UNIVERZITET U BEOGRADU,

                 EKONOMSKI FAKULTET

        

PREDMET: MAKROEKONOMIJA

 

        SEMINARSKI RAD: MONETARNA POLITIKA U SRBIJI

Mentor:

Student:

Dr. Nikola Fabris

Ivić Milenko 927/14

1

SADRŽAJ: 

1.

Uvod

………............................................................................................... 1

2.

Monetarna politika

……………………………………………... 2

     3.     Strategija I ciljevi monetarne politike 

………………3

       

4.     Monetarna politika I nezaposlenost

 ………………….  5

4.1 Uticaj monetarne politike u rešavanju nezaposlenosti…………… 6

  

5.

Razlozi za primenu strategije targetiranja 
Inflacije kao primena novog monetarnog

………… 7

okvira u Srbiji 

  

6.

Program monetarne politike 
Narodne banke  Srbije u 2016. godini 

………………9 

Zaključak 

. ...........................................................................................11

Literatura 

........................................................................................... 11

 

2

background image

     2. MONETARNA POLITIKA

Monetarna      politika      je      skup      propisa,      mera,      instrumenata    kojim se pre svega u 

monetarnoj sferi društvene produkcije utiče i reguliše nivo, dinamika i struktura novčane 

mase. Ona jeste deo opšte ekonomske politike koja se sastoji od mera kojima se utiče na tok 

privrednog života stvaranjem, raspodelom i preraspodelom kredita u nacionalnoj ekonomiji i 

kupovne   snage   novca.   Predstavlja   primenjenu     naučnu   oblast   koja   se   sastoji   iz   kreditne, 

emisione   i   devizne   politike,   a   usko   je   povezana   sa   fiskalnom   politikom   u   sklopu 

makroekonomske   politike.   Tvorac   monetarne   politike   i   predstavnik   monetarne   teorije   je 

američki   ekonomista   Milton   Fridman   (1912   –   2006),   dobitnik   Nobelove   nagrade   za 

ekonomiju. Osnovni doprinosi Miltona Fridmana su u sferi cena i inflacije. On je smatrao da 

dugoročno   povećanje   novčane   mase   povećava   cenu   ali   ne   i   zaposlenost   i   ekonomsku 

aktivnost. Smatrao je da monetarni rast samo kratkoročno povećava zaposlenost i proizvodnju 

i zalagao se za smanjenje javne potrošnje kako bi stanovništvu i privredi ostalo više novca. 

Zalagao   se   za   flukturirajući   devizni   kurs,   slobodan   sistem   i   slobodu   izbora.   Poznato 

Fridmanovo pravilo koje treba imati u vidu jeste da novčana masa treba da raste u istoj meri u 

kojoj   raste   društveni   proizvod.   Uticaj   monetarne   politike   na   privredni   sistem   je   slozena 

koncepcija i jako je kompleksan. Mnoga iskustva zemalja u razvoju i zemalja koje su u 

tranziciji   su   potvrdile   da   nije   baš   jednostavno   samo   kopirati   način   na   koji   funkcionišu 

privredni sistemi visoko industrijski razvijenih zemalja na manje privrede. Takodje ni šeme 

politika koje je predlaže Medjunarodni monetarni fond nisu se pokazale kao odgovarajuće za 

sve zemlje u razvoju, odnosno u tranziciji.

Monetarnu politiku utvrdjuje i sprovodi Centralna Banka. U našoj zemlji to je Narodna banka 

Srbije. Njen osnovni cilj jeste da obezbedi dovoljnu količinu sredstava koji bi omogućile 

obnavljanje utrošenih resursa u procesu reproduckije i obezbedjenje njenog kontinuiteta.

4

2.1.Restriktivna monetarna politika

Restriktivna monetarna politika je način na koji centralne banke usporavaju ekonomski rast. 

To se zove restriktivno jer banke ograničavaju likvidnost. Smanjuje iznos novca i kredita koji 

banke   mogu   pozajmljivati.   Smanjuje   ponudu   novca   tako   što   zajmove,   kreditne   kartice   i 

hipoteke skuplja. To sužava potražnju, što usporava ekonomski rast i inflaciju. Restriktivna 

monetarna   politika   poznata   je   i   kao   kontrakcionarna   monetarna   politika.   Svrha   Svrha 

restriktivne monetarne politike je da spriječi inflaciju. Malo inflacije je zdravo. Dvogodišnji 

rast cena zapravo je dobar za ekonomiju jer podstiče potražnju. Ljudi očekuju da cene kasnije 

budu veće, tako da sada kupuju više. Zato mnoge centralne banke imaju cilj inflacije od oko 

dva procenta. Ako inflacija postane mnogo veća, to je štetno. Ljudi kupuju previše toga da 

kasnije ne bi platili više cene. To uzrokuje da preduzeća proizvode više kako bi iskoristila 

veću potražnju. Ako ne mogu da proizvedu više, povećaće cene. Oni preuzimaju više radnika, 

pa ljudi imaju veća primanja, pa troše više. Postaje začarani krug ako ode predaleko. To je 

zato   što   može   stvoriti   galopirajuću   inflaciju,   gde   je   inflacija   dvocifrena.   Još   gore,   može 

rezultirati hiperinflacijom, gdje se cijene povećavaju i po 50 posto mjesečno. Ekonomski rast 

ne bi mogao da ide u korak sa cenama. Za više, pogledajte Vrste inflacije. Da bi to izbegle, 

centralne banke usporavaju potražnju čineći kupovinu skupljom. Povećavaju bankarske stope. 

Zbog toga su zajmovi i hipoteke na kući skuplji. Ohlađuje inflaciju i vraća ekonomiju u 

zdravu   stopu   rasta   od   2-3   posto.   Kako   centralne   banke   sprovode   restriktivnu   politiku 

Centralne banke imaju puno alata monetarne politike. Prva je operacija na otvorenom tržištu. 

Evo primera kako to funkcioniše u Sjedinjenim Državama. Federalne rezerve su centralna 

banka savezne vlade, uključujući američku blagajnu. Kada vlada ima više gotovine nego što 

joj je potrebno, deponirat će blagajničke zapise kod centralne banke. Kad FED želi da smanji 

ponudu novca, prodaje ove Blagajne bankama članicama. Banke plaćaju hartije od vrednosti s 

nekim novcem koji imaju na raspolaganju kako bi ispunile obavezu rezerve. Držanje državnih 

blagajni   znači   da   sada   imaju   manje   gotovine   za   pozajmljivanje.   Smanjuje   likvidnost. 

Suprotno restriktivnim operacijama na otvorenom tržištu naziva se kvantitativno ublažavanje. 

Tada Fed kupuje državne riznice, hipotekarne hartije od vrednosti ili bilo koju drugu vrstu 

obveznica   ili   kredita.   To   je   ekspanzivna   politika,   jer   Fed   jednostavno   stvara   kredit   iz 

neobičnog   vazduha   za   kupovinu   ovih   kredita.   Kada   to   postigne,   Fed   "štampa   novac". 

Federalne   rezerve   koriste   operacije   na   otvorenom   tržištu   za   povećanje   stope   hranjenih 

5

background image

Oni takođe smanjuju kamatne stope na kreditne kartice. Sve ovo dodatni kredit povećava 

potrošnju potrošača. Oni zapošljavaju više radnika, čiji se prihodi povećavaju, omogućavajući 

im   kupovinu   još   više.   To   je   obično   dovoljno   za   podsticanje   potražnje   i   podsticanje 

ekonomskog rasta do zdravih 2% -3%. Stopa sredstava Fed Savezni odbor za otvoreno tržište 

takođe može sniziti stopu hranjenih sredstava. To je stopa na koju banke naplaćuju jedna 

drugu za depozite preko noći.3 Fed zahtijeva od banaka da svake večeri drže određeni iznos 

svojih depozita u rezervi u lokalnoj filijali Federalnih rezervi. One banke koje imaju više nego 

što   je   potrebno   posuđivat   će   višak   bankama   koje   nemaju   dovoljno,   naplaćujući   stopu 

hranjenih sredstava. Kada Fed spusti ciljanu stopu, bankama postaje jeftinije da održavaju 

svoje rezerve, dajući im više novca za sletanje. Kao rezultat, banke mogu sniziti kamatne 

stope koje naplaćuju svojim klijentima. Diskontna stopa Diskontna stopa je kamatna stopa 

koju Fed naplaćuje bankama koje pozajmljuju iz svog diskontnog prozora.4 Banke retko 

koriste popustni prozor jer postoji priložena stigma. Smatra se da je Fed krajnji zajmodavac. 

Banke koriste prozor za popuste samo kada ne mogu dobiti kredite od bilo koje druge banke. 

Banke   drže   ovo   gledište,   iako   je  diskontna   stopa  niža  od   stope   hranjenih   sredstava.   Fed 

snižava diskontnu stopu kada smanjuje stopu hranjenih sredstava. Uslov rezerve Četvrti alat 

Feda je smanjenje obavezne rezerve. Iako ovo odmah povećava likvidnost, zahteva i mnogo 

novih politika i procedura za banke članice.5. Mnogo je lakše sniziti stopu hranjenih sredstava 

i to je jednako efikasno. Tokom finansijske krize, Fed je kreirao mnogo više alata monetarne 

politike.

3.MONETRNA POLITIKA U RAZVIJENIM I NERAZVIJENIM 

ZEMLJAMA

3. 1.Monetarna politika u Rusiji

U Rusiji monetarnu politiku vodi domaća centralna banka ("Bank of Russia") u koordinaciji 

sa Vladom i Parlamentom te zemlje (Vidjeti: Bank of Russia Annual Report, 2003-12; Bank 

of Russia Monetary Policy Report, 2013 i 2014 i Bank of Russia, 08.9.2014.). U okviru 

analiziranog perioda do 2012. godine, politika novca Rusije je bila deklarativno zasnovana  na 

strategiji  graduelističke dezinflacije, pri tome bitno kolidirajuće prema  postojećoj  valutnoj 

strategiji posmatrane zemlje, od kojih je ova druga strategija bila de facto favorizovana, što se 

se može interpretirati i kao (monetarna)

7

Želiš da pročitaš svih 33 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti