Prirodna i društvena sredina
PRIRODNA I DRUŠTVENA SREDINA
Prirodna sredina su prirodni činioci koje čovek zatiče rodjenjem na teritoriji,
prestavlja sve ono što nas okružuje ,odnosno sve ono čime je direktno ili
indirektno povezana čovekova životna i proizvodna aktivnost.Razvoj prvobitnog
ljudskog društva doveo je do kreiranja određenih oruđa kojima su obrađivani
različiti materijali iz prirode, a činjenica da su se prirodni uslovi staništa veoma
razlikovali na planeti, dovela je do toga da su se ljudske zajednice u
prilagođavanju tako različitim uslovima počele organizovati u međusobno različite
kulturne i socijalne grupe. Počev još od starih istočnih despotija ,sterih
Grka ,Rimljana pa nadalje stvarale su se države na širokom gografskom
prostoru u kojima su živeli brojni narodi i plemena sa različitim
običajima ,kulturama ,verama. Razvoj čoveka nemoguć je bez tesne veze s
prirodom,a dejstvo čoveka na
svet prirode ispoljava se u njegovom menjanju. I
tako menjajući prirodnu sredinu da bi je prilagodijo svojim potrebama čovek je
stvorijo novu sredinu.
Takva
prirodna sredina odredjuje stepen razvijenosti
društva, odnosno društvene sredine koju stvara čovek.Tokom svojih
aktivnosti ,koje mogu biti urbanizacija ili eksploatacija,čovek menja prirodno
okruženje I te često tako narušava prirodnu okolinu . Izgradnjom hidrocentrala I
akumulacija ,sečom šuma, pošumljavanjem ,eksplatacijom mineralnih
sirovina ,stvaranjem deponija ,emisijom gasova ,nuklearnim probama I dr. čovek
utiče na promenu čitavih područija.Kao rezultat takvih aktivnosti dolazi do
promena ili narušavanja prirodnog sistema I klimatskih promena kako na
lokalnom tako I na globalnom nivou.
Posledice ovih aktivnosti poremetile su
ravnotezu u odnosima covek - prirodna sredina i time ozbiljno ugrozile prirodne
uslove zivota. Veza čovek –priroda utiče na njegov odnos prema drugom čoveku
kao I prema drustvu . Povećanjem ili smanjenjem broja stanovnika koji žive na
jednom fizičkom prostoru menja se pritisak na prirodna dobra I prirodne
potencijale a samim tim I medjusobna konkurencija pojedinaca I grupa.-Prirodna
sredina za društveno-ekonomski razvoj ima sledeće funkcije: (1) prirodna sredina
nudi prirodne resurse (vodni, biljni, životinjski, mineralni), (2) prirodna sredina je
proizvodni faktor, jer stvara sve resurse potrebne za razvoj civilizacije, (3)
prirodna sredina je najveća „deponija" otpadaka i nusproizvoda društveno-
ekonomske aktivnosti ljudi. - A ekonomski rast znači podizanje nivoa ekonomske
aktivnosti, pri čemu, tokom vremena, nivoi proizvodnje i potrošnje rastu
zahvaljujući rastu populacije i višem životnom standardu
Na naseljenost pridodne sredine utiču prirodni i društveni preduslovi. U prirodne
preduslove ubrajamo prirodne resurse I prirodne uslove dok u društvene
preduslove spadaja stepen razvijenosti ekonomije ,politička
stabilnost ,mogućnost zapošljavanja
.
Za održiv razvoj jedne države uslovljeno je
prirodnim resursima njihovoj raspoloživosti,kvalitetu i strukturi.Ukupna količina
prirodnih resursa definiše se kao prirodni kapital.
Prirodni resursi su prirodni izvori i odnose se na prirodna dobra koja su u funkciji
odnosno koja se koriste,kao što su mineralne sirovine (rudnici,nafta,zemni
gas),obnovljivi energetski izvori ,sve vrste voda i zemljište kao podloga za razvoj
poljoprivrede. Prirodni resursi su opšte dobro i zajedničko bogatstvo. Sve ono što
se uzima iz prirode smatra se prirodnim resursima. Sve što jedemo, koristimo ili
kupujemo predstavlja ili prirodni resurs ili je nastalo od njega. Prirodni resursi su
svuda oko nas, a zbog rastućih potreba vrlo brzo se iskorištavaju. Neke vrste
saobraćaja razvijaju na prirodnim resursima (rečni i pomorski) pa se uslovno
smatraju prirodnim uslovom od izuzetnog značaja za eksploataciju i valorizaciju
prirodnih resursa. Njihovo korišćenje, privredna primena i ekonomska valorizacija
treba da budu planski usmereni i namenski kontrolisani. Bez obzira na vrstu,
strukturu i pojedinačne količine, oni su osnov za predstojeći privredni i ekonomski
razvoj svake zemlje. Mnogi se iscrpljuju brže nego što mogu biti nadomešteni
novim, što je ozbiljan problem, jer živi svet zavisi od ovih resursa. Koji se delovi
prirode javljaju kao prirodni resursi zavisi između ostalog, od dostignutog nivoa
razvijenosti tehnike i tehnologije, od ekonomskih mogućnosti i celishodnosti
korišćenja,stepena istraženosti i poznavanja resursa.Uobičajena generalna
podela prirodnih resursa, kod nas i u svetu, jeste podela na iscrpljive i praktično
neiscrpljive, dok se iscrpljivi dele na obnovljive i neobnovljive. Obnovljivi resursi
su svi prirodni resursi koji se troše sporije nego što se regenerišu odnosno koji
se nakon izvesnog vremana mogu obnoviti. -Neobnovljivi resursi: smatraju se
prirodni resursi koji ne mogu ponovo nastajati, kao što su fosilna goriva, u koja
spadaju ugalj, nafta i prirodni gas, razne vrste kamena, metali, uran i drugi
materijali i minerali. Pored ove podele resursi se mogu još klasifikovati kao:-
Materijalni resursi ( zemljište, voda, nafta,rude,bilni I životinjski svet ...);
-Nematerijalni resursi (ljepota pejzaža, rekreacijone I turističke vrijednosti ).
Postoje prirodni resursi koji se još ne koriste i oni prestavljaju rezerve.-Svakako,
postoji deo koji mora ostati izvan ekonomskih i privrednih tokova i koji treba da
bude sačuvan za sadašnje i buduće generacije. To posebno važi za neobnovljive
prirodne resurse. Generalni pristup prirodnim resursima mora da obuhvati
definisanje politike i strategije njihovog održivog korišćenja, kao i definisanje
zakonodavno-pravnog okvira za njihovo efikasno sprovođenje. Pod pojmom
„oskudica u resursima“ možemo podrazumevati različite kontekste nedostatka
resursa ili nemogućnosti njihovog korišćenja. Generalno se mogu izdvojiti
četiri
osnovna tipa oskudice
, odnosno ograničenja u korišćenju prirodnih resursa.
Fizička oskudica – podrazumeva da se postojeći izvori resursa iscrpljuju da je
proizvodnja resursa u smanjenju zbog tehnoloških ili fizičkih ograničenja i da nije
ekonomski isplativa.-Geopolitička ograničenja – podrazumeva korišćenje resursa
i njihove proizvodnje u političkim odnosima (embargo na proizvodnju i izvoz
određenog resursa, na primer nafte iz Iraka ili ugroženost potencijalne
eksploatacije resursa neprijateljskim odnosom datog regiona;
-Ekonomska ograničenja – javljaju se kada dotadašnji nivo ponude resursa nije
dovoljan da podmiri zahteve potražnje po postojećim cenama na tržištu na pr. a)
kada je tražnja po postojećim cenama na tržištu tolika da premašuje sposobnost
ponude da je podmiri (pojava regionalnih nestašica), b) kada potrebe regiona za
određenim resursima premašuju mogućnosti tih regiona da kupe dovoljne
količine, c) kada region nije u stanju da dođe do resursa na tržištu usled
nedostatka finansijskih sredstava (nema sredstava za nadmetanje sa drugim
zainteresovanim regionima), d) kada su postojeći obnovljivi izvori resursa, koji su
dostupni, preskupi za aktiviranje u proizvodnji;

geografski položaj ne izlazak na more, nedostatak plovnih reka gde preovladava
planinski reljef ,pustinje ,nedostatak plodog I obradivog zemljišta postaje mesto
nepovoljno za život a samim tim rduštvo u tim predelima je siromašnije kao
Avganistan,Ruanda, Bolivija.Etijopija ,Lesoto I dr. Reljef utiče na
rasprostranjenost biljnih I životinjskih vrsta .
KLIMA
Klima je jedan od najvažnijih faktora životne sredine. Klimatske
promene značajno utiču n a g o t o v o s v e a s p e k t e č o v e k o v o g života,
od poljoprivrede,energetike turizma i arhitekture, preko industrijskih I
transportnih sistema, saobraćaja(vazdušnog,rečnog ,kopnenog),
reljef,
kopnene
vode
i
okeane,
biljni
i
životinjski
svet
,formiranja
naselja ,gradova ,,na život ljudi, mogućnost proizvodnje,gajenje žitarica, I drugi
kultura koje čine uslov njihovog kako ljudskog tako ekonomskog opstanka.
Klima Zemlje predstavlja zapravo jedan globalni sistem u kome su svi
elementi medjusobno isprepletani I promena bilo kojeg elementa pogadja
ceo sistem
.Razmeštaj stanovništva ,tj.gustina naseljenosti posebno ukazuje na
značaj klime za život ljudi. Najveći deo čovečanstva nastsnjen je u umerenim
klimatskim pojasevima ,u predelima sa dovoljno vlage I temperaturama koje
omogućuju uspešnu poljoprivredunu proizvodnju. Nije slučajnost da su
najsiromašnije zemlje u tropskim krajevima gde je mnogo toplo ,zemlja je manje
plodna, nedostatak vode ,velike suše gde tlo nije pogodno za gajenje biljnih
kultura ,nedostatak hrane .Gde njihov opstanak zavisi od kiličine
padavina .Slično je I sa ekstremno hladnim područijima gde previše energije ide
za sam opstanak a manje za razvoj tog društva..Kao što klima ima uticaj na
mnoge ljudske aktivnosti tako je uticaj čoveka na klimu takodje veliki.Promenom
sastava vazduha,pogotovu poslednjih decenija (usled
velike ptrošnje nafte,gasa,uglja)biljnog pokrivača,širenja gradova izgradnjom
veštačkih jezera I td.čovek je uticao na klimu.Gradovi koriste ogromne količine
vode, hrane, drvne gradje i ostalih sirovina, a proizvode i najviše djubreta i njihov
uticaj se širi daleko preko njihovih fizičkih granica, utičući i na celu planetu.
Negativni efekti množenja staklenika, uništavanja tropskih šuma , masovnog
komercijalnog gajenja račića u nekim azijskim zemljama ,ratovi i isušivanje
močvara nestalo je preko 14 miliona stabala palme, ili 80 odsto drveća koje je
tu bilo 1970. godine.Promene su toliko vidljive da će do kraja veka neka od
ostrva arhipelaga mogla da nestanu zbog podizanja nivoa mora. Preko 34 000
biljnih vrsta i 5 200 životinjskih vrsta širom sveta su pred poptunim izumiranjem,
a mnogo hiljada njih izumre pre nego što budu uvrštene u spisak
ugroženih. Tekuća globalna brzina izumiranja je 20 000 vrsta godišnje,
eksponencijalno veća od praistorijske brzine izumiranja dinosaurusa. Svakoj
četvrtoj vrsti sisara na Zemlji preti istrebljenje, a pred izumiranjem je i 50%
biljaka. Mnogi biolozi veruju da smo usred najveće epizode izumiranja od
nestanka dinosaurusa pre 65 miliona godina isključivo zaslugom čovekovog
odnosa prema prirodi i sebi samome. Klimatske promjene vjerojatno će nanijeti
još više štete resursima, rezultirajući time da će se milijarde ljudi seliti iz regija
nepogodnih za život u razvijenije.
VODE
Voda ili pokreće razvoj ili ograničava progres svake zajednice - od porodice do
civilizacije.Pored tla I biljnog pokrivača voda je treće blago u prirodi koja
omogućuje život čoveka na zemlji,
ima važan uticaj na razvoj kako biljnog I
životinjskog sveta tako I čovečanstva motor i katalizator za sve civilizacije. Tako
je u 21. veku postala najznačajniji strateški prirodni resur. Broj stanovnika na
našoj planeti ubrzano se povećava,
intenzivna urbanizacija
,
rast nivoa potrošnje
vode u zemljama u razvoju,i klimatske promene dovode do veće potrošnje vode .
Do 2025. godine dve trecine čovečanstva osetiće ozbiljan nedostatak vode.
Procene strucnjaka kazu da oko 1,1 milijardi ljudi nema pristup pijacoj vodi, 2,5
milijardi nema obezbedjene elementarne sanitarne uslove, a više od pet miliona
ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagadjenom vodom. Izrazitu
oskudicu u vodi za piće, najviše zbog prirodnih uslova imaju oblasti u Afric u
jugozapadnoj i južnoj Aziji. U ovim oblastima veliki je problem i nedostatak
finansijskih sredstava koja bi omogućila dostupnost vode kroz određen
tehnološke procese (desalinizacija)
..
Pored korišćenja za piće velikie količine vode se koriste za poljoprivrednu i
industrijsku proizvodnju ,za ribogojstvo, vodeni saobraćaj (3/4 ukupne
međunarodne trgovine masovnih tereta obavlja se preko Svetskog okeana);
-proizvodnju električne energije; za sport i rekreaciju za razvoj turizma i td. I ako
je obnovljivi prirodni resurs mora se racionalno koristiti dabi je imali dovoljno u
budućnosti. Očekuje se da će se potrebe za vodom povećati za 30 posto do
2030., dok će potražnja za hranom vršiti pritisak da se udvostruči poljoprivredna
proizvodnja do 2050. Život u sirotinjskim četvrtima postat će još rašireniji, jer će
gradovi biti prenaseljeni ljudima. Kao rezultat, milijarde će biti pod rizikom od
gladi, žeđi i loših životnih uvjeta, stvarajući plodno tlo za nemire i sukobe.
-Raspoloživo rudno bogatstvo ima poseban značaj u početnoj fazi privrednog
razvoja svake zemlje. I ako po količinama nije veliko u odnosu na broj
stanovnika, značajno je po obimu strukturi. Pri njihovom korišććenju tokom
vremena ona se iscrpljuju (raspoložive količine su ograničene) pod uslovom ako
se ne pronađu nove količine.
Mineralni resursi nesporno imaju važnu ulogu u razvoju privrede većine zemalja
u savremenom svetu. Ali značaj mineralnih resursa za privredu jedne zemlje nije
jednoznačan, on zavisi od više faktora: od stepena njene ukupne ekonomske i
tehnološke razvijenosti, izgrađenosti privredne strukture, pozicije date nacionalne
ekonomije u međunarodnoj podeli rada, itd. Oskudica mineralnih resursa
podrazumeva veću uvoznu zavisnost, orijentaciju na njihovu supstituciju drugim
sirovinama, ili (sve češće) preseljenje industrija koje koriste mineralne sirovine u
zemlje koje poseduju odgovarajuće resurse. Mada sirovinski ili energetski deficit
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti