt odnosno nesonovano suđenje optuženog. Na taj način omoguićava se
nastavljanje ili obustavljanje krivičnog postupka u konkretnoj krivičnoj stvari. Optužnica je jedini optužni akt u
redovnom kp koji priprema i u pismenoj formi podiže tužilac.
Procesni akti optuženja u posebnim postupcima su:
-optužnica sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga u postupku za izdavanje kaznenog naloga
-obrazloženi prijedlog sudije za maloljetnike za izricanje vaspitne mjere ili kazne
-optužnica sa prijedlogom da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio kd. u stanju neuračunjivosti.

Pojam optužnice

Optužnica je u zakonskoj formi sastavljen akt tužioca kojim se omogućava odvijanje kp pred nadležnim sudom
i rješenje krivične stvari koja je predmet postupka. Iako se optužnicom na način kako je uređeno zakonom
nestavlja zahtjev za oglašavenje optuženog krivim optužnica sama po sebi podrazumjeva zahtjevanje osude
koja ne obavezuje sud. Optužnica je neophodna forma koja slijedi poslije završene istrage. Optužnicom se
omeđava predmet suđenja:
-određuje se lice kome treba da se sudi i dijelo za koje treba da mu se sudi tj. historijski događaj koji je
predmet suđenja.
-Pored toga što tužilac precizira svoj stav i u pogledu pravne kvalifikacije dijela.

Predtavlja ustvari njegov stav u odnosu na potencijalnu krivnju za krivično dijelo koje je predmet optužbe a
zavisno o tome dali on prihvata krivnju ili je negira zavisi i mogući tip postupka. Prilikom izjašnjavanja o
krivnji optuženi iznosi svoj stav u odnosu na navode u optužbi a dalji tok postupka se odvija u zavisnosti dali
se optuženi izjavio kao kriv ili da se nesmatra krivim. Zakonom je regulisana i situacija ukoliko se optuženi ne
izjasni o krivnji kada postoji apsolutna pretpostavka da se optuženi izjašnjava da nije kriv pa će sudija za
prethodno saslušanje po službenoj dužnosti unijeti u zapisnik da optuženi poriče krivnju. Izjavu o krivnji
optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužioca i branioca.

Izjašnjavanje optuženog da je kriv

Ako se optuženi izjasni da je kriv sudija za prethodno saslušanje upućuje predmet sudiji odnosno vijeću radi
zakazivanja ročišta za utvrđivanje postojanje uslova iz čl. 230 za pregovaranje o krivnji. Ukoliko se optuženi
proglasi krivim nakon završetka glavnog pretresa ili promjeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivim
naknadno prizna krivnju njegova izjava o poricanju krivnje neće biti uzeta u obzir kod odmjeravanja sankcija.

Izjašnjavanje optuženog da nije kriv

Poricanje navoda sadržanih u optužnici ima značaj za tok krivičnog postupka što se nemože svesti na pretres za
izricanje krivično pravnih sankcija. Ukoliko se optuženi izjasni da nije kriv nakon unošenja izjave poricanje
krivnje se unosi u zapisnik. Sudija za prethodno saslušanje proslijeđuje predmet sudiji odnosno vijeću kome je
predmet dodjeljen.

Razmatranje izjave o priznanju krivnje

Izjava o priznanju krivnje je predmet odgovarajuće sudske kontrole između ostalog zbog toga jer je moguće da
optuženi lažno prizna krivnju. Prilikom razmatranja o priznaju krivnje sudija odnosno vijeće provjerava više
kumulativno postavljenih elemenata. Najprije da se do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svijesno i
sa   razumjevanjem   kao   i   nakon   upoznavanja   sa   mogućim   posljedicama   uključujući   i   posledice   vezane   za
imovinsko   poravni   zahtjev   i   troškove   krivičnog   postupka.   Priznanje   mora   biti   potpuno   i   nedvosmisleno,
svijesno i bez sumnje uračinljivosti optuženog i nesmije biti posljedica prijetnji, iznude i neznanja. Nakon
utvrđivanja   navedenih   okolnosti   mora   se   utvrditi   i   postojanje   drugog   elementa   u   okviru   procesne   radnje
razmatranja krivnje koji je kumulativan i odnosi se na provjeravanje dali postoji dovoljno dokaza o krivnji
optuženih. Ako sud prihvati izjavu o priznanju krivne izjava se unosi u zapisnik i istovremeno se određuje
datum održanja procesa za izricanje krivično pravnih sankcija najkasnije u roku od tri dana od dana prihvatanja
izjave o priznanju. Ako sud odbaci izjavu o priznanjku krivnje o tome se obavještavaju stranke i branilac i to se
konstatuje u zapisnik čime je ovaj postupak završen.

PREGOVARANJE O KRIVNJI

Optuženi i njegov branilac mogu prije glavnog pretresa pregovarati sa tužiocem o uslovima priznavanja krivnje
za djelo za koje se optuženi tereti.
Krajni   cilj   pregovaranja   o   krivnji   je   zaključenje   sporazuma   o   priznanju   krivnje   koji   sačinjavaju   tužilac   i
osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branitelj.
Sporazum o priznanju krivnje je sporazum ne i ugovor koji sačinjavaju stranke i branilac s ciljem okončanja
određenog krivično procesnog predmeta bez održavanja glavnog pretresa koji je obavezno podnesen sudu ali
koji proizvodi pravne posljedice ne neposredno već putem presude koju donosi sud nakon što prethodno
prihvati sporazum. Predmet sporazuma su uslovi pod kojim os/odnosno optuženi priznaje krivnju i oni se
prvenstveno odnose na vrstu odnosno visinu krivičnih sankcija.
Može se dogovoriti i izricanje kazne  ispod zakonskog minimuma. Nemože se dogovoriti kazna ili druga
krivično pravna sankcija koju ne predviđe krivični zakon ili koja se nemože izreći primjenom zakonskih
odredba o ublaživanju kazne. Nakon što se sporazum o priznanju krivnje sačini u pismenoj forni, potpiše od
strane učesnika u procesu pregovaranja i dostavi sudu na razmatranje, počinje odgovarajuća procesna aktivnost
suda u cilju usvajanja ili odbacivanja sporazuma.

Odluke suda o priznavanju krivnje

Sudsko odobrenje sporazuma je posljednja barijera na putu rješavanja predmeta nagodbom u odnosu na
sporazum o priznavanju krivnje uloga suda je kontrolna, sud može sporazum prihvatiti ili odbaciti. U slučaju
prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, postupak je isti kao kod izjave o priznanju krivnje:
-

izjava osumnjičnog će se unijeti u zapisnik i istovremeno će se odrediti datum pretresa za izricanje
krivično pravnih sankcija. Odluka o prihvatanju sporazuma je konačna i nemože se izmjeniti na pretresu
za izricanje krivično pravne sankcije gdje će suditi novi sudija odnosno vijeće ako je sporazum prihvatio